Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 80 Gž-166/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika A.1. H. d.o.o., Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i P. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-15627/10-86 od 2. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-15627/10-86 od 2. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 40.925.205,75 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2010. do isplate te zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u visini 1.460.625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2021. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu osporavaju se žalbeni navodi tuženika te tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je novčana tražbina na ime neplaćenih troškova zastupanja tuženika od strane tužitelja kao odvjetnika u postupcima ovrhe u visini 40.925.205,75 kn s pripadajućim zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, i to za isplatu nagrade za obavljene radnje zastupanja tuženika u vidu podnošenja opomena prije pokretanja ovršnih postupaka, podnošenja prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi kod javnih bilježnika, izvide odnosno pribave klauzula pravomoćnosti i ovršnosti te pribave podataka HZMO o zaposlenju ovršenika.

6. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je između stranaka bio zaključen prvi Ugovor o zastupanju od 12. studenog 1999. i drugi Ugovor o zastupanju od 23. srpnja 2009.

- da je tuženik tužitelju izdao punomoći za zastupanje

- da je tužitelj tuženiku ispostavio račune za obavljenu uslugu zastupanja br. 21/10, br. 23/10, br. 49/10. i br. 50/10 koji tužitelju nisu plaćeni

- da je poslovna suradnja stranaka trajala od 1999. do 2010. kada je tužitelj izjavio da raskida ugovore o zastupanju i otkazuje punomoć u svim predmetima koje je primio u rad

- da je tužitelj za tuženika podnio 43459 prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave

- da je tužitelj za tuženika u 37194 predmeta obavio izvide ili pribavio potvrde o pravomoćnosti rješenja o ovrsi

- da je tužitelj za tuženika u 35028 predmeta pribavio potvrde od HZMO o zaposlenju ovršenika

- da je tužitelj za tuženika u 8956 predmeta poslao prvu opomenu ovršenicima - da je tužitelj za tuženika u 2677 predmeta poslao drugu opomenu ovršenicima.

7. Iz navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da ti ugovori sadržajno predstavljaju ugovore o poslovnoj suradnji stranaka u kojima su se one dogovorile da će tuženik dostavljati tužitelju predmete na utuženje, a tužitelj će tuženiku na dogovoreni način ispostavljati račune za obavljene radnje u tim predmetima. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je izdavanjem generalnih punomoći tužitelju od strane tuženika u svakom konkretnom predmetu "danom na utuženje", na temelju navedenih okvirnih ugovora o zastupanju iz 1999. i 2009. zaključeni su posebni ugovori o zastupanju, a ugovori o pravnom zastupanju stranke od strane odvjetnika po svojoj naravi predstavljaju ugovor o nalogu.

8. Prema odredbi čl. 780. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO), nalogoprimac može otkazati nalog kad hoće, samo ne u nevrijeme, a prema odredbi čl. čl. 776. st. 1. ZOO nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, a ako je nalogoprimac bez svoje krivnje samo djelomično obavio nalog, ima pravo na razmjerni dio nagrade.

9. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda i navedenih zakonskih odredbi osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu naknade nakon obavljenog posla, a to je, u konkretnom slučaju, naknada za pravne radnje koje je tužitelj poduzeo u korist tuženika i to u visini propisanoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 148/09 - dalje: Tarifa) koja je vrijedila u vrijeme naplate odvjetničke nagrade.

10. S tim u vezi valja reći da su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika da je otkazom punomoći tužitelj skrivio neispunjenje naloga i tuženiku osujetio naplatu, zbog čega da tužitelj nema pravo na naknadu. Navedeno iz razloga jer tužitelju kao nalogoprimcu prema odredbi čl. 766 st. 2. ZOO pripada pravo na isplatu naknade za onaj dio poslova koje je za tuženika kao nalogodavca obavio.

11. Prema Tbr. 11. Tarife, tužitelju je utvrđena naknada za sastav prijedloga za ovrhu u visini 15.142.350,00 kn; prema Tbr. 32. Tarife kojom je propisana naknada 25 bodova, tužitelju je utvrđena naknada za izvide ili pribavljanje potvrda o pravomoćnosti u visini 8.789,250,00 kn i za pribavljanje potvrda od HZMO o zaposlenju ovršenika u visini 8.177.625,00 kn te prema Tbr. 33. kojom je propisana naknada 10 bodova je tužitelju utvrđena naknada za prve opomene 895.600,00 kn, a za druge 267.700,00 kn ili ukupno 33.272.525,00 kn, koji s PDV 23 % iznosi 40.925.205,75 kn.

12. Točan je žalbeni navod da je došlo do greške u računanju naknade za pribavljanje potvrda o pravomoćnosti koja ispravno iznosi 9.298.500,0 kn i potvrda HZMO o zaposlenju ovršenika koja ispravno iznosi 8.757.000,00 kn. Slijedom navedenog ispravan zbroj ovih naknada iznosio bi 34.361.150,00 kn (bez PDV), no kako je dosuđeno manje, odnosno iznos od 33.272.525,00 kn (bez PDV), to prvostupanjska odluka u tom dijelu nije donesena na štetu tuženika.

13. Tuženik nadalje u žalbi pobija visinu utvrđene tražbine te tvrdi da nije dokazano da je tužitelj poduzeo radnje za koje traži naknadu i da je tužitelj imao ograničenje u ispostavljanju računa samo do iznosa od 270.000,00 kn mjesečno. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj je u spis dostavio dokaze o svim pravnim radnjama poduzetim u korist tuženika, koje pravne radnje tuženik osporava kako tijekom postupka tako i sada u žalbi samo paušalno, a visina tražbine određena je u skladu s Tarifom kako je to i ugovoreno (čl. 16 Ugovora o zastupanju). Ugovoreno ograničenje u visini mjesečnih faktura vrijedi dok je ugovor između stranaka na snazi, a budući da je ugovor raskinut, takvo ograničenje je bez utjecaja na potraživanje tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08. - dalje: ZOO), ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ona ima pravo na povrat onoga što je dala. Tako kod raskida ugovora o nalogu tužitelj kao odvjetnik odnosno nalogodavac ima pravo na naknadu za sve pravne radnje koje je poduzeo u korist tuženika do raskida ugovora.

14. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da mu je onemogućeno raspravljanje jer da tužitelj u tužbi ni do prvog ročišta za glavnu raspravu, a niti do zaključenja prethodnog postupka nije iznio sve dokaze. Prvenstveno treba reći da je ovaj postupak pokrenut 6. srpnja 2012. pa se na njega ne odnose ograničenja u vezi iznošenja činjenica i predlaganja dokaza koja su uvedena ZID ZPP (Narodne novine br. 25/13) koji je stupio na snagu 1. travnja 2013., budući da se ta ograničenja odnose samo na postupke pokrenute nakon stupanja na snagu ZID ZPP. Pored navedenog valja reći da je tužitelj već uz tužbu dostavio sve dokaze u vidu popisa o izvršenim radnjama kada ih je dostavio na memory sticku, a samim time što je kasnije te iste dokaze dostavio i u papirnatom obliku, ne opravdava niti žalbeni navod da je tuženiku zbog toga onemogućeno raspravljanje kao niti žalbeni navod da je zbog toga došlo do preinake tužbe. Naime, prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stoga kada je tužitelj tijekom postupka uz već dostavljene dokaze na memory sticku dostavio te dokaze i u papirnatom obliku, ne radi se o preinaci tužbe.

15. Tuženik tvrdi i da je tijekom postupka došlo do promjene suca pojedinca (ročište 9. prosinca 2019.), a da sud nije proveo glavnu raspravu iznova te da nije uz suglasnost stranaka odlučio o tome da se ponovno ne saslušavanju svjedoci P. i K., što je točno. Prema odredbi čl. 315. st. 3. ZPP, kod izmjene suca glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac može nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci. Uvidom u sadržaj spisa je razvidno da tuženik i njegov punomoćnik takvom postupanju suda na ročištu dana 9. prosinca 2019. kao niti u daljnjem tijeku postupka nisu prigovarali, niti su predlagali da se neposredno pred novim sucem izvedu raniji dokazi saslušanjem svjedoka, a što im je svakako, suprotno žalbenim tvrdnjama, bilo omogućeno u smislu čl. 315. st. 3. ZPP-a. Ovo stoga što je nakon promjene suca, pred novim sucem održano dva ročišta u prisutnosti punomoćnika tuženika, uključujući i ročište na kojem je glavna rasprava bila zaključena. Dakle, tuženiku nije tako onemogućeno raspravljanje ili pak predlaganje ponovnog saslušanja svjedoka koji su već saslušani, jer je za to imao mogućnosti na svim ročištima koja su održana do zaključenja glavne rasprave. Tako je tuženiku bilo omogućeno raspravljanje o svim činjenicama i dokazima provedenim u postupku, pa ne stoji tvrdnja da bi u postupku bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju sadržajno upire žalbeni navod, a niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 315. st. 3. ZPP, na koju upire tuženik.

16. Nadalje, s obzirom na to da u predmetnom postupku najstarije utužene tražbine potječu iz 2006. godine, a tužba je podnesena 2. studenog 2010. godine, to, suprotno žalbenim navodima, nije nastupila zastara jer nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 225. ZOO u vezi s odredbom 215. i čl. 216. ZOO, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. 17. Neodlučna je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud pristran tužitelju, a što upućuje na žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP. Tuženik je imao mogućnost do završetka rasprave odnosno do donošenja odluke pred nadležnim sudom sukladno odredbi čl. 73. ZPP podnijeti zahtjev za izuzeće suca, pa kako to nije učinio, to je iznesena žalbena tvrdnja bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. Neosnovano tuženik tvrdi da odvjetnici nemaju pravo na naknadu za pribavljanje potvrda o pravomoćnosti u ovršnom postupku, niti na pribavljanje potvrda od HZMO, niti na naknadu za opomene u ovršnom postupku, smatrajući da na to imaju pravo samo u parničnom postupku. Međutim, sukladno odredbi Tbr. 32. t. 1. Tarife, to se pravo na naknadu za navedene radnje odnosi na sve postupke, pa se suprotne tvrdnje tuženika ne mogu prihvatiti.

19. Neosnovana je i žalba tuženika u odnosu na parnični trošak dosuđen tužitelju koja je utemeljena na tvrdnji da je tužitelju dosuđeno pravo na osam podnesaka po 100.000,00 kn, a na neke po 500,00 kn. Naime, takva tvrdnja je suprotna obrazloženju suda o visini dosuđenog parničnog troška iz kojeg proizlazi da je tužitelju dosuđen parnični trošak za četiri podneska temeljem Tbr. 8. t. 1 Tarife, a za četiri podneska temeljem Tbr. 8. t. 3 Tarife, te su ti podnesci bili potrebni za vođenje ovog postupka. Također je prvostupanjski sud pravilno dosudio tužitelju i parnični trošak za ročišta 1. lipnja 2011. i 14. rujna 2011. temeljem odredbe Tbr. 9. t. 1. Tarife jer su se na tim ročištima izvodili dokazi i raspravljalo o glavnoj stvari, a na to je bez utjecaja je li prvostupanjski sud ili nije na tim dokazima utemeljio svoju odluku. I trošak sudske pristojbe na žalbu je prvostupanjski sud pravilno dosudio budući da je uvidom u spis (list 742 spisa) razvidno da je pristojba u visini 10.000,00 kn plaćena, a radi se o pristojbi na žalbu tužitelja podnesenu 12. prosinca 2014.

20. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na to da je utvrđeno da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju ukazuje tuženik, kao niti jedna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik, niti ona na koju pazi sud po službenoj dužnosti, a činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1 ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

21. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to mu u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka, a kako odgovor na žalbu nije bio potreban za žalbeni postupak, to niti tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP ne pripada pravo na naknadu troška odgovora na žalbu, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 14. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.