REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 2 Us I-294/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. P. iz N. B., Republika Srbija, OIB: …, koga zastupa Z. o. u. V. P. i J. B. iz Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Službe za državljanstvo, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, koga zastupa službena osoba B. K., radi utvrđivanja državljanstva, 14. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-224-04/21-01/16, Urbroj: 511-01-203-21-4 od 30. prosinca 2021. i rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko – baranjske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca, Broj: 511-07-33/2-UP/I-298/2021 od 15. ožujka 2021. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-224-04/21-01/16, Urbroj: 511- 01-203-21-4 od 30. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko – baranjske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca, Broj: 511-07-33/2-UP/I-298/2021 od 15. ožujka 2021., kojim je tužitelju, državljaninu Republike Srbije, rođenom... u O., odbijen zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako tuženik osporavanu odluku nije donio duže od šest mjeseci od dana podnošenja žalbe, zbog čega je kod Upravnog suda u Zagrebu podnio tužbu radi propuštanja donošenja odluke o njegovoj žalbi. Ističe kako je zahtjev podnio uslijed činjenice što je trebao biti upisan kao hrvatski državljanin prilikom rođenja te da se radi o propustu javnopravnog tijela, zbog kojega ne može trpiti štetne posljedice. Smatra da mu je trebalo dozvoliti naknadni upis u knjige državljana te da se radi o deklaratornom upisu. Ističe i kako je tek 2002. upisan u knjigu državljana matičnog područja Zemun u Republici Srbiji, odnosno 53 godine nakon rođenja u Republici Hrvatskoj. Ukazuje kako i kada bi se prihvatila činjenica da 1980. godine nije bio hrvatski državljanin, da bi se trebalo uzeti u obzir činjenicu kako je upis u knjigu državljana izvršen tek 2002. godine i da je u trenutku svog rođenja stekao hrvatsko državljanstvo, puno prije nego državljanstvo Republike Srbije. Napominje i kako su mu otac i majka rođeni u Republici Hrvatskoj te su hrvatski državljani, a i on je rođen u Republici Hrvatskoj pa je u trenutku rođenja trebao biti upisan u knjigu državljana NR Hrvatske. Dakle, već je u trenutku svog rođenja ispunjavao zakonske pretpostavke za upis u knjigu državljana NR Hrvatske, a relevantno je i to što sve do 2002. nije bio upisan u knjizi državljana niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije. Smatra i da 2002. godine nije postojala zapreka da mu se pored upisanog državljanstva Republike Srbije, upiše i državljanstvo Republike Hrvatske, koje je stekao prije. Osporava i pozivanje tuženika na činjenicu upisa u državljanstvo SR Srbije, jer se radi o podatku koji je upisan 31 godinu nakon rođenja tužitelja. Stoga predlaže sudu da nakon provedene rasprave poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužbeni navodi nisu osnovani, jer tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Ponavlja navode iz obrazloženja osporavane odluke kako je 1980. godine u odnosu na tužitelja prekinut kontinuitet hrvatskog državljanstva jer je došlo do upisa podatka o državljanstvu SR Srbije u maticu rođenih i da je vidljivo da je tužitelj 2002. riješio svoj državljanski status u Republici Srbiji te predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
4. Dana 7. lipnja 2022. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Na raspravu su pristupili zamjenički opunomoćenik tužitelja i službena osoba tuženika.
6. Zamjenički opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod tužbe i svih navoda iz iste te nije imao ništa drugo za dodati. Zatražio je dosudu troškova upravnog spora s osnova sastava tužbe i zastupanja na raspravi u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.
7. Službena osoba je na raspravi izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga.
8. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 70/91. – ispravak, 28/92. i 130/11.) propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona.
11. Tužitelj je rođen... te je u trenutku njegovog rođenja na snazi bio Zakon o državljanstvu FNRJ (Službeni list FNRJ, broj: 54/46, 104/47., 88/48. i 105/48), kao i Pravilnik o izvršenju Zakona o državljanstvu FNRJ (Službeni list, 98/46., i 20/51.).
12. Člankom 7. navedenog Pravilnika bilo je propisano da se novorođena djeca upisuju u onu knjigu državljana gdje su im upisani roditelji ili jedan od roditelja, a upis se vršio u pravilu prema mjestu očevog upisa u knjigu državljana, s tim da je točkom 7. Uputstva o vođenju evidencije državljanstva NR Hrvatske (Narodne novine, broj: 71/47., 13/49. i 26/63.) bilo određeno da se državljanstvo upisuje u knjigu državljana gdje je djetetu upisana majka.
13. U skladu s odredbom članka 19., tada važećeg, Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 32/77.), državljaninu Socijalističke Republike Hrvatske prestaje državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske ako na osnovi njegovog zahtjeva bude primljen u državljanstvo druge socijalističke republike (stavak 1.). Državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske prema stavku 1. ovoga članka prestaje i djetetu mlađem od 18 godina života, ako je državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske prestalo roditeljima, ili jednom od njih a drugi roditelj se s tim suglasi (stavak 2.). Odredba stavka 2. ovoga članka odnosi se i na maloljetnog usvojenika (stavak 3.). Državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske prema stavku 1, 2. i 3. ovoga članka prestaje danom stjecanja državljanstva druge socijalističke republike. Ako je dijete starije od 14 godina života za prestanak državljanstva prema stavku 2. i 3. ovoga članka potreban je pristanak djeteta (stavak 4.).
14. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je tužiteljev otac N. P. rođen… u mjestu S., u Hrvatskoj, hrvatski državljanin naknadno upisan 1977. godine u knjigu državljana Matičnoga ureda G., za matično područje S., mjesto S. pod rednim brojem... Tužiteljeva majka O. P., djevojački J., rođena… u O. u Hrvatskoj, hrvatska je državljanka, redovno upisana 1947. godine u knjigu državljana matičnog ureda G., pod rednim brojem...
15. Iz spisa također proizlazi da tužitelj po rođenju nije nigdje upisan u knjigu državljana, već mu je naknadno rješenjem Sekretarijata za opću upravu Osijek broj:
UP/I-08-328/80 od 5. prosinca 1980., odobren upis podatka o državljanstva SR Srbije i SRFJ te je taj podatak upisan u maticu rođenih koja se vodi za matično područje Osijek, pod rednim brojem… i to za 1949. godinu. Navedeno rješenje donijeto je na temelju rješenja Općine Z. broj: 200-6985/80-IV od 3. studenog 1980., budući je tužitelj tamo imao prebivalište.
16. Također, u spisu se nalazi i rješenje SO Z. broj: 204-126/2002 od 8. svibnja 2002., kojim je tužitelju odobren naknadni upis u knjigu državljana matičnog područja Z. i to na strani ..., pod rednim brojem …, za 2002. godinu.
17. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijana rješenja tuženika zakonita.
18. Među strankama je nesporna činjenica kako nakon rođenja tužitelj nije nigdje upisan u knjigu državljana, kao i to da je isti u trenutku rođenja mogao biti upisan u službenim evidencijama kao državljanin tadašnje NR Hrvatske.
19. Nadalje, nesporno je i da je tužitelju 1980. godine utvrđeno državljanstvo Socijalističke Republike Srbije, navedenim rješenjem tadašnjih javnopravnih tijela Socijalističke Republike Hrvatske od 5. prosinca 1980., a sve na temelju rješenja Općine Z., tadašnje SR Srbije, gdje je tužitelj imao prebivalište.
20. Dakle, tužitelju po rođenju nije upisano državljanstvo NR Hrvatske niti je ista činjenica naknadno upisana u javne evidencije, dok je državljanstvo Socijalističke Republike Srbije tužitelju utvrđeno 1980. godine na temelju tada važećih propisa Socijalističke Republike Hrvatske i Srbije.
21. Pri tome sud naglašava kako je prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu tužitelj imao državljanstvo Socijalističke Republike Srbije i nije mogao istovremeno imati dvojno državljanstvo bivših republika SFRJ, iz čega slijedi da nije mogao biti ujedno i hrvatski državljanin.
22. Prema odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, hrvatskim državljaninom se smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno do 8. listopada 1991.
23. Slijedom iznijetog, čak i ako bi se uzelo u obzir da je tužitelj po rođenju bio hrvatski državljanin, sud smatra kako su javnopravna tijela u ovom upravnom postupku pravilno utvrdila da je 1980. godine, upisom u republičko državljanstvo Socijalističke Republike Srbije u svakom slučaju prestao kontinuitet tužiteljeva hrvatskog državljanstva, a time i mogućnost utvrđivanja hrvatskog državljanstva tužitelja na temelju norme članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Nastavno na navedeno vidljivo je i kako je tužitelj 2002. godine, u skladu s prethodno navedenim, regulirao svoj državljanski status u Republici Srbiji te na isto nema utjecaja činjenica što do tada isti nije bio upisan u knjigu državljana bilo koje republike bivše SFRJ.
24. Ocjena zakonitosti i valjanosti odnosno preispitivanje upisa u državljanstvo Socijalističke Republike Srbije izvršenoga od strane tada nadležnih tijela Socijalističke Republike Hrvatske i Srbije 1980. godine ne može biti predmetom upravnog postupka u upravnoj stvari utvrđivanja hrvatskog državljanstva, koji upis je prema tada važećim propisima značio prestanak eventualnog drugog republičkog državljanstva.
25. Stoga, kako je odredbom članka 14. stavak 1. točka 4. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske, a koji je bio na snazi u trenutku upisa tužitelja u državljanstvo tadašnje Socijalističke Republike Srbije, bilo propisano da državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske prestaje stjecanjem državljanstva druge socijalističke republike, to je i tužitelju upisom u državljanstvo Socijalističke Republike Srbije, eventualno prestalo i državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske, bez obzira na činjenicu što mu isto nije bilo upisano u matičnim evidencijama.
26. Prema tome, sve da je tužitelj i bio upisan u državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske, to mu je državljanstvo prestalo u trenutku sjecanja državljanstva druge socijalističke republike bivše SFRJ, čime je izgubio kontinuitet hrvatskog državljanstva pa se na njega ne može odnositi odredba članka 30. stavka 1. važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu.
27. S obzirom na iznijeto, a u skladu s člankom 57. stavkom 1. ZUS, sud je odlučio kao u točki 1. izreke presude.
28. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
29. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki 2. izreke presude.
U Osijeku 14. lipnja 2022.
Sudac
Berislav Babić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
