REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pn 482/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice C. V., OIB: …, iz S., …, zastupane po

pun. A. U., odvj. u S. protiv tuženika E. O. d.d.

Z., OIB: …, …, zastupanog po pun. iz odvj.

ureda G. i partneri u Z., P. S., radi nakade štete, nakon glavne i

javne rasprave održane dana 2. svibnja 2022. g. u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 14. lipnja 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje njenog pravnog prednika iznos od 10.500,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 20. travnja 2012. g. do isplate po stopi koja se u periodu:

-od 20. travnja 2012. g. do 31. srpnja 2015. g. izračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-nakon 1. kolovoza 2015. g. do isplate izračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica na dosuđeni iznos glavnice od 10.500,00 kn zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 8. lipnja 2011. g. do 20. travnja 2012. g., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći njenog pravnog prednika ukupan iznos od 35,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 1. svibnja 2011. g. do isplate po stopi koja se u periodu:

-od 1. svibnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. izračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-nakon 1. kolovoza 2015. g. do isplate izračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica iz ovog osnova zatražila isplatu iznosa od 75,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na isplaćeni iznos glavnice ne ime imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći njenog pravnog prednika od 140,00 kn zateznu kamatu propisanom zakonom koja teče od 1. svibnja 2011. g. do isplate po stopi koja se u periodu:

-od 1. svibnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. izračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-nakon 1. kolovoza 2015. g. do isplate izračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

IV.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica na isplaćeni iznos glavnice od 5.500,00 kn zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 8. lipnja 2011. g. do 20. travnja 2012. g.

V.Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 14.062,50 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 14. lipnja 2022. g. do isplate po stopi koja se izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj M. V. ustao je tužbom pred ovim sudom dana 22. ožujka 2012. g., koja je evidentirana pod brojem .., u kojoj je naveo da je ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. travnja 2011. g. na križanju ulica P.

cesta i U. Z.-a kojom je prilikom nastala imovinska šteta na vozilu tužitelja te je tužitelj zadobio tjelesne povrede te je odmah nakon nezgode odveden na H. K. S. gdje mu je pružena liječnička pomoć. Prometnu nezgodu je skrivio osiguranik tuženika što ne bi trebalo biti sporno jer je tužitelj podmirio imovinsku štetu na vozilu, a dijelom i neimovinsku štetu nakon što mu se tužitelj obratio u mirnom postupku. Tužitelju je na HKP utvrđena trzajna ozljeda vrata i udarac u prsni koš radi čega mu je odmah postavljen S. ovratnik kojeg je tužitelj nosio mjesec dana te je provodio i fizikalnu terapiju. Radi zadobivenih ozljeda tužitelj da trpi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je predložio donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu ukupnog iznosa od 10.500,00 kn s pripadajućim kamatama iz ovog osnova te isplatu iznosa od 500,00 kn s pripadajućim kamatama s osnova imovinske štete za tuđu njegu i pomoć.

U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnovu tužbenog zahtjeva te je naveo da je u mirnom postupku prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 3.000,00 kn. Prema mišljenju tuženika tužitelj je zadobio posve blagu povredu tako da mu ne pripada pravo na dosuđivanje daljnjeg iznosa novčane naknade. Tuženik se usprotivio i tijeku zatezne kamate.

Rješenjem broj Pnš 141/12 od 1. veljače 2016. g. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tužitelj preminuo. Postupak je nastavljen rješenjem broj Pnš 141/12 od 24. studenog 2016. g. te su kao tužitelji označeni nasljednici: supruga C., sin I. i kćer I. J.. Nakon pravomoćnosti rješenja o nastavku

postupka predmet je dobio novi poslovni broj Pn 47/17.

Na ročištu od 6. veljače 2019. g. tužitelji pod 2) I. V. i pod 3) I. J. povukli su tužbu, a pun. tuženika je naveo da se ne protivi povlačenju tužbe pa je sud na tom ročištu odmah donio rješenje o povlačenju tužbe tužitelja pod 2) i 3), koje je odmah postalo pravomoćno. Stoga u uvodu ove presude nisu kao tužitelji navedeni kći i sin pok. M. V..

U postupku su izvedeni dokazi pregledom medicinske dokumentacije za prednika tužiteljice i njegovog zdravstvenog kartona, zapisnika o očevidu P.

P. S. od 20. travnja 2011. g. sa skicom lica mjesta, dopisa tuženika pravnom predniku tužiteljice od 9. i 28. lipnja i 20. srpnja 2011. g., 14. ožujka 2012. g., dopisa pravnog prednika tužiteljice tuženiku od 12. srpnja 2011. g. i 9. svibnja 2012. g., zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 20. travnja 2011. g., prijave i zahtjeva za naknadu štete iz AO od 8. lipnja 2011. g., fotografija vozila pravnog prednika tužiteljice, dopisa DZSNO

L. S. od 14. siječnja 2014. g., potvrde o plaći U. za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju V., cjenika usluga D. za starije i nemoćne osobe L. S. u primjeni od 1. ožujka 2009. g. i predmeta Prekršajnog suda u Splitu broj Pp 40 P 8667/11. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka D. N. i prednika tužiteljice u svojstvu parnične stranke te kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko- medicinskim vještačenjem po vještacima prometno-tehničke struke V. U. i vještakinji za sudsku medicinu M. D. G., koji su izradili pisani nalaz i mišljenje od 5. listopada 2017. g. te je vještak U. dopunski saslušan na ročištu od

16. svibnja 2018. g., vještačenjem po vještakinji neurologu dr. M. T., ortopedu dr. D. T. i psihijatru dr. T. G..

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 21. siječnja 2020. g. u kojem je tužiteljica, kao nasljednica neposredno ozlijeđenog, s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zatražila isplatu iznosa od 12.000,00 kn s pripadajućim kamatama te s osnova imovinske štete za troškove tuđe njege i pomoći iznos od 350,00 kn s pripadajućim kamatama.

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem Pn 47/17 od 17. travnja 2020. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-894/2020-2 od 18. rujna 2020. g. ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj Pn 482/20.

U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze te je proveden dokaz pregledom dopisa U. za njegu F. S. s podacima za 2011. g. i usmenom dopunom nalaza i mišljenja vještakinja D. T., spec. ortopedije i

M. T., spec. neurologije.

U podnesku od 18. studenog 2021. g. tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev te je zatražila isplatu:

-zatezne kamate propisane zakonom koja na iznos od 5.500,00 kn teče od 9. lipnja 2011. g. do 20. travnja 2012.g.,

-iznosa od 10.500,00 kn s pripadajućim kamatama,

-zatezne kamate propisane zakonom koja na iznos 140,00 kn teče od 1. svibnja 2011. g. do 17. travnja 2020. g. i

-iznosa od 110,00 kn s pripadajućim kamatama.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete koja je posljedica prometne nezgode koju je pravni prednik tužiteljice doživio 20. travnja 2011. g. kao vozač osobnog automobila H. C. registarske oznake …, koju je, po mišljenju tužiteljice, skrivio osiguranik tuženika na način da je teretnim vozilom I. D. registarske oznake S. 657-P., koje je bilo osigurano od autoodgovornosti kod tuženika, naletio na zaustavljeno vozilo kojim je upravljao pravni prednik tužiteljice te prouzročio nezgodu.

Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika ni osnov odgovornosti, već jedino visina štete.

Iako osnov odgovornosti nije bio sporan nije višak navesti da se radi o primjeni odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, prema kojoj, ako je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

Što se tiče koncepcije neimovinske štete, potrebno je primijeniti odredbe novog ZOO-a koji je uveo objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Prije ocjene osnovanosti visine zahtjeva za naknadu imovinske i neimovinske štete radi povrede prava osobnosti potrebno se osvrnuti na navod tuženika da se radilo o prometnoj nezgodi koja pravnom predniku tužiteljice nije mogla prouzročiti tjelesnu povredu koja se spominje u tužbi i medicinskoj dokumentaciji: trzajnu ozljedu vrata.

Takav je prigovor tuženik iznio nakon saslušanja sudionika nezgode: pravnog prednika tužiteljice i svjedoka D. N. na ročištu od 5. ožujka 2014. g. Pravni prednik tužiteljice je na tom ročištu kazao da je prilikom sraza s osiguranikom tuženika naglo pomaknuo glavu naprijed-nazad te trenutno izgubio svijest, da su mu na HKP dijagnosticirali istegnuće vrata te postavili fiksni S. ovratnik kojeg je nosio 28

dana, da se po povratku kući jako loše osjećao te je i povraćao. Svjedok koji je upravljao vozilom osiguranim kod tuženika D. N. u svom je iskazu naveo da se

na križanju P. ulice i U. Z. .. automobil tužitelja nalazio

ispred njega te da je čekao da automobil tužitelja krene, da se u tom trenutku automobil tužitelja malo vratio natrag, a svjedok je krenuo i da je tom prilikom došlo do kontakta automobila. Nakon toga da su oba sudionika izašli iz svojih automobila, da je tužitelj pozvao policiju i hitnu pomoć. Za vrijeme od pola sata za koliko je stiglo vozilo hitne pomoći da na tužitelju nije primijetio bilo kakve ozljede niti se tužitelj na nešto žalio.

Pun. pravnog prednika tužiteljice nakon ovakvog iskaza svjedoka N.

ukazao je sudu na sadržaj iskaza ovog svjedoka iz prekršajnog postupka pred Prekršajnim sudom u Splitu, kojom prilikom je svjedok naveo da je kritične prilike upravljao vozilom I. i da je prilikom kretanja vozilom prema naprijed prednjim desnim dijelom svog vozila zakačio stražnji lijevi dio osobnog vozila H. koje se nalazilo zaustavljeno ispred njega te je došlo do manje materijalne štete te da je nakon toga vozač vozila H. izašao iz vozila te se žalio da ga boli vrat pa je po njega došlo vozilo hitne pomoći.

Da bi na valjan način bilo odgovoreno na primjedbu tuženika sud je angažirao vještake prometno-tehničke i sudsko-medicinske struke te im naložio u kombiniranom nalazu i mišljenju odgovoriti na pitanja da li je u nezgodi s dinamikom nastanka koju će ocijeniti vještak prometno-tehničke struke moguće zadobivanje povrede za koju je pravni prednik tužiteljice tvrdio da je zadobio (trzajnu ozljedu vrata).

Vještaci V. U. i M. D. G. su u pisanom zajedničkom

nalazu i mišljenju utvrdili:

-da se predmetna prometna nesreća dogodila na način da je u stražnji dio zaustavljenog vozila H. udarilo teretno vozilo I., da se teretno vozilo gibalo brzinom od oko 22,3 km/h, koja je brzina bila ista i u mjestu sraza, da je u srazu kod naleta teretnog vozila I. na stražnji dio automobila H. kod automobila H.

nastupila promjena brzine koja iznosi 16,3 km/h,

-da je pravni prednik tužiteljice svakako mogao u ovoj nezgodi zadobiti ozljede koje su navedene u nalazu s H. K. S. (istegnuće mišića vrata), a uzimajući u

obzir način odvijanja prometne nezgode, razliku brzina ostvarenu u srazu dva vozila kao i činjenicu da je pok. M. V. već od prije imao kronična oštećenja vratne kralježnice.

Tužiteljica je u odnosu na pisani kombinirani nalaz i mišljenje izrazila primjedbe u podnesku od 13. studenog 2017. g. ukratko navodeći da su vještaci uzeli u obzir manjkave podatke jer da je na vozilo kojim je upravljao pok. M. V. naletjelo teretno vozilo s prikolicom, što da je trebalo uzeti u obzir i što bi zacijelo značajno izmijenilo izračun koji objašnjava silinu sraza. I tuženik je na ročištu od 14. studenog 2017. g. osporio utvrđenje i zaključak vještaka prometno-tehničke struke jer ne odgovara činjeničnom stanju i nije obrazloženo.

Stoga je sud odlučio, temeljem odredbe čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,

96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14), provesti dokaz ponovnim saslušanjem vještaka odnosno obnoviti vještačenje s istim vještakom

V. U..

V. V. U. je u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja naveo da nije točno da nije uzeo u obzir da je na vozilo kojim je upravljao prednik tužiteljice naletjelo teretno vozilo s prikolicom, što se vidi iz općih podataka nalaza i mišljenja gdje je pod stavkom vrsta vozila navedeno da se radi o teretnom vozilu I. s lakom prikolicom

B., te je u stavci težina vozila navedena ukupna težina od 2940 kg koja se odnosi na težinu teretnog vozila od 2800 kg uvećano za težinu prikolice osd 140 kg. Ujedno da je u formuli kojom se izračunava brzina kretanja teretnog vozila uvrštena ukupna težina od 3020 kg jer je težina vozila s prikolicom uvećana i za težinu vozača.

U odnosu na primjedbu pun. tuženika naveo je da je nemoguće izračunati brzinu kretanja vozila pred nezgodu jer o tome nema podataka, nego da je samo mogao izračunati brzinu u srazu, što je i obrazloženo. Pri tome da treba uzeti u obzir da se radi o nezgodi koja se dogodila u gradu i da se iskustveno može reći da se brzina kretanja gradskom prometu kreće od 40 do 50 km/h. Nezgoda da se mogla dogoditi na način da su oba vozila bila zaustavljena na kolniku nakon čega je vozilo osiguranika tuženika krenulo i udarilo vozilo ispred sebe, ali da u tom slučaju vozilo kojim je upravljao prednik tužiteljice ne bi bilo toliko odbačeno. Na pitanje tuženika da li je moguće da je vozilo kojim je upravljao prednik tužiteljice u konačnu poziciju došlo, osim odbačajem, i nastavkom vožnje kazao je da za to nema nikakvih materijalnih dokaza. U odnosu na daljnju primjedbu da li je na skici točno označio položaj vozila u srazu (crvenom bojom) vještak je odgovorio da je pun. tuženika točno primijetio da je teretno vozilo točno locirano ali da je osobno vozilo trebalo biti postavljeno više udesno odnosno bliže rubu kolnika s desne strane i to za više od polovice vozila u desno.

Sud je kombinirani nalaz i mišljenje vještaka prometno-tehničke i sudsko- medicinske struke ocijenio u cijelosti logičnim i stručnim te je odlučio prihvatiti zaključak da je pravni prednik tužiteljice u ovoj prometnoj nezgodi, s obzirom na dinamiku nastanka nezgode, mogao zadobiti trzajnu ozljedu vrata.

Slijedeći dokaz koji je sud proveo su vještačenja po vještacima medicinske struke.

Vještakinja neurolog dr. M. T., nakon pregleda medicinske

dokumentacije, a posebno neuroloških nalaza koji obuhvaćaju prvi pregled na H. te

EMG nalaze i preglede pok. M. V. u više navrata, iznijela je zaključak da se pravnom predniku tužiteljice dogodilo istegnuće vrata s posljedičnom radikulopatijom obostrano zbog čega je poslan i obavio fizikalnu terapiju. Iz zdravstvenog kartona proizlazi da se prednik tužiteljice ranije liječio zbog tegoba kralježnice i to vratnog i lugalnog segmenta te mu je bila dijagnosticirana radikulopatija. Kako je vrlo brzo nakon spornog događaja utvrđena radikupatija u subkroničnoj fazi, vještakinja je upravo ta oštećenja uzela relevantnim te navela da je izvršila distinkciju između ranijih oštećenja i akutnog oštećenja koji je nastupio u spornom događaju. Temeljem toga navela je da je u spornom događaju nastupilo umanjenje životnih aktivnosti s neurološke strane u visini od 3%, što se očitovalo bolima i trncima u ruci, posebno pri nepovoljnim vremenskim okolnostima. Nadalje, pravni prednik tužiteljice da je trpio bol jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tjedan dana, i blagog mjesec dana te mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć jedan sat dnevno kroz tri dana.

Nalaz EMNG temeljem kojeg je ocijenila da je došlo do živčanih oštećenja u ovoj prometnoj nezgodi da je nalaz EMNG iz srpnja 2011. g. u kojem se navodi subkronično oštećenje živaca C6 i C7 obostrano. Vještakinja je potvrdila da je točna opservacija pun. tuženika da se u zdravstvenom kartonu bilježe navedena oštećenja već 2008. g. (omaškom je u zapisniku navedeno od 2018. g.) te je naglasila da je prilikom davanja svoje procjene pregledala karton i uzela u obzir prijašnja oštećenja. Iza akutne faze koja traje dva do tri mjeseca da nastupa subakutna ili subkronična faza, što ovisi o upotrebljenoj terminologiji, ali da se u stvari radi o istom. EMNG pretraga da ne utvrđuje etiologiju oštećenja. U konkretnom slučaju da se ne može raditi o privremenim oštećenjima (a obzirom da je prije i poslije stanje kronično) jer se oštećenja linerarno povećavaju. Prema standrardnoj praksi konačno stanje se uzima nakon dvije godine, a u konkretnom je slučaju nastupilo nakon godine dana.

Vještakinja ortoped dr. D. T. u svom nalazu i mišljenju ponovila je da je prednik tužiteljice dana 20. travnja 2011. g. zadobio tjelesne povrede nakon prometne nezgode, da se isti dan javio na H. te mu je zbog bolova u predjelu vrata napravljen

RTG vrata koji nije pokazao znakova svježe traume. Pokretljivost vrata je bila otežana uz napete mišiće. Postavljena mu je imobilizacija S. ovratnikom, nakon toga se javio na kontrolu kod neurokirurga koji je dalje preporučio nošenje ovratnika i mirovanje. U nalazu neurologa od 6. lipnja 2011. g. opisuje se i dalje bol u vratu i bolna ograničena pokretljivost pa je preporučen EMNG pregled o kojem se izjasnila vještakinja neurolog. Priloženi su još i nalazi neurokirurga iz listopada 2011. g. koji je preporučio fizikalnu terapiju koju je pravni prednik tužiteljice i proveo. Osim toga, da je bio u B., a prema priloženoj otpusnici u kojoj se opisuju i dalje tegobe i bolovi u vratu. Na pregledu je bio i kod ortopeda 16. prosinca 2011. g. koji je naveo da su potrebne rasteretne vježbe u području vrata zbog bolova u kralježnici. U zdravstvenom kartonu vještakinja je pronašla da je prije štetnog događaja prednik tužiteljice imao tegobe s vratnom kralježnicom.

Što se tiče konkretnog štetnog događaja izrazila je mišljenje da je došlo do umanjenja životnih aktivnosti kod prednika tužiteljice u iznosu od 2% što znači da je bio prisiljen ulagati pojačane napore kod svih težih radova, zatim kod radova gdje je potrebno okretati glava u punom iznosu, primjerice za vrijeme vožnje u prometu, zatim kod držanja vrata pognutim ili zabačenim. Što se tiče bolova vještakinja se složila s procjenom vještakinje neurologa, a što se tiče tuđe njege i pomoći dodala je da je predniku tužiteljice s ortopedske strane ta pomoć bila potrebna samo prvi tjedan i to jedan sat dnevno.

Odgovarajući na pitanje pun. tuženika u čemu se očituju inače kronične tegobe vratne kralježnice s ortopedske strane vještakinja je odgovorila da se očituju u umanjenoj pokretljivosti, bolovima i trncima, a na pitanje temeljem čega je napravila razgraničenje između tih tegoba i tegoba iz konkretne prometne nesreće vještakinja je navela da je nesreća dovela do trzaja vrata i nakon toga postoje nalazi koji pokazuju da je pravni prednik tužiteljice dugo odlazio na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju, dakle, da je ozljeda u nezgodi pogoršala njegovo prijašnje stanje, što da je ne samo u medicinskoj dokumentaciji dokazano nego je to i za očekivati jer svaka trzajna ozljeda vrata, pogotovo kod starijih ljudi, pogoršava stanje kralježnice koje je bilo prije i pogoršava kronične tegobe te dolazi do novih povreda mekog tkiva npr. ligamenata i mišića. Prilikom davanja nalaza i mišljenja da je sve to uzela u obzir. Vještakinje su se usuglasile da ukupno umanjenje životnih aktivnosti iznosi 5%.

Tuženik je pitanja koja je uputio vještakinjama na ročištu od 25. travnja 2019. g. ponovio u svom podnesku od 25. srpnja 2019. g. te je sumirao da su nalazi i mišljenja vještakinja neurološke i ortopedske struke nepravilna, proturječna sama sebi i priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Ponovljeno je da je prednik tužiteljice i prije predmetne nesreće imao kronične tegobe s kralježnicom s kroničnim statusom vratnih živčanih korjenova C6 i C7. S obzirom da su vještakinje u usmenim nalazima i mišljenjima već odgovorile na primjedbe tuženika, predloženo je provođenje dokaza novim vještačenjem po vještacima iste struke.

Očitujući se na prijedlog tuženika, pun. tužiteljice je naglasio da se kod trzajne ozljede vrata radi o tome da se kronične tegobe, koje je sasvim nesporno prednik tužiteljice imao, višestruko pogoršavaju kao i da je kod ovakve ozljede simptomi rjeđe javljaju odmah, a češće nakon nekoliko sati ili dana, kako je pun. tužiteljice pročitao u stručnom članku koji je napisao B. N., bacc. physioth. i koji je priložio u sudski spis.

Sud je u ranijoj ukinutoj presudi iznio ocjenu da nalazi i mišljenja vještakinja somatske medicine: spec. neurologije i otropedije nisu proturječni nalazima i medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu i stoga je odlučeno kako nije bilo potrebno provoditi dokaze kojima bi se neke eventualne proturječnosti otklonile. Sud je smatrao da su vještakinje na stručan, argumentiran i logičan način objasnile da su u svoju procjenu uzele u obzir ranije kronično stanje kralježnice pravnog prednika tužiteljice koje je pogoršano radi traume odnosno trzajne ozljede vrata. Stoga je sud u postupku koji je prethodio donošenju ukinute presude prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po vještacima iste specijalnosti odbio kao suvišan i neosnovan. Ovakav stav i postupak suda izvrgnut je ocjeni povodom izjavljene žalbe tuženika te je drugostupanjski sud u ukidnom rješenju broj Gž-894/20 od 18. rujna 2020. g., u najkraćim crtama, naveo da je tuženik na ročištu na kojem su vještakinje iznijele nalaz i mišljenje postavljao pitanja, ali da to ne znači da tuženik može biti uskraćen u pravu da se očituje na nalaz i mišljenje koji je usmeno iznesen na raspravi i predloži izvođenje dokaza usmenim očitovanjem vještaka na iznesene prigovore, te je ovaj sud upućen pozvati vještakinje dr. M. T. i dr. D. T. radi

očitovanja na prigovore tuženika.

Prema odredbi čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN

broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) prvostupanjski sud dužan je izvesti sve radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

Stoga je sud u nastavku postupka izveo dokaz ponovnim saslušanjem vještakinja, u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. ZPP-a, te je u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu:

-od 28. lipnja 2021. g. vještakinja dr. D. T., a nakon što je pregledala pogovore tuženika da nisu navedene nove posljedice zaostale kod pok. supruga tužiteljice nakon predmetne nezgode te na temelju čega su razgraničene stare posljedice od novonastalih navela da su posljedice uvijek iste odnosno da su bile prisutne i prije ozljede uslijed ograničene pokretljivosti i bolova u vratu, ali je razlika u intenzitetu jer je nova ozljeda pojačala njihov intenzitet u manjem iznosu koji je procijenila na 2%. Ograničenje kretnji vratne kralježnice pravnog prednika tužiteljice nakon ozljeđivanja da je do jedne trećine. Pojasnila je da se s ortopedske strane procjenjuje pokretljivost vrata, a s neurološke strane ozljeda živaca u vratnoj kralješnici te

-na ročištu od 25. listopada 2021. g. vještakinja dr. M. T., nakon što je ponovila da su kod pravnog prednika tužiteljice postojale kronične promjene zabilježene u zdravstvenom kartonu, da je u spornom događaju došlo do dodatnih oštećenja s neurološke strane i umanjenja životne aktivnosti od 3%, a vezano uz prigovor tuženika kako je moguće da je u nalazu EMNG iz srpnja 2011. g. samo tri mjeseca nakon nezgode došlo do ustaljenja stanja i prelaska u subkroničnu fazu, odgovorila da je kod supruga tužiteljice već od ranije postojalo kronično oštećenje procijenjeno kao subkronično oštećenje, što znači da je postojao određeni kronicitet koji se aktualizirao. Nakon prelaska iz smirenja u kronicitet da se ipak radi o pogoršanju, tako da je ukupno umanjenje životnih aktivnosti s ortopedske i neurološke strane d 4 do 5%.

Prema ocjeni suda, vještakinje su odgovorile na sve prigovore tuženika na kvalitetan i stručan način te u cijelosti ostale kod svojih nalaza i mišljenja, što je sud prihvatio.

Nadalje, sudski vještak psihijatar T. G., nakon pregleda spisa,

medicinske dokumentacije i čitanja nalaza i mišljenja vještakinja neurologa i ortopeda, naveo je da je prednik tužiteljice M. V. 20. travnja 2011. g. doživio prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđen i o čijim su se posljedicama izjasnile vještakinje. V. za psihijatrijsku procjenu izdvojio je činjenicu ambulantnog psihijatrijskog liječenja prednika tužiteljice koje je nastupilo 20 dana nakon predmetne nesreće u kojem se njegovo psihičko stanje definirano kao anksiozno (neurotsko), nastalo posljedično na doživljeni stres u prometnoj nesreći. Ambulantno je liječen zaključno sa zadnjim nalazom u rujnu 2011. g. Procijenio je da, s obzirom na specifičnost nastanka predmetne ozljede u prometnoj nesreći (udarac kamiona u automobil koji je vozio prednik tužiteljice od straga), prednik tužiteljice nije mogao doživjeti primarni strah odnosno egzistencijalni strah koji podrazumijeva strah od gubitka života, a to stoga što je udarac došao iznenada te nije bilo izravne svijesti o mogućoj životnoj ugroženosti. Međutim, pravni prednik tužiteljice doživio je i pretrpio sekundarni strah koji se temelji na psihološkom osjećaju zabrinutosti za vlastito zdravlje i eventualne psihičke posljedice. Taj strah da je mogao trajati u jakom intenzitetu jedan do dva dana, u srednjem intenzitetu narednih mjesec dana te u blažem intenzitetu daljnja tri do četiri mjeseca. Umanjenje životnih aktivnosti s aspekta psihijatrije da se uklapa u procjenjeno umanjenje od 5% od strane vještakinja neurologa i ortopeda.

Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prije ocjene osnovanosti visine tužbenog zahtjeva treba navesti da se u konkretnoj parnici radi o primjeni odredbe čl. 1105. st. 1. ZOO-a, prema kojoj tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu, čemu je u ovom slučaju udovoljeno.

Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja pripada tužiteljici, kao pravnoj slijednici pok. M. V., sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, jer su to upravo osnovne kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina novčane satisfakcije.

Tako je sud vodio računa o duljini i intenzitetu fizičkih bolova kojima je bio izložen pravni prednik tužiteljice, koji su neposredno nakon nezgode bili jaki i trajali jedan cijeli dan, da su ih zamijenili bolovi srednjeg intenziteta koji su trajali tjedan dana i, konačno, bolovi blažeg intenziteta koji su trajali ukupno mjesec dana, o tome da se radilo o osobi srednje životne dobi, rođenoj 1950. g., stradaloj u dobi od 61 godine, da je prednik tužiteljice bio prisiljen nositi imobilizaciju S. okovratnikom kroz period od mjeseca dana, te morao pretrpjeti pretrage, kontrole i fizikalnu terapiju, što je sve bilo prilično neugodno i bolno. Nadalje, pravni prednik tužiteljice imao je nakon nezgode poteškoće koje su se manifestirale bolovima i trncima u ruci, posebno pri nepovoljnim vremenskim okolnostima kao i kod svih težih radova, kod radova gdje je potrebno okretati glava u punom opsegu, primjerice za vrijeme vožnje u prometu, zatim kod držanja vrata pognutim ili zabačenim, te mu je do smrti (24. prosinca 2015. g.) odnosno u zadnjim godinama njegovog života svakodnevna životna aktivnost bila umanjena za ukupno 5%. Pravni prednik tužiteljice je, osim toga, pretrpio i sekundarni strah odnosno osjećaj zabrinutosti za svoje zdravlje koji je varirao od jakog preko srednjeg do blagog intenziteta i trajao je ukupno oko pet mjeseci.

Stoga je tužiteljici, kao nasljednici pok. M. V., zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koju je pretrpio njen pok. suprug trebalo priznati iznos od 21.000,00 kn kao iznos primjerene novčane satisfakcije radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a uzimajući u obzir da je nakon donošenja ukinute prvostupanjske došlo do promjene O. kriterija i iznosa

za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. g. na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju za 50%.

Kako je tuženik u mirnom postupku na ime naknade ukupne štete isplatio pravnom predniku tužiteljice iznos od 3.000,00 kn, ne specificirajući u tekstu Sporazuma o izvansudskoj nagodbi za koje vidove štete koji iznos, ali navodeći u dopisima od 20. srpnja 2011. g. i 14. ožujka 2012. g. da je ovim iznosom podmirena naknade neimovinske štete, što je sam pun. tužiteljice na ročištu od 30. listopada 2012. g. potvrdio, te kako je nakon donošenja ukinute presude broj Pn 47/17 od 17. travnja 2020. g. tužiteljici s osnova neimovinske štete isplaćen daljnji iznos od 5.500,00 kn, trebalo je ocijeniti da tužiteljici u ovom postupku dodatno za ovaj vid štete koju je pretrpio njen pravni prednik pripada iznos od 12.500,00 kn, a tužiteljica je zatražila isplatu daljnjeg iznosa od 10.500,00 kn koji joj je trebalo, stoga, dosuditi.

Na zatraženi iznos glavnice na ime naknade neimovinske štete tužiteljica je zatražila i isplatu zatezne kamate i to počevši od 8. lipnja 2011. g. do isplate.

Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a tuženik je u postupku tvrdio da je liječenje pravnog prednika tužiteljice trajalo i nakon podnošenja zahtjeva u mirnom postupku tuženiku tako da zatezna kamata može teći tek od stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja odnosno od završetka liječenja, a vještakinja T. izjasnila se da je do konačnog zdravstvenog stanja kod prednika tužiteljice došlo protekom godine dana od dana nezgode što bi značilo 20. travnja 2012. g.

I po ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a, tužiteljici zatezna kamata na dosuđeni iznos pravične novčane nakade koja joj kao nasljednici pok. M. V. pripada radi povrede prava osobnosti koju je pretrpio njen

prednik, može početi teći od trenutka završetka njegovog liječenja jer se može uzeti da je sve do tog dana pok. M. V. nastajala šteta.

Naime, prema stajalištu sudske prakse kad je riječ o neimovinskoj šteti za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, trenutak nastanka štete (štetnih posljedica) ne poklapa se s nastankom štetnog događaja nego se kao taj trenutak prvenstveno uzima završetak liječenja, s uključenim (mogućim) rehabilitacijskim tretmanom, odnosno trenutak kad se zdravstveno stanje osobe ozlijeđene u štetnom događaju stabiliziralo i kada se sa sigurnošću može utvrditi opseg i stupanj invalidnosti i smanjenja životne aktivnosti te naruženosti te osobe kao konačnih i trajnih posljedica zadobivenih ozljeda, a time i trajanje i intenzitet duševnih boli koje oštećeni trpi, kao i sve druge okolnosti odlučne za utvrđivanje visine pravične novčane naknade u smislu odredaba čl. 1100. i 1101. st. 1. ZOO-a.

To znači da je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 10.500,00 kn koja teče od 8. lipnja 2011. g. do 20. travnja 2012. g. trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I., jer tužiteljici na dosuđeni iznos glavnice zatezna kamata pripada počevši od 20. travnja 2012. g. do isplate.

Na isplaćeni iznos glavnice od 5.500,00 kn tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 8. lipnja 2011. g. do 20. travnja 2012. g., što je također trebalo u cijelosti odbiti iz već iznesenih razloga i odlučiti kao u presudi pod točkom IV. -u odnosu na naknadu imovinske štete radi tuđe njege i pomoći

Pravni prednik tužiteljice pretrpio je i materijalnu štetu radi potrebe tuđe njege i pomoći. Već je navedeno u kojem su obujmu vještakinje neurolog i ortoped procijenile da je pravnom predniku tužiteljice ova pomoć bila potrebna nakon nezgode.

S obzirom da je nakon donošenja ukinute presude broj Pn 47/17 od 17. travnja 2020. g. tužiteljici s osnova imovinske štete isplaćen iznos od 140,00 kn s pripadajućim kamatama, tužiteljica je u podnesku od 18. studenog 2021. g. iz ovog osnova zatražila naknada imovinske štete u daljnjem iznosu od 110,00 kn.

Pun. stranaka su, nadalje, na ročištu od 25. listopada 2021. g. suglasno izjavili da je cijena sata tuđe pomoći i njege 25,00 kn, s tim da odluku o kamatama prepuštaju sudu.

Kako je pravnom predniku tužiteljice, bez svake sumnje, bila potrebna tuđa njega i pomoć već opisanog trajanja trebalo je nasljednici dosuditi naknadu materijalne štete iz ovog osnova.

Dakle, pravnom predniku tužiteljice je u periodu od ukupno sedam dana bila potrebna tuđa njega i pomoć jedan sat dnevno, odnosno 7 sati, što u novcu iznosi 175,00 kn, a kako je tužiteljici iz ovog osnova već isplaćen iznos od 140,00 kn, proizlazi da joj pripada daljnji iznos od 35,00 kn radi čega je tužbeni zahtjev postavljen iz osnova naknade imovinske štete radi tuđe njege i pomoći bilo potrebno prihvatiti za ovaj iznos glavnice i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II., a u preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova tužiteljica zatražila isplatu iznosa glavnice od 75,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

Tužiteljica je na iznos naknade materijalne štete radi potrebe tuđe njege i pomoći zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 1. svibnja 2011. g. do isplate. Radi se o novčanoj materijalnoj šteti koja se nadoknađuje prema cijenama u vrijeme kada je izdatak učinjen i od kada teku zatezne kamate na taj iznos štete, što znači da je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate u cijelosti osnovan jer je pravnom predniku tužiteljice potreba za pružanjem tuđe njege i pomoći prestala 28. travnja 2011. g., što znači da je zahtjev u ovom dijelu u cijelosti osnovan.

Kako na isplaćeni iznos glavnice od 140,00 kn u mirnom postupku tužiteljici nije priznata zatezna kamata trebalo je prihvatiti zahtjev tužiteljice i ovom presudom prihvatiti njen zahtjev za isplatu zatezne kamate propisane zakonom koja na ovaj plaćeni iznos teče od 1. svibnja 2011. g. do isplate i odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

Sud je zateznu kamatu priznao tužiteljici pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. ZOO- a.

Tužiteljica je zateznu kamatu zatražila po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a nakon 1. kolovoza 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, što je u cijelosti u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da je sud ocijenio da tužiteljica u postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnim dijelovima svojih zahtjeva, a zbog tih dijelova nisu nastali posebni troškovi, radi čega je tuženika trebalo obvezati na isplatu cjelokupnog troška kojima je tužiteljica bila izložena vodeći ovaj spor.

Tužiteljici je, tako, valjalo priznati trošak sastava tužbe i podnesaka od 20. travnja 2012. g. i 13. studenog 2017. g. i zastupanja na ročištima od 5. ožujka 2014. g., 16. svibnja 2018. g., 25. travnja 2019. g., 16. siječnja 2020. g. i 28. lipnja i 25. listopada 2021. g. po 100 bodova (ukupno 900 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 30. listopada 2012. g., 22. siječnja 2013. g., 5. veljače 2014. g., 25. ožujka 2015. g., 11. travnja, 18. srpnja i 14. studenog 2017. g., 4. rujna i 6. studenog 2019. g., 3. ožujka 2021. g. i 2. svibnja 2022. g. i sastava podnesaka od 7. siječnja 2013. g., 10. travnja 2017. g., 9. siječnja i 2. rujna 2019. g., 21. siječnja 2020. g. i18. studenog 2021. g. po 25 bodova (ukupno 425 bodova) i zastupanja na ročištima od 6. veljače 2019. g. i 3. ožujka 2020. g. po 50 bodova (ukupno 100 bodova).

Ukupan broj bodova od 1425 bilo je potrebno pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se dobije na opisani način (14.250,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i za troškove plaćene na ime vještačenja (2.400,00 kn) te tako dobiti iznos od 20.212,50 kn, što predstavlja trošak koji je snosila tužiteljica vodeći ovaj spor. Kako je tužiteljici u mirnom postupku nakon donošenje ranije ukinute presude broj Pn 47/17 od 17. travnja 2020. g. tuženik na ime parničnog troška isplatio iznos od 6.150,00 kn, trebalo je odlučiti da na ime parničnog troška tuženik još ima isplatiti tužiteljici iznos od 14.062,50 kn kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke V. izreke presude.

Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 11. ožujka 2014. g., 24. ožujka 2015. g., 17. srpnja 2017. g., 17. veljače 2020. g. i 14. veljače (dva podneska) i 26. lipnja 2021. g. i zastupanja na ročištima za objavu i uručenje presude jer sud smatra da ovaj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu jer je njen pravni prednik rješenjem s ročišta od 22. siječnja 2013. g. bio oslobođen od plaćanja pristojbi u ovom postupku, a niti zatraženi trošak pristojbe presude, jer ovaj sud smatra da zahtjev tužiteljice u tom dijelu nije bio postavljen na određeni način, a kako propisuje odredba čl. 164. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) teče od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

U Splitu, 14. lipnja 2022. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).