REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Ref. 10 P-587/19-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S. B. po sucu Marini Vučetića u pravnoj stvari tužitelja H. M., OIB: iz O., zastupanog po punomoćnici A. O., odvjetnici iz S. B. protiv tuženika Z. banke d.d. Z., OIB: zastupanog po odvjetnicima iz O. društva P. i P. iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 12. svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i rasprave održane 14. lipnja 2022. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka čl. 1 st.2., čl.2. i čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3207288245 kreditna partija 7103281130 od 2. rujna 2006. zaključenog između tužitelja H. M. iz O., kao korisnika kredita i Z. banke d.d. Z., kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Z. banci d.d. Z., isplatiti tužitelju H. M. iz O., iznos od 5.890,56 kn po osnovi razlike preplaćenih kamata sve sa pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1.kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose od:

-60,55 kn od 20.11.2007. do isplate

-58,85 kn od 13.12.2007. do isplate

-59,80 kn od 15.01.2008. do isplate

-58,89 kn od 15.02.2008. do isplate

-89,60 kn od 15.03.2008. do isplate

-87,76 kn od 14.04.2008. do isplate

-84,35 kn od 15.05.2008. do isplate

-84,18 kn od 18.06.2008. do isplate

-83,71 kn od 17.07.2008. do isplate

-81,56 kn od 14.08.2008. do isplate

-80,69 kn od 15.09.2008. do isplate

-83,22 kn od 14.10.2008. do isplate

-85,27 kn od 14.11.2008. do isplate

-80,06 kn od 15.12.2008. do isplate

-85,27 kn od 14.01.2009. do isplate

-84,90 kn od 16.02.2009. do isplate

-81,56 kn od 16.03.2009. do isplate

-80,54 kn od 20.04.2009. do isplate

-79,94 kn od 15.05.2009. do isplate

-77,83 kn od 18.06.2009. do isplate

-76,95 kn od 15.07.2009. do isplate

-129,58 kn od 21.08.2009. do isplate

-128,27 kn od 07.09.2009. do isplate

-124,30 kn od 28.10.2009. do isplate

-123,83 kn od 15.11.2009. do isplate

-123,24 kn od 24.12.2009. do isplate

-122,73 kn od 21.01.2010. do isplate

-121,53 kn od 23.02.2010. do isplate

-121,27 kn od 23.03.2010. do isplate

-119,15 kn od 26.04.2010. do isplate

-119,73 kn od 15.05.2010. do isplate

-119,06 kn od 21.06.2010. do isplate

-117,71 kn od 21.07.2010. do isplate

-115,33 kn od 11.08.2010. do isplate

-120,69 kn od 15.09.2010. do isplate

-114,34 kn od 15.10.2010. do isplate

-112,67 kn od 17.11.2010. do isplate

-114,87 kn od 17.12.2010. do isplate

-111,82 kn od 19.01.2011. do isplate

-108,98 kn od 21.02.2011. do isplate

-106,89 kn od 17.03.2011. do isplate

-102,23 kn od 21.04.2011. do isplate

-104,50 kn od 25.05.2011. do isplate

-104,75 kn od 14.06.2011. do isplate

-108,87 kn od 22.07.2011. do isplate

-104,94 kn od 25.08.2011. do isplate

-94,85 kn od 22.09.2011. do isplate

-90,54 kn od 12.10.2011. do isplate

-87,41 kn od 19.11.2011. do isplate

-84,34 kn od 03.12.2011. do isplate

-83,65 kn od 23.01.2012. do isplate

-80,35 kn od 11.02.2012. do isplate

-76,42 kn od 15.03.2012. do isplate

-73,14 kn od 05.05.2012. do isplate

-69,64 kn od 16.05.2012. do isplate

-66,49 kn od 13.06.2012. do isplate

-62,44 kn od 13.07.2012. do isplate

-58,88 kn od 10.08.2012. do isplate

-54,80 kn od 12.10.2012. do isplate

-51,33 kn od 19.10.2012. do isplate

-47,86 kn od 15.11.2012. do isplate

-43,77 kn od 13.12.2012. do isplate

-39,24 kn od 17.01.2013. do isplate

-35,88 kn od 12.02.2013. do isplate

-32,03 kn od 13.03.2013. do isplate

-28,65 kn od 13.04.2013. do isplate

-23,90 kn od 20.06.2013. do isplate

-20,09 kn od 12.08.2013. do isplate

-16,19 kn od 12.08.2013. do isplate

-12,24 kn od 12.09.2013. do isplate

-8,33 kn od 05.10.2013. do isplate

-4,16 kn od 21.11.2013. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Z. banci d.d. Z., isplatiti tužitelju H. M. iz O., iznos od 18.387,66 kn po osnovi razlike po osnovi valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose od:

-14,18 kn od 14.11.2008. do isplate

-51,29 kn od 14.01.2009. do isplate

-64,28 kn od 16.02.2009. do isplate

-27,25 kn od 16.03.2009. do isplate

-29,90 kn od 20.04.2009. do isplate

-39,97 kn od 15.05.2009. do isplate

-23,64 kn od 18.06.2009. do isplate

-29,80 kn od 15.07.2009. do isplate

-3,35 kn od 21.08.2009. do isplate

-11,92 kn od 07.09.2009. do isplate

-10,12 kn od 15.11.2009. do isplate

-27,71 kn od 24.12.2009. do isplate

-46,66 kn od 21.01.2010. do isplate

-59,58 kn od 23.02.2010. do isplate

-83,38 kn od 23.03.2010. do isplate

-86,90 kn od 26.04.2010. do isplate

-122,97 kn od 15.05.2010. do isplate

-145,59 kn od 21.06.2010. do isplate

-161,01 kn od 21.07.2010. do isplate

-163,39 kn od 11.08.2010. do isplate

-270,11 kn od 15.09.2010. do isplate

-220,95 kn od 15.10.2010. do isplate

-235,57 kn od 17.11.2010. do isplate

-307,37 kn od 17.12.2010. do isplate

-305,99 kn od 19.01.2011. do isplate

-307,52 kn od 21.02.2011. do isplate

-321,64 kn od 17.03.2011. do isplate

-295,05 kn od 21.04.2011. do isplate

-381,77 kn od 25.05.2011. do isplate

-440,06 kn od 14.06.2011. do isplate

-518,53 kn od 22.07.2011. do isplate

-564,52 kn od 25.08.2011. do isplate

-441,51 kn od 22.09.2011. do isplate

-422,85 kn od 12.10.2011. do isplate

-427,44 kn od 19.11.2011. do isplate

-433,53 kn od 03.12.2011. do isplate

-494,07 kn od 23.01.2012. do isplate

-499,42 kn od 11.02.2012. do isplate

-491,15 kn od 15.03.2012. do isplate

-500,01 kn od 05.05.2012. do isplate

-503,25 kn od 16.05.2012. do isplate

-518,66 kn od 13.06.2012. do isplate

-508,11 kn od 13.07.2012. do isplate

-513,26 kn od 10.08.2012. do isplate

-503,67 kn od 12.10.2012. do isplate

-514,55 kn od 19.10.2012. do isplate

-528,26 kn od 15.11.2012. do isplate

-517,70 kn od 13.12.2012. do isplate

-492,46 kn od 17.01.2013. do isplate

-512,04 kn od 12.02.2013. do isplate

-510,93 kn od 13.03.2013. do isplate

-546,86 kn od 13.04.2013. do isplate

-493,44 kn od 20.06.2013. do isplate

-504,12 kn od 12.08.2013. do isplate

-508,01 kn od 12.08.2013. do isplate

-522,42 kn od 12.09.2013. do isplate

-555,19 kn od 05.10.2013. do isplate

-552,78 kn od 21.11.2013. do isplate

IV. Nalaže se tuženiku Z. banci d.d., Z., naknaditi tužitelju H. M. iz O., troškove parničnog postupka u iznosu od 14.593,00 kn sa zateznim kamatama od dana 14. lipnja 2022. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1.U tužbi je navedeno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, br. 3207288245, 2. rujna 2006. kojim je tužitelju odobren kredit u visini od 20.471,01 CHF s promjenjivim kamatnim stopama, a na dan zaključenja Ugovora je iznosila 5,20%. Rok otplate kredita je bio 84 mjeseca. Člankom 1 st. 2 predmetnog Ugovora korisnik kredita obvezan je vratiti iznos kredita s pripadajućim kamatama uz valutnu klauzulu, čl. 2 predmetnog Ugovora bila je ugovorena redovna kamata kao promjenjiva i vezana uz određenu jednostranu odluku banke i valutnu klauzulu, a bez posebnog zaključenja aneksa Ugovora, samo uz obavijest tužitelju kao korisniku kredita. Tuženik nije prilikom upoznavanja s ugovornim odredbama kredita i prilikom zaključenja samog Ugovora upoznao tužitelja s općim rizikom vezanim s mogućnošću promjene visine kamate i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima, čl. 6 Ugovora anuitet se plaćao u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka. Tužitelj je od strane djelatnika tuženika savjetovan da zaključi kredit u CHF kao povoljniji za njega uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta u iznos od 100-tik kuna nije izgledna. U vrijeme zaključenja Ugovora tuženik je propustio upoznati tužitelja s općim rizikom vezanim za svaku valutnu klauzulu, o riziku vezanog za činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini prema Euru, o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu ulaska Hrvatske u Euro-zonu potpuno izvjestan, na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Zbog navedenog tužitelj je došao u situaciju da se anuiteti kredita koje je plaćao povećavaju na mjesečnoj razini i koliko god plaćao, najveći dio anuiteta odlazio je na kamate, a kamata se umanjivala u minimalnim iznosima. Presudom Trgovačkog suda u Z. P.-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13.4 od 13. lipnja 2014. donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredit u švicarskim francima. Odredbom čl. 131. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Vrhovnog suda RH Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude VTS RH broj Pž-7219/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženika postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Zbog navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tuženika na isplatu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor zastare potraživanja u odnosu na sva novčana potraživanja tužitelja koja su predmet tužbenog zahtjeva, a dospjela su pet godina prije podnošenja tužbe, odnosno 5. lipnja 2014. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VS RH u presudi Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Što se tiče valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora iz kojeg proizlazi kako je tužitelj pristao na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja Ugovora. Što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR, radi se o javno dostupnoj informaciji u niz novinskih članaka tijekom 2005. te je na istu upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a B. V. prilikom podnošenja izvješće Hrvatskom saboru.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 8. travnja 2022. i predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 5.890,56 kn radi pretplate u svezi kamate i iznosa od 18.387, 66 kn radi pretplate u svezi "valutne klauzule".

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila iz kojeg je vidljivo da je isti sklopljen 2. rujna 2006. između Zagrebačke banke dd kao kreditora i H. M. kao korisnika kredita na iznos od 20.470,01 CHF, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,20% i rok otplate kredita je 84 mjeseca (str. 4 do 7 spisa). uvidom u promet po kreditu su vidljive uplate i da je kredit otplaćivan do 21. studenog 2013. (str. 10 do16 spisa). Uvidom u opće uvjete poslovanja tuženika je vidljivo da su navedeni načini poslovanja tuženika (str. 99 do 102 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja svjedok S. P. je dala svoj iskaz. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku M. T. N..

4.1. Iz iskaza tužitelja H. M. utvrđeno je da je 2. rujna 2006. podigao kredit kod tuženika za kupnju osobnog automobila, došao je kod tuženika i u banci su mu predložili da podigne kredit u švicarskim francima, da su najbolji uvjeti u svezi tog kredita, tada su još bili krediti u ponudi u kuni i eurima, automobil je koristio za osobne potrebe, nije ga koristio za kakve poslove. Osobno je vratio taj kredit, plaćao je rate kredita uplatnicama. Pročitao je ugovor o kreditu prije potpisivanja. U ugovoru su bili neki članci malim slovima, nitko mu ništa nije objašnjavao, nije primijetio da na ugovoru piše promjenjiva kamatna stopa, da je to primijetio ne bi ga niti potpisao. Prva rata je iznosila 1.250,00 kn, a dalje su te rate kredita krenule rasti, među zadnjima je bila 2.200,00 kn. Ne sjeća se jesu li od Z.-e stizali neki dopisi. Kredit je otplaćen u cijelosti i nije nikada bio u konverziji. Nije bio u banci upozoren na rizik kredita, nitko mu nije objasnio što je to valutna klauzula, niti kod potpisivanja kredita nije se raspitao o tečaju švicarskog franka, otplatni plan kod potpisivanja ugovora nije dobio, nikada nije išao u banku nakon potpisivanja ugovora, ne zna što to znači promjenjiva kamatna stopa, nije bio u drugim bankama radi ovoga kredita, ne sjeća se obavijesti kada ih je dobivao od tuženika i nije vlasnik obrta. Taj kredit stvorio mu je financijske teškoće kada je rastao.

4.2. Svjedok S. P. je u iskazu navela da je djelatnik tuženika, 2006. radila je na poslovima osobnog bankara, 2006. koliko se sjeća krediti su bili u eurima i švicarskim francima, kada su klijenti dolazili nisu posebno nudili kredite u švicarskim francima, ako bi neka stranka došla i pitala što je to promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula objašnjavalo bi se to strankama. Uvjeti dobivanja kredita u eurima i francima su bili isti, međutim, kamatna stopa u kreditima u švicarskim francima je bila niža. Ne sjeća se tužitelja, ne sjeća se da je s njim pregovarala u svezi kredita, smjernice banke jesu bile zadane, krediti su prvo bili samo u eurima zatim i u švicarskim francima, misli da je Zagrebačka banka bila među zadnjim bankama koje su nudile kredite u švicarskim francima, druge banke su to radile i prije, ona nije znala kako će se kretati tečaj u švicarskim francima i nisu nagovarani klijenti da uzimaju kredite u švicarskim francima, kada bi klijent došao rekao bi što treba i onda su mu oni objašnjavali uvjete ponude, klijent je uvijek imao vremena razmisliti prije potpisivanja ugovora o kreditu.

4.3. Vještak M. T. N. je u nalazu i mišljenju navela da je između kredita (tuženika) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen je Ugovor o kreditu 2. rujna 2006. u iznos od 20.470,01 CHF sa ugovorenom kamatnom stopom od 5,20% godišnje, promjenjiva. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to od 1. listopada 2007. do 31. siječnja 2008. je bila 6,10%, od 1. veljače 2008. do 30. lipnja 2009. je bila 6,55% te od 1. srpnja 2009. do 21. studenog 2013. je bila 7,55%. U razdoblju obračuna (ukupno razdoblje otplate kredita) za koje je provedeno vještačenje, utvrđeno je da do 13. anuiteta na kredit obračunavala kamatna stopa 5,20% koja je i ugovorena. Od 13 anuiteta do konačne otplate kredita obračunavala se kamatna stopa viša od ugovorene. Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od 5.890,56 kn. Više je plaćeno zbog promjene kamatne stope 5.890,56 kn. Razlika plaćenog zbog primjene "valutne klauzule" odnosno zbog promjene tečaja je 16.875,96 kn. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 18.387,66 kn, a manje je plaćeno zbog promjene tečaja 1.511,70 kn. Ukupan iznos više plaćenog zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF za utuženo razdoblje je 24.278,22 kn (5.890,56 kn + 18.387,66 kn).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je između kredita (tuženika) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen je Ugovor o kreditu 2. rujna 2006. u iznos od 20.470,01 CHF sa ugovorenom kamatnom stopom od 5,20% godišnje, promjenjiva.

- je banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to od 1. listopada 2007. do 31. siječnja 2008. je bila 6,10%, od 1. veljače 2008. do 30. lipnja 2009. je bila 6,55% te od 1. srpnja 2009. do 21. studenog 2013. je bila 7,55%

- se od 13 anuiteta do konačne otplate kredita obračunavala se kamatna stopa viša od ugovorene,

- je financijskim vještačenjem temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od 5.890,56 kn. Više je plaćeno zbog promjene kamatne stope 5.890,56 kn. Razlika plaćenog zbog primjene "valutne klauzule" odnosno zbog promjene tečaja je 16.875,96 kn. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 18.387,66 kn, a manje je plaćeno zbog promjene tečaja 1.511,70 kn. Ukupan iznos više plaćenog zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF za utuženo razdoblje je 24.278,22 kn (5.890,56 kn + 18.387,66 kn).

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Z., potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Z., potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora 7. Tijekom postupka je bilo sporno da li je:

- ništetna odredba Ugovora kojom je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kao i temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

11. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu (početna), a koja za utuženi period ukupno iznosi 5.890,56 kn. Vještačenjem je utvrđeno je da je ukupna razlika u iznosu anuiteta zbog primjene "valutne klauzule", odnosno zbog promjene tečaja CHF iznosi 18.387,66 kn

12. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan.

13. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1.ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

14. Nesporno je da zastarni dok teče od 14. lipnja 2014. za kamatne stope i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014., pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi.

15. U svezi navedenog utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela jer je tužba podnesena 5. lipnja 2019.,

16. Podneskom od 8. travnja 2022. nesporno nije izvršena preinaka tužbe nego je tužba samo uređena nakon što financijski vještak izradio nalaz i mišljenje, kako je to tužitelj u samoj tužbi odmah naveo da će i napraviti.

17. Tužitelj, iako je otplatio kredit, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljici pripada neovisno od činjenice što predmetni ugovor više ne egzistira jer je u cijelosti otplaćen. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi.

18. Ovaj sud posebno napominje da u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Prednik tuženika je bio stranka kolektivnog spora pa prema njemu djeluju pravomoćne odluke donesene u tom sporu i naprijed navedenim pravomoćnim odlukama je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, u vremenskom razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese potrošača, korisnika kredita i to, pri zaključivanju ugovora o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Jednako tako, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Da iz navedenih odluka proizlazi da su navedene ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače iz razloga što su u ugovorima korištene formulacije iz kojih su potrošači znali samo za visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Iz navedenog proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, a korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

19. U svezi navedenog i u skladu sa odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05, i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora kao i odredbe o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, niti zato što je ugovorena valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na visinu stope kamate, zato što buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, a glede valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

20. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ali činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

21. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju ugovornu kamatu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, prema kamatnoj stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka i predstavlja razliku obveza, u razdoblju od dana dospijeća prve utužene obveze do konačne otplate kredita a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita i iz razlike između tečaja valute za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita.

22. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

23. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12,103/14,118/14, 107/15, 37/22; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

24. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kn, pristojbe na presudu u iznosu od 593,00 kn, trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 7.t.1. OT), trošak predujma za vještačenje u iznosu od 3.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima 18. ožujka 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu 15. travnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu 19. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 10. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 12. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9.t.1. OT). trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9.t.3. OT), priznat je i trošak sastava podneska od 22.listopada 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8.t.1. OT), 15.listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, 8. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9.t.1. OT). Ukupno je priznat trošak u iznosu od 14.593,00 kn.

25. Na troškove postupka teče zatezne kamata od 13. lipnja 2022. kao dana presuđenja do isplate, na temelju čl. 29.st.2. ZOO-a.

Slavonski Brod, 14. lipnja 2022.

Sudac

Marina Vučetić

Naputak o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.