REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1393/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja NM ud. ABC, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. tužitelja FM, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Psihijatrijske bolnice Ugljan, Ugljan, Varoš 25, OIB 43171567819, koju zastupa punomoćnik Augustin Sudinja, odvjetnik u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2731/16-2 od 15. ožujka 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-80/12 od 16. lipnja 2016., u sjednici vijeća 14. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za popravljanjem štete i to isplatom pravične novčane naknade 1. tužitelju NM u iznosu od 200.000,00 kuna, 2. tužitelju ŠM u iznosu od 150.000,00 kuna i 3. tužitelju FM u iznos od 150.000,00 kuna, sve sa zatraženim kamatama, te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka u visini od 32.242,50 kuna.
2. Presudom drugostupanjskog suda preinačena je prvostupanjska odluka i odbijen je zahtjev svakog od tužitelja, u cijelosti, te im je naloženo naknaditi tuženičine troškove.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP) kao i pozivom na t. 3. te odredbe, zbog bitne postupovne povrede i pogrešne primjene materijalnog prava, podnijeli su tužitelji. Zahtijevaju troškove postupka u povodu revizije.
4. U odgovoru na reviziju tuženica se protivi osnovanosti navoda revizije i predlaže je odbiti.
5. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP jer je drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za popravljanje štete zbog smrti bliske osobe, VM, supruga i oca tužitelja.
8. Prvostupanjski sud je dosudio naknadu štete tužiteljima. Taj sud je zaključio da je tuženica, kao bolnica, odgovoran za smrt pacijenta koji je, unatoč lošem psihičkom stanju, pušten na adaptacijski dopust, a tijekom kojeg je on uzeo vozilo i upravljajući s istim u zavoju sletio sa ceste i smrtno stradao.
9.1. Drugostupanjski sud preinačuje odluku prvostupanjskog suda i odbija zahtjeve tužitelja. Pri tome polazi od utvrđenja da je:
- prednik tužitelja bio zaprimljen kod tuženice zbog dekompenzacije psihotičnog stanja te je bio na liječenju do svoje smrti **.**.2009. na Akutnom muškom odjelu IX i to liječenju iz kruga bipolarno afektivnog poremećaja te kronificiranog PTSP-a uz tešku depresivnu sliku kao i da je unatrag tri godine u kontinuiranom tretmanu,
- sada pokojni VM prije odlaska na liječenje kod tuženice trebao ići na izdržavanje kazne zatvora na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-465/06 od 19. srpnja 2006. i da mu je, na njegove molbe, višekratno odgađano izvršavanje kazne zatvora zbog zdravstvenog stanja i hospitalizacije, s time da je njegova posljednja molba za odgodu izvršavanja kazne zatvora odbijena rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Ik-I. 218/07 od 13. listopada 2009.,
- nadležni liječnik 6. studenoga 2009. izdao mu dozvolu za izlaz od petka 6. studenoga 2009. do ponedjeljka 16. studenoga 2009., u svrhu adaptacijskog dopusta,
- za vrijeme tog dopusta sada pokojni VM kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] poginuo u prometnoj nesreći **.**.2009. na ŽC-6011 u mjestu [adresa], kada je vozilom po izlasku iz blagog lijevog zavoja izletio izvan kolnika s desne strane i prednjim desnim dijelom vozila udario u betonski stup nakon čega se vozilo zarotiralo i nastavilo nekontrolirano kretanje po zemljanoj površini te lijevom bočnom stranom udarilo u betonski nosač i drveni stup dalekovoda odakle se vozilo odbilo na kameno zemljani nasip,
- nadležni liječnik 16. studenoga 2009., tri dana po smrti, izdao otpusno pismo u kojemu je kao dan otpusta iz bolnice naznačen 12. studenoga 2009.,
- iz iskaza svjedoka ZM utvrđeno da je prije davanja sada pokojnom VM dozvole za izlaz on procijenio da je pacijentovo zdravstveno stanje takvo da može biti na adaptacijskom dopustu i to 10 dana kod kuće,
- iz pisanog nalaza i mišljenja prof. emerit. dr. sc. ĐM utvrđeno da je sada pokojni VM bio psihijatrijski bolesnik koji se liječio pod dijagnozama posttraumatski stresni poremećaj, trajni poremećaj osobnosti i depresivni poremećaj, da je bio na psihijatrijskom liječenju u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, da je posljednje bolničko liječenje bilo od 12. lipnja do 12. studenoga 2009., da je tijekom liječenja postignuto poboljšanje stanja, da je zabilježeno da je psihomotorno adekvatniji, boljeg raspoloženja, na odjelu funkcionira uredno i da nisu zabilježene veće oscilacije psihičkog stanja te da je sada pokojni VM u dva navrata koristio terapijski izlaz u trajanju od 3 do 4 dana sa koji se uredno vraćao,
- da iz zaključka tog sudskog vještaka utvrđeno da je sada pokojni VM s obzirom na svoje zdravstveno stanje mogao biti otpušten iz bolnice te da dijagnoze koje su mu postavljene predstavljaju blage dijagnoze - PTSP i depresija.
9.2. Stoga taj sud zaključuje da u postupanju zaposlenika tuženice nije bilo propusta u liječenju prednika tužitelja, jer da iz navedenih utvrđenja proizlazi da je sada pokojni VM s obzirom na svoje zdravstveno stanje mogao biti pušten na adaptacijski dopust 6. studenoga 2009., pa kako nema protupravnosti u postupanja tuženice da ista ne odgovara za nastalu štetu.
10. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bila počinjena bitna povreda parničnog postupka budući da su jasni, potpuni i pravilni razlozi zbog čega drugostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim, a isto tako pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Radi navedenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje se opisno ukazuje u reviziji.
11.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP). U ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21., dalje: ZOO) o odgovornosti za štetu i to o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO. Ta odredba određuje tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu (ovdje poslodavac liječnika) neće odgovarati za štetu ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete tuženik ne odgovara za štetu.
11.2. U ovoj pravnoj stvari je utvrđeno da je sada pokojni VM s obzirom na svoje zdravstveno stanje mogao biti pušten na adaptacijski dopust 6. studenoga 2009., pa je dokazano da je šteta nastala bez krivnje tuženice. Tuženica je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupala prema pravilima struke, uz primjenu stručnih znanja i ne nalazi se da bi se postupalo nestručno, nepažljivo ili nepropisno.
11.3. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, te i taj revizijski razlog revidenata nije osnovan.
12. Preostali revizijski navodi iscrpljuju se u prigovorima o nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i s tim u vezi nepravilnim zaključcima sudova. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega ovaj sud nije mogao ni ispitivati niti uzeti u razmatranje te prigovore.
13. Slijedom navedenog jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
