REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 456/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o., Zagreb, Trg kralja Tomislava 11/1, OIB: 08720210702, zastupanog po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-756/2017-1 od 20. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1682/15-35 od 30. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova nastalog u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik HŽ CARGO d.o.o sa sjedištem u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 11/I, OIB: 08720210702, dao tužitelju KG s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom broj o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 580/12 od 26. rujna 2012. godine, donesenom dana 28. travnja 2015. godine pod brojem 1320/2015, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Trg kralja Tomislava 11/I, OIB: 08720210702 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti na rad tužitelja ČG s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto Glavnog inženjera za obračun po OUU i obračun drugih usluga sukladno Ugovoru o radu broj 580/12 od dana 26. rujna 2012. godine.

III. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Trg kralja Tomislava 11/I, OIB: 08720210702 naknaditi tužitelju KG s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužitelju KG s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Trg kralja Tomislava 11/1, OIB: 08720210702, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.«

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode, predlaže da se revizija odbije i traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Iako je istaknut revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP, revident ne obrazlaže u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa zbog tog revizijskog razloga sud nije ispitivao pobijanu presudu.

8. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu koji je dan odlukom tuženika od 28. travnja 2015.; zahtjev da se vrati tužitelja na rad na radno mjesto Glavnog inženjera za obračun po OUU i obračun drugih usluga sukladno ugovoru o radu broj 580/12 od 26. rujna 2012. Također je podnesen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

10. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, odnosno u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), s tim da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (st. 2. ovog članka).

11. U postupku pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu Glavni inženjer za obračun po OUU i obračun drugih usluga u jedinici grupa za obračun rada po OUU;

- da je tužitelju otkazan Ugovor o radu za rad na poslovima Glavni inženjer za obračun po OUU i obračun drugih usluga, Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. travnja 2015.;

- da iz obrazloženja Odluke proizlazi kako je ugovor otkazan, jer je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto za koje je radnik imao sklopljen ugovor o radu;

- da je tuženik poslovao s gubitkom, pa je radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvršio reorganizaciju rada smanjivanjem organizacijskih jedinica, iz kojih razloga je nastao višak radnika zbog ukidanja, odnosno smanjenja potrebnih radnih mjesta, u odnosu na raniji Pravilnik o organizaciji;

- da je radno mjesto tužitelja ukinuto, te da je tužitelj proglašen tehnološkim viškom, na temelju odredbe čl. 72. Kolektivnog ugovora;

- da je kod tuženika proveden Program zbrinjavanja kolektivnog viška radnika, a koji prijedlog je upućen na savjetovanje Glavnom radničkom vijeću i Sindikatu strojovođa Hrvatske, te je potom navedeni Program, u skladu s odredbom čl. 122. ZR, odobren od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 3. srpnja 2014., uz konstataciju da ne postoje razlozi za odgodu provođenja otkazivanja radnicima obuhvaćenim Programom, a sukladno odredbi čl. 122. st. 4. ZR;

- da se kod promjene ustrojstvenih jedinica i sistematizacije radnih mjesta radi o autonomnoj poslovnoj odluci tuženika, opravdanost koje sud nije ovlašten ocjenjivati niti na nju utjecati;

- da je tužiteljevo radno mjesto stvarno ukinuto odnosno radno mjesto takvog sadržaja, a s obzirom na opis poslova, isto više ne postoji (Pravilnik o organizaciji HŽ Cargo d.o.o. od 31. siječnja 2014.);

- da je tužitelj bio jedini izvršitelj tog radnog mjesta.

12. S obzirom na naprijed utvrđene činjenice nije postojala obveza tuženika da u odnosu na tužitelja primijeni socijalne kriterije predviđene odredbama Zakona o radu, kao i odredbama čl. 73. Kolektivnog ugovora budući ta obveza postoji samo u situaciji kada se smanjuje broj izvršitelja istog radnog mjesta, kao i mjesto radnika kojem se otkazuje ugovor.

13. Činjenica da je radno mjesto tužitelja ukinuto, što je tuženik i dokazao, i da nije u pitanju situacija smanjenja broja izvršitelja, ukazuje na opravdanost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu za navedeno radno mjesto u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, zbog čega je po ocjeni sudova, a i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 115. st. 2. ZR, te je otkaz dopušten.

14. Obrazlažući razloge pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelj ustvari iznosi ocjenu provedenih dokaza i time iznosi svoj način na koji je utvrdio činjenice, što predstavlja razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se pobijana odluka ne može ispitati (čl. 385. ZPP).

15. U navodima revizije tužitelj ističe kako radno mjesto nije ukinuto, što je u suprotnosti s onim što su utvrdili sudovi prvog i drugog stupnja, koji su utvrdili da je ukinuto radno mjesto tužitelja.

16. Sama činjenica da je radno mjesto ukinuto i da nije u pitanju situacija smanjenja broja izvršitelja ukazuje na opravdanost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu za navedeno radno mjestu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, pa u takvom slučaju više nema mjesta daljnjem ispitivanju je li zbog ukidanja tog radnog mjesta prestala potreba za radom tužitelja kod tuženika na radnom mjestu za koje je ugovor o radu sklopljen.

17. S obzirom na naprijed navedeno, nisu se ostvarili revizijski razlozi, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod toč. I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima revizijskog postupka nastalog povodom sastava odgovora na reviziju utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, budući da trošak odgovora na reviziju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug