Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž-3829/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz U., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica K. A., odvjetnica u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3655/13-70 od 17. lipnja 2021., dana 15. lipnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3655/13-70 od 17. lipnja 2021. i predmet se vraća istome sudu na ponovno suđenje, radi održavanja nove glavne rasprave.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 70.000,00 kn sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2013. do isplate i za naknadu parničnoga troška, naloženo je tužitelju da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 10.000,00 kn.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede njegovog prava osobnosti u vidu povrede prava na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva tijekom izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.
5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi, u bitnome, da su točni navodi tužitelja i svjedoka koji se odnose na veličinu i prostranost prostorija u zatvorskim ustanovama u S. i Z.. Međutim, svi ostali navodi o uvjetima boravka u zatvoru koji se odnose na neurednost prostorija, dostupnost tople vode za kupanje, piće, grijanje, sanitarnog čvora, osvjetljenje prostorija, prehrane, medicinske skrbi, predstavljaju rezultat subjektivnog doživljaja i nerealne percepcije tužitelja odnosno situacije koja je diktirana činjenicom nužnog ograničenja slobode u uvjetima služenja zatvorske kazne. Zatvorski sustav je prekapacitiran, no to je posljedica objektivnih okolnosti. Taj se nedostatak naknađuje zatvorenicima pa i tužitelju slobodom kretanja izvan ćelije, boravkom na svježem zraku, obavljanjem telefonskih razgovora, bavljenjem radnim i sportskim aktivnostima i povlasticama.
6. Navedeno pravno shvaćanje nije pravilno.
7. Naime, iz iskaza tužitelja i svjedoka, koje sud prihvaća kao istinite proizlazi da je tužitelj izdržavao kaznu u zatvoru u S. od 14. siječnja 2011. do 21. kolovoza 2021. a potom u Z. do 13. srpnja 2013., ukupno 912 dana. U zatvoru u S. je bio smješten u prostoriji površine 25 m2 s deset drugih zatvorenika, u njoj se nalazio i sanitarni čvor, tzv. čučavac, ograđen tzv. kaubojskim vratima. Nakon što je bio fizički napadnut premješten je u prostoriju veličine 16-20 m2 s još 8 zatvorenika, s istim sanitarnim čvorom. Treći puta je prebačen u sobu od 10 m2, s još četvero ljudi, s istim ostalim uvjetima. Ventilacije u prostoriji nema, prozori su mali, nisu omogućavali dotok zraka i svjetlosti, žarulje su bile upaljene od 6 do 22 h. Osim kreveta, u njima se nalaze i dvije male klupe i stol, zatvorenici su tu i jeli obroke, stojeći ili sjedeći na krevetima. Kupanje je bilo obavljano jednom tjedno, izlazak iz prostorije je bio dopušten dva sata dnevno. U S. nije postojala mogućnost da se dobrovoljno javi radi obavljanja posla niti su bile organizirane ikakve aktivnosti. U Z. je bio smješten 35 do 40 dana u velikoj sobi za dijagnostiku, sa još 15 do 20 ljudi, s istim ostalim uvjetima kao u S.. Nakon toga je smješten u sobu dimenzija 6x5 m, gdje je bilo 6 do 7 ljudi, potom je prebačen na radni odjel gdje se zadržao do kraja izdržavanja kazne zatvora. I to je bila manja soba u kojoj je bilo 6 ljudi, udaljenost sanitarnog čvora od stola za ručanje je bila 0,5 do 1 m. Mogućnost kretanja je bila 2 sata dnevno, kada je radio nije bilo mogućnosti bavljenja drugim aktivnostima, na radnom odjelu dok nije počeo raditi nije imao mogućnost izlaska iz ćelije.
8. Prema odredbi čl. 14. st. 1. toč. 1. Zakona o izvršenju kazne zatvora (Narodne novine broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13 - dalje: ZIKZ) svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.
9. Odredba čl. 74. ZIKZ propisuje:
"1. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama.
2. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak.
3. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.
4. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid.
5. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.
6. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku."
10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da površina soba u kojoj je boravio bitno odstupa od površine propisane čl. 74. st. 3. ZIKZ kao minimalni prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanima odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ. Imajući u vidu i činjenicu da se u takvoj skučenoj zatvorskoj sobi bez ventilacije nalazi i sanitarni čvor, te se u istoj prostoriji konzumira i hrana, evidentno je odstupanje od uvjeta izdržavanja kazne koje propisala sama tužena donošenjem citiranog zakonskog propisa koji je dužna poštivati. Utoliko je nejasno i neprihvatljivo obrazloženje da je smještaj u neadekvatni prostor posljedica objektivnih okolnosti prekapacitiranosti zatvora.
11. Ovakav neprimjereni smještaj tužitelja ne može se smatrati kompenziran činjenicom da je tužitelj u okviru propisanog vremena mogao boraviti dva sata dnevno na zraku, kao niti činjenicom da je njegov preostali boravak na izdržavanju kazne zatvora bio na radnom odjelu gdje, po njegovom iskazu, nije imao mogućnost bavljenja drugim aktivnostima, dok nije radio morao se pismeno zabilježiti da hoće na sportske aktivnosti ali mu to nije nikada omogućeno.
12. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice o težini povrede prava na čovječno postupanje i poštivanje dostojanstva tužitelja obzirom na uvjete smještaja, temeljem odredbe čl. 370. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istome sudu na ponovno suđenje, da sukladno izloženom stavu, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda, pravilno i potpuno utvrdi te činjenice i o tužbenom zahtjevu donese novu, zakonitu odluku.
13. Odluka o troškovima postupka je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 15. lipnja 2022.
Sudac:
Jasenka Grgić, v.r.
