REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3439/2019-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐE (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (adresa za dostavu: [adresa]), protiv tuženika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom iz Zagreba (OIB 20502470829), Antuna Mihanovića 3, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-175/2019-2 od 25. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2596/2016-51 od 25. veljače 2019., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora te odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava, kao i na utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku vraćanje na rad tužiteljice te naknada parničnih troškova.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvati te ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti nižestupanjske presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev. Potražuje trošak revizije.
4.Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onim dijelovima u kojima se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužiteljica u reviziji ukazuje.
7.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužiteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
7.2. Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava u osporenom revizijskom dijelu. Sud je koristio svoje ovlaštenje iz odredbe čl. 375. st. 5. ZPP, pa time što je uputio stranke na pravilne i potpune razloge prvostupanjske presude nije počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda sadrži razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
8. Slijedom svega navedenog ne postoji revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
9. Kako revidentica dijelom navoda iznesenih i u okviru revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga takvi navodi nisu ni mogli biti uzeti u razmatranje.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nezakonita odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljenja tužiteljice na probnom radu, kao i odluka tuženika kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava, da radni odnos tužiteljice nije prestao, te za vraćanje tužiteljice na rad.
11. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:
- da je tužiteljica sklopila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme, uz probni rad od dva mjeseca, počevši od 15. lipnja 2016. i to za poslove radnog mjesta stručnog referenta II.,
- da je probni rad tužiteljice bio ugovoren do 15. kolovoza 2016.,
- da je tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu od 9. kolovoza 2016. otkazan ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu sa otkaznim rokom od 7 dana, a koji počinje teći od dana zaprimanja odluke,
- da iz obrazloženja odluke proizlazi da je neposredni rukovoditelj tužiteljice 8. kolovoza 2016. dostavio očitovanje o obavljanju poslova tužiteljice kao radnika tijekom probnog rada te je isto ocijenio neuspješnim, iako joj je omogućeno razumno vrijeme potrebno za prilagođavanje i uvođenje na rad na poslovima radnog mjesta stručnog referenta II., pa stoga tužiteljica kao radnik nije ostvarila potrebne rezultate rada i zadovoljila uvjete za obavljanje poslova tog radnog mjesta, odnosno da nije zadovoljila na probnom radu,
- da tuženik kao poslodavac svojim aktom (Pravilnikom o radu) nije propisao točno određenu proceduru, odnosno formu po kojoj bi bio dužan provesti ocjenjivanje da li je određeni radnik zadovoljio na probnom radu.
12. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenih činjenica zaključuje da procjenu obavlja li radnik uspješno poslove radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu može izvršiti isključivo poslodavac, što je i smisao i svrha ugovaranja instituta probnog rada, stoga sud nije niti dužan, a niti ovlašten, utvrđivati u sudskom postupku da li je radnik, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljica, doista zadovoljila na probnom radu ili nije, budući se radi isključivo o diskrecijskoj ocjeni samog poslodavca. Slijedom navedenog, a kako je tuženik, kao poslodavac utvrdio da tužiteljica tijekom probnog rada nije zadovoljila, i to temeljem ocjene, odnosno kriterija, koje je sam ocijenio relevantnim za ocjenu rada tužiteljice kao radnice, zaključuje da je opravdano tužiteljici otkazao ugovor o radu. Nadalje sud je ocijenio prigovori tužiteljice o neprovođenju prethodnog savjetovanja s radničkim vijećem kao neosnovan, budući je odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) jasno određeno da se na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu (koji predstavlja posebni otkazni razlog predviđen čl. 115. st. 4. ZR) ne primjenjuju odredbe toga zakona o otkazu ugovora o radu, (osim odredbi čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. ZR, odnosno odredbi o obliku otkaza u pisanom obliku, trajanju otkaznog roka i sudskom raskidu ugovora o radu). Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim predlaže utvrditi nedopuštenom osporene odluke tuženika kao i da radni odnos nije prestao, ocijenio neosnovanim u cijelosti, pa je posljedično navedenom sukladno čl. 124. st. 1. ZR, ocijenio i neosnovanim zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži vraćanje na rad na dotadašnje poslove.
13. Drugostupanjski sud je žalbu tužiteljice ocijenio neosnovanom te pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.
14. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno se svodi na ocjenu tužiteljice koja smatra da otkaz nije dopušten, odnosno sadržajno se svodi na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe 53. ZR.
15. Odredbom čl. 53. ZR propisano je da prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad (stavak 1) koji ne smije trajati duže od šest mjeseci (stavak 2). Nadalje je propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu (stavak 3), kao i da se na otkaz iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim odredbi članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona (stavak 4) te da je otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje sedam dana (stavak 5).
15.1. Odredbom čl. 120. ZR propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku (stavak 1), da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (stavak 2) te da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (stavak 3) .
15.2. Odredbom čl. 121. st.1 ZR propisano je da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu.
15.3. Odredbom čl. 125. ZR reguliran je sudski raskid ugovora o radu.
16. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi i činjeničnih utvrđenja u postupku, i po ocjeni ovoga suda, tuženik kao poslodavac imao je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici nakon što je utvrdio da tužiteljica kao radnica tijekom probnog rada nije zadovoljila kriterije zbog kojih je ugovorila takav rad, odnosno nije ostvarila očekivane rezultate rada, a ocjena samog rada je diskreciono pravo poslodavca u pravilnost koje ocjene se sud ne može upuštati. U osporenoj odluci o otkazu zadovoljeni su svi propisani kriteriji iz odredbe čl. 53. ZR pa su stoga nižestupanjski sudovi pravilno primIjenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.
16.1. Nadalje, tužiteljici je za odgovoriti da je odredbom čl. 53. st. 4. ZR isključena obveza poslodavca savjetovanja s radničkim vijećem ili sindikalnim povjerenikom u slučaju otkaza ugovora o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu, a da pozivanje na shvaćanje ovog suda izraženo u odlukama poslovni broj Revr-704/04 od 9. ožujka 2005. i poslovni broj Revr-427/09 od 15. srpnja 2009., nije od značaja na isto jer su navedene odluke zasnovane na odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 18/01, 114/03, odnosno "Narodne novine" broj 137/04) koje su drukčije regulirale probni rad.
16.2. Ujedno tužiteljici je i za odgovoriti da su neosnovani njezini navodi da tuženik kao poslodavac osporenu odluku donio znatno ranije pa je zbog toga odluka nezakonita. Naime poslodavac je osporenu odluku donio 9. kolovoza 2016. (6 dana prije proteka ugovorenog probnog rada) i to sukladno odredbi čl. 53. st. 5 ZR s otkaznim rokom od 7 dana.
17. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu, kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
