REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 10 P-22/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja I. P., sin A. iz S., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lj.-V. & p. iz S., protiv tuženika D. T. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik iz S., radi isplate (v.p.s. 63.952,50 kuna), nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 22. travnja 2022. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene dana 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 63.952,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 29.000,00 kuna teče od 30. kolovoza 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a na iznos od 1.120,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na sta je kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a na iznos od 18.410,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te na iznos 15.422,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini stope HNB-a koje je vrijedilo zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja od presuđenja pa do isplate teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kuna, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna, odbija.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 11. kolovoza 2016. zaprimljena tužba tužitelja I. P., sin A. iz S., protiv tuženika D. T. iz S., radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je tužena bila jedini osnivač i član uprave društva T. d.o.o. iz S. Tužitelj da je protiv društva T. d.o.o. pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu i to iz razloga što je tužitelj doživio nezgodu na radu, a koji postupak da je okončan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-485/11 od 8. prosinca 2014.g. kojom da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku T. d.o.o. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju I. P. na ime neimovinske štete iznos od 29.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 30. kolovoza 2011., potom iznos od 1.120,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime troškova tuđe njege i pomoći, te iznos od 18.410,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade troškova liječenja te iznos od 15.422,50 kuna, a ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj da je temeljem navedene presude podnio zahtjev za izravnu naplatu, ali svoje da potraživanje nije uspio podmiriti niti djelomično. Tužena osim što je jedini osnivač društva T. d.o.o. da je jedini nositelj poslovnih udjela te da ima upravljačka prava u predmetnom društvu, koje da je uredno poslovalo i izvršavalo svoje obveze, međutim tijekom trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom u Splitu da je tužena ciljano počela koristiti društvo da bi oštetila tužitelja, na način da umanjuje imovinu društva znajući da ono neće moći podmiriti svoje obveze prema tužitelju. Radi navedenoga a temeljem odredbe članka 430. u svezi s odredbom članka 252. te sukladno članku 10. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima tužitelj predlaže donošenje presude sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 8. ožujka 2017. tuženik je osporio tužbeni zahtjev kao neosnovan te osnov i visinu istoga. Ističe kako je nesporno da je tužena jedini osnivač i član uprave trgovačkog društva T. d.o.o., te da je tužitelj vodio postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-485/11, a radi naknade štete uslijed pretrpljene ozljede na radu. Međutim, osporava da je tužena za vrijeme trajanja predmetnog postupka počela ciljano koristiti društvo da bi oštetila tužitelja na način da umanjuje imovinu društva, kao paušalne i neistinite. Ističe kako je tužena i prije i za vrijeme trajanja postupka pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-485/11 poslovanje trgovačkog društva T. d.o.o., S. bilo otežano, a sve uslijed sveukupne gospodarske krize u Republici Hrvatskoj, a zbog činjenice što je djelatnost toga društva bila usko vezana uz graditeljstvo (stanogradnju). Nelikvidnost trgovačkog društva T. d.o.o. i nemogućnost naplate tužiteljevog potraživanja od toga društva da je posljedica objektivnih okolnosti na tržištu, a još i prije pokretanja navedenog postupka pred Općinskim sudom u Splitu da je došlo do smanjenja obima posla kod trgovačkog društva T. d.o.o. Tužitelj da je protiv tužene podnio kaznenu prijavu zbog počinjenja kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavak 1. Kaznenog zakona i kaznenog dijela povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. Kaznenog zakona, a koju prijavu da je općinsko državno odvjetništvo dana 30. rujna 2016. rješenjem odbacilo.

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-540/2016 od 31. siječnja 2018. u točci I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 63.952,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i troškove postupka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 500,00 kuna.

5. Protiv naprijed citirane presude tuženik je izjavio pravodobnu žalbu, te je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 51 P-1350/2018-3 od 23. travnja 2020. odbijena kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-540/2016 od 31. siječnja 2018. u točci I. i u dijelu točke II. njene izreka kojom se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

6. Protiv naprijed citirane presude Visokog trgovačkog suda RH tuženik je izjavio reviziju, te je rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1199/2021-2 od 3. studenog 2021. ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 1350/2018-3 od 23. travnja 2020. i presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-540/2016 od 31. siječnja 2018. u dijelu pod stavkom 1. izreke i stavkom 2. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak od 2.500,00 kuna, te predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku predmet je zaveden pod poslovni broj P-22/2022.

8. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu, izvršio uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu K-DO-1229/16, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

10. Predmet spora je naknada štete protiv tuženika kao jedinog osnivača i člana uprave društva T. d.o.o. iz S. Tužitelj svoj zahtjev u odnosu na tuženika temelji na odredbi članka 10. stavak 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 152/11-pročišćeni tekst, 57/12, 111/12 i 68/13, dalje ZTD-a) koja propisuje odgovornost člana društva za obveze društva i članka 252. stavak 1. u vezi s člankom 430. ZTD-a koji propisuje odgovornost članova uprave za štetu društvu ukoliko povrijede svoju obvezu da poslove društva vode s pozornošću urednog i savjestnog gospodarstvenika.

11.Tuženikovu odgovornost za štetu, nastalu vjerovniku (tužitelju) uslijed nemogućnosti naplate duga od dužnika T. d.o.o., S., tužitelj utemeljuje na tvrdnji da je tuženik tijekom trajanja postupka pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-485/11 počeo ciljano koristiti društvo da bi oštetio tužitelja na način da umanjuje imovinu društva znajući da ono neće moći podmiriti svoje obveze prema tužitelju.

12. Nije sporno da je tuženik jedini osnivač i član uprave društva T. d.o.o., S. Tražbinu utemeljenu na pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-485/11 od 8. prosinca 2014. (list 8-17 spisa) tužitelj nije uspio ostvariti zbog nedostatka novčanih sredstava na dužnikovom računu (list 5 spisa).

13. U ovom slučaju, tužitelj se je pokušao naplatiti, zahtjevom za izravnu naplatu predanom Financijskoj agenciji, dokazujući kako uslijed nedostatka novčanih sredstava na računu društva T. d.o.o. društvo nije u stanju ispuniti mu navedenu novčanu obvezu.

14. Člankom 10. ZTD-a regulirana je „odgovornost članova trgovačkog društva“. Odgovornost na temelju zakonske odredbe iz članka 10. ZTD-a nije odgovornost za štetu i krivnja člana društva nije relevantna. Članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva s ograničenom odgovornošću izuzev kada je to izričito određeno zakonom (članak 10. stavak 2. i članak 385. stavak 2. ZTD-a). Iznimka od tog pravila je predviđena odredbom članka 10. stavka 3. ZTD-a koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema društvu i da član društva zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva. Slučajevi zloupotrebe okolnosti da kao član društva ne odgovara za obveze društva nisu propisani zakonom, stoga je sud dužan ocjenjivati zloupotrebu od slučaja do slučaja.

15. U svakom slučaju za odgovornost tuženika kao člana društva za obvezu društva potrebno je da vjerovnik navede u čemu se konkretno sastoji navedena zloupotreba te da tu zlouporabu i dokaže. Zlouporaba će primjerice biti ako se tuženik koristi imovinom društva kao svojom, ako je kao član društva umanjio imovinu društva u korist trećih osoba ili je imovinu društva prenio na sebe, ako mu društvo služi za postizanje zabranjenih ciljeva i slično.

16. Dužnost svake stranke u postupku pa i tužitelja jest iznijeti konkretne tvrdnje o činjenicama na kojima zasniva svoj zahtjev, te predložiti dokaze kojima će potkrijepiti te svoje činjenične navode (članak 219. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a).

17. U ponovljenom postupku tužitelj je, na upit suda da činjenične tvrdnje da je tuženik umanjivao imovinu razjasni, naveo kako je tužena u odnosu na pravnu osobu T. d.o.o. izdavala fiktivne zadužnice te da je sa fiktivnog pravnog osnova opteretila pravnu osobu T. d.o.o. i to baš na način da je ista pravna osoba tim radnjama tužene onemogućena u isplati svog potraživanja spram tužitelja, a koja isplata je naložena u sudskoj presudi. Međutim, takovi navodi tužitelja, a da se pri tome ne navodi o kojim zadužnicama se radi, u kojem periodu su iste izdavane, niti zbog čega bi iste bile fiktivne, jesu neodređenim i kao takvi uopćeni, te temeljem istih sud nije mogao zaključiti o istinitosti činjeničnih tvrdnji da je umanjenje imovine tužitelja nastalo kao posljedica izdavanja fiktivnih zadužnica.

18. Za navesti je i to da je sud a po prijedlogu tužitelja pribavio radi uvida spis pod poslovnim brojem K-1229/16, a pregledom istoga proizlazi da je u tom predmetu odbačena kaznena prijava protiv tuženika zbog kaznenog dijela neizvršavanja sudske odluke i povrede tuđih prava. Sud je odbio kao suvišan i prijedlog tužitelja radi provođenja dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem u konkretnom slučaju, ocjenjujući da isto ne bi doprinijelo utvrđivanju činjeničnog stanja jer se dokazi izvode kada je to potrebno za utvrđenje odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju činjenične tvrdnje tužitelja kako je naprijed navedeno su ostale uopćene i neodređene, te posebice uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj u sudski spis nije priložio nikakvu dokumentaciju pa sudu nije jasno na temelju čega bi se takvo vještačenje provelo.

19. Glede tuženikove odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 430. u vezi s člankom 252. ZTD-a valja istaknuti da se navedena odgovornost za štetu prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Vjerovnik za tu odgovornost mora dokazati radnju ili propust člana uprave čija je posljedica nepodmirenje tražbine, štetu koja je time počinjena vjerovniku, uzročnu vezu između radnje ili propusta i prouzročene štete, te krivnju člana uprave. Glede krivnje valja reći da se traži najmanje da je član uprave grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika (krajnja nepažnja). U ovom slučaju tužitelj nije iznio konkretne i određene tvrdnje da društvo T. d.o.o. upravo zbog tuženikove radnje ili propusta nije podmirilo svoju obvezu prema vjerovniku onda kada je to moralo učiniti (po pravomoćnosti prvostupanjske presude) i moglo učiniti, a da nakon toga podmirenje obveze više nije bilo moguće.

20. Tužiteljevi općeniti navodi da je tuženik umanjivao imovinu društva izdavanjem fiktivnih zadužnica bez iznošenja konkretnih tvrdnji o toj činjenici kao i da tužitelj nije mogao ostvariti svoje potraživanje prema društvu T. d.o.o., same po sebi ne predstavljaju odlučne činjenice za odgovornost za štetu u smislu odredaba članka 430. u vezi s člankom 252. ZTD, a niti predstavljaju temelj za utvrđivanje odgovornosti tuženika kao člana društva za obveze društva u smislu odredbe članka 10. stavka 3. ZTD-a jer ne predstavljaju tuženikovu zloupotrebu okolnosti da kao član društva ne odgovara za obveze društva.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15). Tuženiku je kao trošak postupka obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu (TBR 8. toč. 1. OT-a) u iznosu do 1.000,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od dana 17. siječnja 2018., te od 22. travnja 2022. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od 1.000,00 kuna uz pripadajući PDV od 25%, trošak zastupanja na ročištu od 4. veljače 2022. (TBR 9. toč. 2. OT-a) u iznosu od 500,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 kuna, odnosno ukupno 4.375,00 kuna.

Sud tuženiku u trošak parničnog postupka nije obistinio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna budući je isti preuranjen u smislu odredbe članka 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama, kao niti više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 4. veljače 2022. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, odnosno sud je odbio zahtjev tuženika, za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna.

Radi navedenoga o troškovima postupka odlučeno je kao u točci II izreke presude.

U Splitu 14. lipnja 2022.

Sudac

Ivana Madunić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.