Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-743/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lucije Lasić kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja R. H.. d.o.o., OIB:…, Z., zastupanog po zaposlenici M. V., protiv tuženika H. M. d.o.o., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 76 Pn-787/19-25 od 30. ožujka 2022., u sjednici održanoj dana 15. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak i odlučeno slijedeće:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "

1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana podnošenja tužbe a do isplate teku o stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku objaviti ovu presudu o vlastitom trošku u prvom idućem broju dnevnog lista J. l. bez promjena ili dopuna na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije na koje se presuda odnosi, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

3. Nalaže se tuženiku objaviti ovu presudu o vlastitom trošku na Internet stranici www. j.h. bez promjena ili dopuna na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji su objavljene informacije na koje se presuda odnosi, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja prvostupanjske odluke do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 6.875,00 kn."

2. Žali se tužitelj i presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno, preinači u skladu s žalbenim prijedlozima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje u žalbi opisno ukazuje tužitelj, a ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a.

6. Presuda o odlučnim činjenicama, o kojima ovisi osnovanost istaknutih zahtjeva tužitelja, sadrži pravno osnovane, jasne i dostatno obrazložene razloge koji svoju osnovu imaju u rezultatima raspravljanja i izvedenim dokazima te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Stoga, pri donošenju pobijane prvostupanjske presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja R. H. d.o.o. Z. protiv tuženika H. M. d.o.o. Z. (kao nakladnika dnevnog lista J. l. i portala www.jutarnji.hr), radi isplate iznosa od 50.000,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete koju tužitelj trpi objavom informacije-članka naslova M. H. u. p. z. podnaslova "Nova K. savjetnica za stratešku politiku te odnose s Vladom i Saborom prva je novinarka koja je radili na svim trima nacionalnim televizijama (plus A. J.), a posljednju je godinu i pol bila nezaposlena", u navedenim medijima dana 23. prosinca 2018. godine, kao i radi objave presude u dnevnom listu J. l. i internetskoj stranici www.jutarnji.hr.

9. Tužitelj tvrdi da su u navedenom članku navedene neistinite i zlonamjerne informacije, osobito,

- u dijelu kojem je navedeno da je Uprava R.-a s nekim urednicima ušla u projekt M. z. p.,

- da su urednici i novinari u svakoj prigodi i u eteru i u privatnim razgovorima nastojali ismijati predsjednicu K. G. K. i svaki njezin potez,

- da se M. H. tome nije mogla prilagoditi i da je to stvarni razlog njezina razlaza s R.-om,

kojima su narušeni ugled, čast i dobar glas tužitelja, s obzirom da je navedeni članak zasigurno, kako tvrdi tužitelj, kod određenog dijela njegovih gledatelja doveo u pitanje njegovu objektivnost i nepristranost (kao neovisnog medija) u obavljanju glavne djelatnosti, izvještavanju javnosti.

10. Dakle, zahtjevi tužitelja utemeljeni su na odredbama članka 21. i članka 22. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13, u daljnjem tekstu: Zakon o medijima), koje propisuju odgovornost nakladnika za štetu koju informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome i dužnost da tu štetu naknadi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom, kao i naknadu štete objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

11. Prvostupanjski sud je istaknute odštetne zahtjeve tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovane nakon što je u postupku utvrdio:

- da je gospođa M. H. bila zaposlena kod tužitelja kao urednica i voditeljica središnje informativne emisije R. D. te da je kod tužitelja prestala raditi godinu dana prije objave predmetnog članka koji sadrži pregled karijere imenovane novinarke, njezinog rada i privatnog života,

- da objavljeni članak autora M. C., u spornome dijelu predstavlja prenesene izjave gospođe M. H. koje je imenovana iznijela novinaru u reportažnom intervjuu danom nedugo nakon prestanka rada kod tužitelja,

- da gospođa M. H. sporne izjave o tužitelju, koje predstavljaju njezin stav o istome, nije demantirala te da novinar medija tuženika nije imao razloga sumnjati u istinitost izjava i tvrdnje gospođe H. koje su objavili i drugi mediji i koje ona nije demantirala te,

- da je tuženik objavio ispravak informacije kojeg je zahtijevao tužitelj u cijelosti kako je to tužitelj i tražio,

ocjenjujući da na strani tuženika ne postoji odštetna odgovornost i obveza isplate zahtijevane naknade tužitelju iz razloga što su u spornoj informaciji u cijelosti dosljedno prenesene izjave treće osobe, gospođe M. H., koje nisu demantirane niti u bitnom promijenjene uredničkom obradom ili komentarima novinara, točnije, jer je utvrđeno postojanje razloga koji tuženika ekskulpira odštetne odgovornosti, osobito, u kontekstu objavljenog ispravka informacije koji podrazumijeva dovoljnu satisfakciju za tužitelja.

12. Pri tome, prvostupanjski sud je presudu zasnovao na odredbama članka 7. stavka 1. Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine" broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13), koji je bio na snazi u vrijeme objave spornog članka, članka 21. Zakona o medijima, članka 19. stavka 3., članka 1046. i članka 1100. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/11) te članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"-Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06).

13. Neosnovano tužitelj u žalbi, ne dovodeći u pitanje pravilnost i potpunost odlučnih činjeničnih utvrđenja o kojima ovisi postojanje odštetne odgovornosti tuženika, osporava zakonitost pobijane presude koju je prvostupanjski sud, protivno istaknutim žalbenim prigovorima, donio pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredaba na koje se u razlozima presude pozvao.

14. Sukladno odredbama članka 21. stavka 4. Zakona o medijima, nakladnik ne odgovara za štetu, između ostalog, ako je informacija kojom je šteta učinjena objavljena unutar autoriziranog intervjua, što je dužan dokazati tuženik.

15. U konkretnom slučaju, na temelju u postupku izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da su u objavljenom članku na koji je upravljen tužbeni zahtjev tužitelja, u spornom dijelu, sadržane prenesene izjave koje je gospođa M. H. izjavila u tzv. reportažnom intervjuu s novinarom medija tuženika, koje su prenijeli i drugi mediji i koje ista nije dokumentirala (pri čemu nije utvrđeno da članak ili pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete).

16. U citiranim okolnostima očiglednog nedostatka osporavanja istinitosti izjava koje su objavljene u članku, radi se o tzv. prešutnom odobrenju treće osobe čije su izjave prenesene (u ovom slučaju gospođe M. H.).

17. Imajući u vidu da smisao autorizacije članka zapravo predstavlja zaštitu intervjuiranog vezano za sadržaj njegovih izjava, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, nedostatak autorizacije sam za sebe, kod činjenice da objavljena informacija odgovara izjavama za koje je postojalo odobrenje treće osobe, informaciji ne oduzima značaj objave unutar autoriziranog intervjua kao razloga koji nakladnika oslobađa odštetne odgovornosti.

18. Utoliko je, s obzirom na tzv. prešutno odobrenje treće osobe, prvostupanjski sud pravilno smatrao da utvrđenja o okolnostima objave i sadržaju objavljene informacije daju valjano i dostatno uporište za zaključak o ostvarenju Zakonom propisanog razloga o ekskulpiraju tuženika odštetne odgovornosti, u smislu odredaba članka 21. stavka 4. točke 2. Zakona o medijima.

19. Drugačije tumačenje naprijed spomenutih Zakonskih odredaba predstavljalo bi pretjerani formalizam i neopravdano nametanje dodatnog tereta tuženiku.

20. S tim u svezi, irelevantni su žalbeni razlozi kojima se ukazuje na ne provjeru točnosti činjenica od strane tužitelja prije objave informacije, kao i na okolnosti koje bi mogle utjecati na visinu eventualno nastale štete tužitelju.

21. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj osporava zakonitost pobijane presude, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a, uključujući odluku o troškovima postupka koju tužitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari, bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora.

U Splitu, 15. lipnja 2022.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić