REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 501/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju ZĐ, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2148/2021-3 od 24. rujna 2021., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3386/2020 od 13. srpnja 2021., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01.prosinca 2015.g. do 31. listopada 2017.g. u ukupnom iznosu od 5.863,74 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 414,15 kuna teče od 15. siječanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 414,35 kuna teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 414,31 kuna teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 414,15 kuna teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 414,15 kuna teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 414,15 kuna teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 414,15 kuna teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 414,15 kuna teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 414,15 kuna teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 388,37 kuna teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 324,93 kuna teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 141,41 kuna teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 282,81 kuna teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 282,81 kuna teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 282,81 kuna teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 144,23 kuna teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 144,23 kuna teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 144,43 kuna teče od 15. studeni 2017.

do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3386/2020 od 13. srpnja 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 4.441,01 kn/bruto sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak) tekućim na iznos od 414,15 kn od 15. siječnja 2016., 414,35 kn od 15. veljače 2016., 414,13 kn od 15. ožujka 2016., 414,15 kn od 15. travnja 2016., 414,15 kn od 15. svibnja 2016., 414,15 kn od 15. lipnja 2016., 414,15 kn od 15. srpnja 2016., 414,15 kn od 15. kolovoza 2016., 414,15 kn 15. rujna 2016., 388,37 kn od 15. listopada 2016., 324,93 kn od 15. studenog 2016., sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.553,34 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.422,73 kn/bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 141,41 kn od 15. svibnja 2017., 282,81 kn od 15. lipnja 2017., 282,81 kn od 15. srpnja 2017., 282,81 kn od 15. kolovoza 2017., 144,23 kn od 15. rujna 2017., 144,23 kn od 15. listopada 2017., 144,43 kn od 15. studenog 2017., sve do isplate i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u daljnjem iznosu od 2.665,41 kn sa zateznim kamatama i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.422,73 kn/bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 141,41 kn od 15. svibnja 2017., 282,81 kn od 15. lipnja 2017., 282,81 kn od 15. srpnja 2017., 282,81 kn od 15. kolovoza 2017., 144,23 kn od 15. rujna 2017., 144,23 kn od 15. listopada 2017., 144,43 kn od 15. studenog 2017., sve do isplate i naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 2.665,41 kn sa zateznim kamatama.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-200/22-2 od 1. veljače 2022., dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2148/2021-3 od 24. rujna 2021 u toč. II. izreke zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kn za razdoblje od 27. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. sukladno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela navedene presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik prilikom obračuna plaće pogrešno primijenio odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinski sestara-medicinski tehničara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, u daljnjem tekstu: Sindikati) sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% posto u 2007., 2008. i 2009. i njihova primjena od 1. siječnja svake godine;

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikata sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn/bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma, a člankom IV. - V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj s tim da su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeta prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, i da bi odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 95:100;

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikata sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu (nije potpisan ali je parafiran po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), kojim je izmijenjen članak III. i IV. Dodatak (način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta), te članak VII. prema kojem će se, za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. istih Izmjena i dopuna, uskladba odgoditi za onoliko tromjesječja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine;

- da je Arbitraža sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži, 7. prosinca 2011. donijela Odluku kojom je utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu;

- da se vjerodostojno tumačenje Izmjena od 26. listopada 2011., koje su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati donijeli 28. prosinca 2012. odnosi na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu;

- da je Vlada Republike Hrvatske 16. ožujka 2016. donijela Odluka o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 26. listopada 2011., Arbitražne odluke, od 7. studenoga 2011. i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. (Narodne novine, broj: 24/2016., 101/2016.);

- da je u predmetnom razdoblju (od prosinca 2015. zaključno s listopada 2017.) bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 141/2012., u daljnjem tekstu: TKU) kojim su ugovorne strane zajednički utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (članak 51. stavak 4.);

- da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku negativan pad BDP-a bio neprekinuto od četvrtog tromjesječja 2011. do zaključno trećeg tromjesječja 2014. (12 tromjesječja u kontinuitetu); da je rast BDP-a zabilježen u drugom tromjesječju 2015. za 1,2%, trećem tromjesječju 2015. za 2,8%, (aritmetička sredina 2%); da je Državni zavod za statistiku objavio 4. prosinca 2015. posljednji podatak o rastu BDP- a;

- da je tuženik kroz predmetno razdoblje isplaćivao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn i da razlika obračunata za razdoblje od prosinca 2015. zaključno sa siječnjem 2017. po osnovici od 5.415,37 kn iznosi 4.441,01 kn/bruto, a od prosinca 2015. do zaključno sa listopadom 2017. - 5.863,74 kn.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim polazeći od toga da je produžena primjena odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. pa do 31. listopada 2017.

11. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. s obzirom na to da je na temelju odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) i čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ugovoreno da se dodatak sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, primjenom kojih nakon 26. siječnja 2017. nema mjesta primjeni gore navedenog Sporazuma.

12. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

13. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

14. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

15. Tužiteljica u predmetnoj reviziji navodi da je Izmjenama i Dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. (čl. XI.) ugovorena njihova primjena u trajanju od pet godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, što je utvrđeno prema podacima Državnog zavoda za statistiku, slijedom čega na temelju odredbe čl. 199. ZR., zbog produžene primjene od šest godina uz dodatna tri mjeseca, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017.

16. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

17. Prema shvaćanju ovoga suda, gore navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i Dopuna pa do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora „u dobroj vjeri pristupe produljenju roka“. Ni tim ugovorom, a ni nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se „u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka“.

18. Slijedom navedenog, a suprotno revizijskim navodima tužiteljice, člankom XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR koja glasi:

„(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.“

19. Budući da čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, u konkretnom slučaju primjenjuje se zakonska odredba iz čl. 199. ZR-a, pa s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. a je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR-u produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017. Nakon 26. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“ broj 128/2017.) osnovica nije bila ugovorena, a što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09, dalje: ZPJS) prema kojem je Vlada RH imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama.

To je Vlada RH i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 123/2016) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Rev 287/2022 od 12. travnja 2022. te Rev-269/2022-2 od 12. travnja 2022.).

20. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo kada je za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće ocijenio neosnovanim s obzirom na to da tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune već joj se plaća treba odrediti prema osnovici određenoj ZPJS, odnosno 5.211,02 kn.

20.1. Iako iz utvrđenja nižestupanjskih odluka proizlazi da je tuženik u spornom razdoblju (od siječnja 2017. do listopada 2017.) obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, za napomenuti je da tužiteljica nije postavila pitanje niti joj je revizija bila dopuštena (u odnosu na povećanje osnovice od 5.211,02 kn/bruto), pa je stoga ovaj sud sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ispitivao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (u odnosu na povećanje osnovice od 5.415,37 kn/bruto).

21. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil