REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 810/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja LR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelja ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Milenko Zrilić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice Partner banke d.d. Zagreb, Podružnica Rijeka, M. Gupca 8/A, OIB 71221608291, radi utvrđenja ništetnosti i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1190/2016-2 od 16. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2577/2013-26 od 3. studenoga 2015., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je odlučeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:
1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu br. 732-41- 021427 od 26.10.2007. g. sklopljenog između Velebit projekta d.o.o. Rijeka, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu koji se odnosi na "promjenjiva kamatna stopa prema poslovnoj politici banke te Dodatak I. od 07.11.2008. g. u dijelu kojim je kamatna stopa povećana na 9,5% godišnje, Dodatak II. od 07.02.2009.g. kojim je kamatna stopa povećana na 10% godišnje i Dodatak III. od 07.08.2009. g. u dijelu kojim je kamatna stopa povećana na 12% godišnje".
2. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Dodatka I. do VII. Ugovoru o kreditu br. 732-41-021427 od 26.10.2007. g. u dijelu koji se odnosi na "naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i vođenja kredita.
3. Tuženik je dužan tužiteljima isplatiti 72.507,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a računajući od dana donošenja presude pa do isplate kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku isplati iznos od 2.820,00 kn."
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijevaju troškove postupka u povodu revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna.
5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika kao kreditora i Velebit projekta d.o.o. Rijeka, korisnika. Ugovoren je namjenski kredit za izgradnju višestambenih zgrada u [adresa] kod [adresa]. Tužitelji su za osiguranje naplate kredita izdali mjenice kao jamci platci. Oni su tada bili članovi uprave društva korisnika kredita.
6.2. Tužitelji zahtijevaju i naknadu štete tvrdeći da je tuženik od uplaćenih iznosa na ime kupoprodaje stanova zatvarao dug korisnika kredita, Velebit projekt d.o.o., tako da se uključivao i iznos koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV). Tvrde da je zbog toga Porezna uprava blokirala račun društva jer PDV nije plaćen. Kako da je tuženik uvjetovao plaćanje cjelokupne cijene sa PDV na svoj račun i da u protivnom nije htio izdati brisovno očitovanje kupcima stanova za upisano založno pravo banke, te kako da je radi neplaćenog PDV u konačnosti nad tim društvom pokrenut stečajni postupak, koji je i zaključen zbog nedostatka imovine, tužitelji tvrde da je njima kao osnivačima i nositeljima poslovnih udjela nastupila šteta, kao i korisniku kredita.
7.1. Nižestupanjski sudovi su zaključili da odredbe ugovora, pobliže navedene u točki 1. ovog obrazloženja nisu ništave te da ne postoji odgovornost tuženika za štetu, jer da na njegovoj strani nema protupravnosti.
7.2. Pravnog su shvaćanja da se kamatna stopa mijenjana sklopljenim dodacima ugovoru. Zbog toga da se ne radi o jednostranoj odluci banke, nego o promjeni kamatne stope na osnovi dispozicije stranaka, sve u kontekstu činjenice da su produžavani rokovi otplate kredita. Radi toga da nije prihvatljiva tvrdnja tužitelja da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Ujedno utvrđuju da nema prisile na strani tuženika.
7.3. U svezi naknade za obradu kreditnog zahtjeva i vođenje kredita pravnog su pristupa da su stranke za svaku promjenu sklopile poseban dodatak ugovoru, pri čemu da je utvrđeno da je tuženik doista imao troškove na ime administrativnih poslova za tužitelja, pa da ni te odredbe nisu ništetne.
7.4. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete sudovi polazeći od utvrđenja da stranke nisu posebno ugovorile iz kojih će sredstava biti plaćen PDV kao ni vraćanje novčanih iznosa na žiro račun korisnika kredita, te da prema točki 8. Ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita dužan ugovoriti plaćanje sveukupne kupoprodajne cijene na žiro račun banke, pravnog su shvaćanja da je Velebit projekt d.o.o. bio dužan sam osigurati sredstva za plaćanje PDV i da to plaćanje ne mora biti upravo iz sredstava dobivenih prodajom kreditiranih stanova. Pri tome da nije ugovorena obveza banke da dio sredstava ostvarenih od prodaje stanova se prenese na žiro račun Velebit projekt d.o.o, a da su novčani iznosi uplaćeni na žiro račun banke upotrijebljeni isključivo za umanjenje dospjelih kreditnih obveza.
8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bila počinjena bitna povreda parničnog postupka budući da su jasni, potpuni i pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev neosnovanim, a isto tako pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Radi navedenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje se ukazuje u reviziji.
9. Revizijski navodi pretežito se iscrpljuju u ponovljenim prigovorima o nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i ocjeni dokaza te s tim u vezi s nepravilnim zaključcima sudova i s pogrešno primijenjenim materijalnim pravom. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati te prigovore.
10. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
11. Budući da se u reviziji ne navodi odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena, osim što se prigovara da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja te načelu zabrane prouzročenja štete, kraj pravilnih razloga nižestupanjskih sudova zašto nisu povrijeđena navedena načela, taj revizijski razlog nije osnovan. U ugovoru o kreditu jasno je naznačeno da će korisnik kredita za svaki prodani stan ugovoriti plaćanje ukupne kupoprodajne cijene na račun tužitelja, a on kao banka je ovlašten uplaćenim sredstvima smanjiti glavnicu. Time je pravilno primijenjena ugovorena odredba, a svako drugo tumačenje predstavlja vlastiti pravni pristup i to pogrešni, suprotno pravilnoj primjeni te odredbe po nižestupanjskim sudovima.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
