Poslovni broj: 4 P- 78/21-28

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz P., OIB zastupan po punomoćniku I. K., odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB , zastupani po odvjetničkom društvu M., K. & P. d.o.o. iz Z. , radi isplate,

nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika I. K. i punomoćnika tuženika I. Š., odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom društvu M., K. i P., 18. svibnja 2022.

objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB .da tužitelju B.S.,.OIB: . isplati iznos od 33.876,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 12,55 kn, za razdoblje od 01.09.2007. do isplate,

- na iznos od 5,67 kn, za razdoblje od 01.12.2007. do isplate,

- na iznos od 7,22 kn, za razdoblje od 01.01.2008. do isplate,

- na iznos od 32,92 kn, za razdoblje od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 57,52 kn, za razdoblje od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 79,22 kn, za razdoblje od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 32,00 kn, za razdoblje od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 16,23 kn, za razdoblje od 01.06.2008. do isplate,

- na iznos od 37,56 kn, za razdoblje od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 3,54 kn, za razdoblje od 01.08.2008. do isplate,

- na iznos od 8,57 kn, za razdoblje od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos od 31,52 kn, za razdoblje od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 167,05 kn, za razdoblje od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 67,56 kn, za razdoblje od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 178,02 kn, za razdoblje od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 193,00 kn, za razdoblje od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 200,55 kn, za razdoblje od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 182,62 kn, za razdoblje od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 180,02 kn, za razdoblje od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 151,89 kn, za razdoblje od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 127,15 kn, za razdoblje od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 139,11 kn, za razdoblje od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 157,92 kn, za razdoblje od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 147,19 kn, za razdoblje od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 136,75 kn, za razdoblje od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 160,74 kn, za razdoblje od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 183,46 kn, za razdoblje od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 207,38 kn, za razdoblje od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 201,10 kn, za razdoblje od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 241,38 kn, za razdoblje od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 231,00 kn, za razdoblje od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 251,26 kn, za razdoblje od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 365,33 kn, za razdoblje od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 339,37 kn, za razdoblje od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 436,77 kn, za razdoblje od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 385,39 kn, za razdoblje od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 346,76 kn, za razdoblje od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 464,26 kn, za razdoblje od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 536,91 kn, za razdoblje od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 484,23 kn, za razdoblje od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 491,96 kn, za razdoblje od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 454,13 kn, za razdoblje od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 465,81 kn, za razdoblje od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 594,43 kn, za razdoblje od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 612,49 kn, za razdoblje od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 754,86 kn, za razdoblje od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 703,18 kn, za razdoblje od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 622,66 kn, za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 620,55 kn, za razdoblje od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 611,75 kn, za razdoblje od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 640,98 kn, za razdoblje od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 673,17 kn, za razdoblje od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 674,14 kn, za razdoblje od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 653,91 kn, za razdoblje od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 662,13 kn, za razdoblje od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 674,19 kn, za razdoblje od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 661,18 kn, za razdoblje od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 662,30 kn, za razdoblje od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 650,29 kn, za razdoblje od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 628,09 kn, za razdoblje od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 655,16 kn, za razdoblje od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 664,99 kn, za razdoblje od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 661,06 kn, za razdoblje od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 621,53 kn, za razdoblje od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 648,94 kn, za razdoblje od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 655,20 kn, za razdoblje od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 642,89 kn, za razdoblje od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 606,45 kn, za razdoblje od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 583,83 kn, za razdoblje od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 603,89 kn, za razdoblje od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 617,71 kn, za razdoblje od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 653,00 kn, za razdoblje od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 633,57 kn, za razdoblje od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 642,26 kn, za razdoblje od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 649,38 kn, za razdoblje od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 662,94 kn, za razdoblje od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 677,17 kn, za razdoblje od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 669,87 kn, za razdoblje od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 655,67 kn, za razdoblje od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 649,27 kn, za razdoblje od 01.06.2014. do isplate,

- na iznos od 652,08 kn, za razdoblje od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 668,71 kn, za razdoblje od 01.08.2014. do isplate, sve u

roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 9.814,39 kuna, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj od 14. 6. 2022. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na

stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

R i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe precizirana podneskom od 3.2.2022.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom 28. 6. 2007. zaključio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, br. ugovora 3210045932/07 temeljem kojeg je koristio kredit u iznosu od 23.573,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuiteta, te da je potraživanje koje je tuženik imao prema njemu u cijelosti isplatio. U tužbi navodi da je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita, u pravnoj stvari tužiteljice Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka (među kojima se nalazi(o) i ovdje tuženik) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12, od 04. srpnja 2013.

godine, u dijelu, u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. U tužbi tužitelja navodi da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

a da ga tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, da on kao prosječan potrošač ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem i nije bio svjestan rizika kojeg preuzima, odnosno, da nije mogao znati za mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogao ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njegove financijske obveze. Tužitelj navodi da u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule. Tužitelj smatra da je jednostranim i protupravnim postupanjem tuženik stekao, bez ikakvog temelja u sklopljenom pravnom poslu (Ugovoru), nepripadnu imovinsku korist. Stoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 33.876,446 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja. Tuženik ističe prigovor zastare navodeći da je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari, da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima. Nadalje tuženik navodi da je dana 17. rujna 2019. godine objavljena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. godine, posl.br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, međutim tuženik prije svega ističe da smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuje odluka Suda EU u predmetu C-81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje tuženik navodi da je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskoga prava, na osnovi čl. 1. stavka

2. Direktive 93/13/EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020.g. Nadalje tuženik navodi da je iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja, da su tužitelju prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a što je tužitelj i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. Tuženik navodi da je svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita, da je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog tuženik smatra da odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, da je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, pregled promjene kamatnih stopa, izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku M. I., te je pročitano i pismeno očitovanje vještaka

na primjedbe tuženika.

3.1. Sud je odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br . Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama

ZPP-a i ZZP-a.

4.Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog knjigovodstvenog- financijskog vještačenja podneskom od 3.2.2022.

Tuženik se podneskom od 22.2.2022.protivio preinaci tužbe i tako preciziranom tužbenom zahtjevu.

Budući je tužbeni zahtjev za isplatu povećan, radi se u preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 19.1. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi i čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

Prema st. 2. navedenog članka iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama čl.117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( Narodne novine RH br. 70/19), odredba čl. 39. toga Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku, dakle i na ovoj postupak.

Ocjenjujući da prije provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj nije mogao postaviti preciziran tužbeni zahtjev, sud je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju mogao preinačiti tužbu, te je sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a, unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe smatrajući da je to svrsishodno za končano rješenje spora među strankama, te je donio odluku kao u izreci rješenja.

5.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8. ZPP-a.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8.

Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 33.876,46 kuna, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena tečaja za CHF

7.Nesporno je:

- da su tužitelj i tuženik 28. 6. 2007. sklopili Ugovor o kreditu br. 3210045932/07 na iznos od 23.573,21 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 335,41 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita

- da za vrijeme otplate kredita mijenjana visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 01.10.2007. godine kamatna stopa je 6,10 %, a visina anuiteta 345,29 CHF, od 01.02.2008. godine kamatna stopa je 6,55 %, a visina anuiteta 350,06

CHF i od 01.07.2009. godine kamatna stopa je 7,55 %, a visina anuiteta 358,63 CHF.

- da je kredit isplaćen u cijelosti.

8. Sporno je:

-

da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.

- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK,

-

da li je nastupila zastara utuženog potraživanja.

9.Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim.

Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine RH br. 35/05 dalje ZOO-a ) i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018.,

a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 25. veljače 2021., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 15. lipnja 2018., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

10.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa,

a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

10.1. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

11.Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

11.1.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

12.Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 Sanchez Morchillo i Abril Garcia od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo

13.Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

13.1.Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

14. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku M. I., stalnom sudskom vještaku za ekonomiju i financije. Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da su tužitelj B. S. i tuženik ugovorili iznos kredita 23.573,21 CHF na

rok otplate 84 mjeseca sa kamatnom stopom 5,20%, iznos anuiteta 335,41 CHF, a primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, odnosno dana 02.07.2007. godine u visini 4,407494 kuna za 1 CHF visina anuiteta iznosi 1.478,32 kuna. Iz nalaza nadalje proistječe da se za vrijeme otplate kredita mijenjana visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 01.10.2007. godine kamatna stopa je 6,10 %, a visina anuiteta 345,29 CHF, od 01.02.2008. godine kamatna stopa je 6,55 %, a visina anuiteta 350,06 CHF i od 01.07.2009. godine kamatna stopa je 7,55 %, a visina anuiteta 358,63 CHF. Vještak zaključuje da ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme isplate kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a i to u razdoblju otplate kredita iznosi 33.876,46 kuna.

14.1.Tuženik je podneskom od 21. veljače 2022. istaknuto primjedbe zbog primjene pogrešne metode obračuna tečajnih razlika i to na način da je od stvarnog kunskog anuiteta oduziman stvarni anuitet u CHF-u po inicijalnom tečaju i to na datum dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Stoga se vještak podneskom od 5. travnja 2022. očitovao na primjedbe tuženiku navodeći da je provjerom izračuna iz nalaza i mišljenja utvrdio da je koristio upravo navedenu metodu, a koja je u skladu sa pravilima struke i na temelju naloga naslovljenog suda. Nadalje, provjerom izračuna iz nalaza i mišljenja vještak je utvrdio da je tuženik, odnosno Banka obračunavala, odnosno zaduživala tužitelja za mjesečne obveze na datum dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Slijedom navedenog vještak smatra da je izračun razlika u anuitetima s osnova promjene tečaja, a koji je izrađen sukladno nalogu naslovljenog suda u potpunosti matematički i metodološki ispravan i točan, te u cijelost ostao pri svemu navedenom u nalazu i mišljenju od 31. siječnja 2022. godine.

14.2.Podneskom od 4. 5. 2022 tuženik je povodom zaprimljenog pisanog očitovanja stalnog sudskog vještaka, istaknuo da nema daljnjih prigovora u odnosu na matematički izračun vještaka, međutim da i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja, te da i nadalje smatra da je sud dužan u obzir uzeti i iznose, odnosno razdoblja kad je tužitelj plaćao manje anuitete jer je tečaj CHF-a bio niži od početnog.

15. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem. Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi tečajne razlike iznos od 33.876,46 kuna.

Tužitelj potražuje 33.876,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to precizirano u podnesku 3. 2. 2022.

Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

16.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

16.1.U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 4,50% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 5,00% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

16.2.Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove,

moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.

Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

16.3.Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe Ugovora o kreditu koncipirane suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, da predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su stoga ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-

a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

17.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelost osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a,

propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 33.876,46 kuna, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) u iznosu od 100 bodova, za sastav tri podneska i to od 2.4. 2021., 3.2.2022. 2. 3. 2022., po 100 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu od 13. 1. 2022. 50 bodova, za zastupanje na ročištu od 18.

5. 2022. 100 bodova, ukupno 550 bodova, što čini novčani iznos od 5.500,00 kuna, a što uvećano za PDV iznosi 6.785,00 kuna. Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijskog-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 340,39 kuna, te na ime pristojbe na presudu iznos od 689,00 kuna.

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 9.814,39 kuna, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 14. 6. 2022. pa do isplate, sve sukladno čl. 29

ZOO-a.

18.1. Tužitelju, kao nepotreban za vođenje ovoga postupak, nije priznat trošak podnesaka od 25. 2. 2021., kojima dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe, trošak za podnesak od 27. 4. 2021. kojim obavještava sud da neće podnositi odgovor na

žalbu tuženika, kao niti trošak podneska od 11.4.2022. kojim predlaže zakazivanje glavne rasprave, tužitelju također nije priznat trošak eventualnog pristupa na ročište za objavljivanje presude, jer punomoćnik tužitelja odmah po objavi presude ima mogućnosti preuzimanja izvornika presude s e-oglasne ploče suda.

U Vinkovcima, 14. lipnja 2022.

Sudac: Marija

Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1.– punomoćnik tužitelja

2.– punomoćnik tužitelja