Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-1559/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. L. iz K., OIB …, 2. tužiteljice L. M. iz P., OIB: … i 3. tužitelja I. L. iz K., OIB: …, zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S.-D. M.-I. G. u R., protiv tužene Republike Hrvatske, ministarstva, Z., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P.-P., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-220/2017-61 od 25. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužitelja A. L., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog u Puli, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-220/2017-61 od 25. veljače 2022. pod toč. I. izreke dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 90.248,00 kn sa zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba 2. tužiteljice L. M. i 2. tužitelja I. L., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog u Puli, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-220/2017-61 od 25. veljače 2022. pod toč. III. i IV. izreke presude.

III. Preinačuje se presuda Općinskog u Puli, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-220/2017-61 od 25. veljače 2022. presuda pod toč. I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev 1.tužitelja za isplatu iznosa od 9.440,00 kn sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženoj isplatiti 1. tužitelju A. L. na ime naknade štete daljnji iznos od 9.440,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog u Puli, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-220/2017-61 od 25. veljače 2022. pod toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev 1. tužitelja za isplatu iznosa od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2017. do isplate, pod toč.II izreke, pod toč. V. izreke u dijelu kojim je tužiteljima naloženo naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 20.912,00 kn, te pod toč. VI. izreke, i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je se tuženoj isplatiti 1. tužitelju na ime naknade štete iznos 38.312,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 13. siječnja 2017. pa do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, dok je odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 104.688,00 kn, zajedno sa zahtjevom sa isplatom zateznih kamata od 13. siječnja 2016. do 12. siječnja 2017. i u dijelu u kojem je tužitelj predlagao da sud presudom naloži tuženici isplatiti tužitelju navedene novčane iznose pod prijetnjom ovrhe (toč. I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženoj na ime naknade za tuđu pomoć i njegu isplaćivati 1. tužitelju iznos mjesečne doživotne novčane rente u visini 900,00 kn počam od dana 29. rujna 2015. pa ubuduće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama (toč. II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev 2. tužiteljice kojim se nalaže tuženoj s osnova naknade štete isplatiti iznos od 120.000,00 kn sa zateznim kamatama (toč. III. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev 3. tužitelja kojim se nalaže tuženoj s osnova naknade štete isplatiti iznos od 120.000,00 kn sa zateznim kamatama (toč. IV. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 20.912,00 kn u roku 15 dana, dok je odbijen tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 19.088,00 kn (toč. V. izreke). Konačno, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (toč. VI. izreke).

2. Protiv presude, sadržajno pod toč. I. izreke u odbijajućem dijelu zahtjeva u iznosu od 104.668,00 kn, pod toč. II. do IV. izreke, pod toč. V. izreke u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka i pod toč. VI. izreke žale se 1., 2. i 3. tužitelji zbog svih žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08-dalje: ZPP) uz prijedlog da se navodi žalbe prihvate kao osnovani, pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba 1. tužitelja djelomično je osnovana, dok je žalba 2. i 3. tužitelja neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, a vezano za štetni događaj dana 19. svibnja 2015., u kojem je 1. tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede od strane M. Š., službenika MUP-a.

5. Ocjenjujući izvedene dokaze sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće činjenično stanje:

-da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-1056/15 dana 29. rujna 2017. okrivljeni M. Š. oglašen je krivim što je dana 19. svibnja 2015. oko 00,53 sata u P., na asfaltiranoj podlozi ulice, kao službenik Postaje prometne policije P.-P., tijekom policijskog postupanja spram A. L., ovdje 1. tužitelja, u cilju da ga teško tjelesno ozljedi, a pristajući da mu nanese ozljede koje će dovesti u opasnost njegov život, dok je A. L. imao pognuto tijelo i glavu prema naprijed istoga teško tjelesno ozlijedio (koje ozljede su detaljno opisane u navedenoj presudi), a kaznenim djelom je s namjerom doveden u opasnost život ozlijeđenog, a djelo je počinio kao službena osoba u obavljanju službe, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-osobito teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 119. st. 1., 2. i 3. u svezi s čl. 118. st. 1. KZ-a pa je na temelju čl. 119. st. 1., 2. i 3. i čl. 118. st. 1. KZ-a u svezi s čl. 44. KZ- a i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ i osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, te temeljem čl. 148. st. 1. ZKP troškove kaznenog postupka te trošak paušala u iznosu 1.000,00 kn, a koja presuda je postala pravomoćna 7. lipnja 2018.

-da odgovornost tužene proizlazi odredbe iz čl. 115. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) za štetu koju policijski službenik počini trećim osobama u službi ili u svezi sa službom odgovara Republika Hrvatska, osim ako se dokaže da je šteta posljedica zakonite primjene policijskih ovlasti.

6. Iz nalaza i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof. dr. sc. D. L., dr. med., spec. neokirurgije sačinjenog u postupku mirnog rješenje spora, kao i tijekom postupka, a nakon ponovnog pregleda 1. tužitelja, te uvida u osobni zdravstveni karton u bitnom proizlazi slijedeće:

-da je 1. tužitelja A. L. (rođ. 1985.) ozlijeđen na način da je zadobio udarac u lice nogom i potom je pao nauzmak udarivši zatiljkom u rubnik pločnika zadobivši slijedeće ozljede: prijelom lubanje zatiljno, prijelom s impresijom i krvarenjem maksilarnog sinusa lijevo, traumatsko subduralno krvarenje, višestruke nagnječenja mozga praćena moždani otokom, razderotinu oglavka zatiljno i da se radilo o naročito teškim tjelesnim ozljedama,

-da mu je 1. tužitelj prilikom pregleda iskazao da se samog događaja ne sjeća, da zna da je bio u "šok-sobi" preko dvadeset dana, nema više snage niti volje za radom-ne drže ga noge, povremeno mu se tako jako "zamuti u glavi da se sruši", ima česte glavobolje, boli ga i lijeva strana lica, oko oka i u obrazu, lošije čuje na lijevo uho, da ima završenu samo osnovnu školu, da nije bio na bolovanju, jer da nije nikad ni bio prijavljen, iako se bavio ribarstvom (kod oca), međutim sada više ne more na more zbog te slabine i nestabilnosti na nogama, sada ne uzima lijekove, nema svoju obitelj, nije oženjen, živi kod roditelja (oca),

-da se kod 1. tužitelja radi o mlađem muškarcu, u kontaktu izrazito povučenom, plahom, šturih spontanih misaonih sadržaja, na pitanja odgovora oskudno i bez pokazivanja emocija-djeluje emocionalno i kognitivno reduciranih funkcija, a u neurološkom statusu vještak je utvrdio nestabilnost u ispitivanju ravnoteže-u Rombergovu položaju titubira; tek naznačena-latentna do diskretna desnostrana hemipareza, nešto oslabljen sluh lijevo kod orijentacijskog ispitivanja; lokalno na glavi (uglavnom u kosmatom dijelu vlasišta) polukružni ožiljak po kraniotomiji i kranioplastici ukupne duljine oko 25 cm, s oslabljenim izraštajem kose, cijela kranioplastika osobito u rubnim područjima uz lubanju denivelirana za do 0,5 cm; čitavo opisano područje pokriveno kosom te je teško uočljivo iako je na otvorenom dijelu tijela izloženom pogledu

-da su sve ozljede glave i mozga, koje su bile osobito teške, nastale uslijed spornog događaja, a samo je opisani desnostrani pneumotoraks (prodor zraka u prsnu šupljinu) komplikacija provedenog liječenja; posljedice koje su zaostale i umanjuju oštećenikove svakodnevne životne aktivnosti su donekle isprepletene i s posljedicama njegovog ranijeg životnog načina (bolest ovisnosti), stoga je vještak utvrdio da je 1. tužitelj nakon opisanih moždanih kontuzija i operiranog subduralnog krvarenja te liječenja u JIL-u te kasnije na Neokirurgiji OB P. i rehabilitaciji (u Bolnici za ortopediju i rehabilitaciju u R. od 2. do 23. srpnja 2015. godine), kao i godinu dana kasnije izvedene operacije kranioplastike, mogao ukupno trpjeti tjelesne boli u jakom intenzitetu 8-10 dana, srednjem oko 25 dana, lakom oko 45 dana,

-da zbog teškog poremećaja svijesti i sedacije tijekom početnih faza liječenja, 1. tužitelj nije mogao osjećati duševne patnje ekvivalentne strahu, no po "buđenju" i tijekom rehabilitacije, kao i u fazama prilagodbe na život s novim hendikepom, mogao je proživljavati strah u jakom intenzitetu 3-4 dana, srednjem oko 20 dana, lakom ukupno oko 90 dana,

-da se radi o osobi smanjenog stupnja životnih aktivnosti i prije spornih ozljeda, koje su međutim ostavile znatno novonastalo smanjenje općih životnih aktivnosti, stanje po prijelomima lubanje, sa nagnječenjem mozga i krvarenjem u subduralni prostor (i operacijom) te sa sada pogoršanim sluhom lijevo, smetnjama ravnoteže i psihičkim posljedicama (više od 5 godina po ozljedi), kao i premorbidno stanje, što rezultira sada relativno visokim stupnjem smanjenja općih životnih aktivnosti-oko 65% (u prvom nalazu 60%),

-da nije došlo do nikakvog poboljšanja niti uspostave radne ili koliko toliko vrijedne sposobnosti za samostalan život, kako bi se očekivalo,

-da smanjenje općih životnih aktivnosti nije isključiva posljedica ozljeda koje je 1. tužitelj zadobio 19. svibnja 2015. i u nedostatku sigurnih medicinskih dokumentacijskih pokazatelja, temeljem dostupnih podataka i procjenom- usporedbom s tzv. uprosječenim posljedicama ovakvih ozljeda, vještak je dao vjerodostojnu aproksimaciju da je posljedica spornih ozljeda smanjenje općih životnih aktivnosti od cca 39% (38-43%), a prvi put je to bilo 33% (30-35%)

-da se lokalno na glavi (uglavnom u kosmatom dijelu vlasišta) nalazi polukružni ožiljak po kraniotomiji i kranioplastici ukupne duljine oko 25 cm, s oslabljenim izraštajem kose, cijela kranioplastika osobito u rubnim područjima uz lubanju denivelirana za do 0,5 cm; ali iako je ovaj dio glave izložen pogledima stalno, on je kosmatom dijelu glave i relativno dobro "skriven", stoga se radi o naruženju lakog stupnja

-da je 1. tužitelju bila je potrebna tuđa pomoć u prvo vrijeme po izlasku s bolničkog liječenja osobito nakon boravka u bolnicama po prve tri hospitalizacije (19. svibnja-23. srpnja 2015.), a puno manje po drugoj hospitalizaciji u travnju 2016., ukupno trebala mu je tuđa pomoć kroz cca 30 dana po oko 4 sata dnevno te još oko 45 dana po oko 2 sata dnevno, a radilo se o pomoći kod aktivnosti svakodnevnog života te kod snalaženja u kontaktu s drugim ljudima, početnim liječničkim pregledima i resocijalizaciji te kao podrška u ustezanju od ponovnog podlijeganja ovisnostima, što je moglo biti tzv. nestručna tuđa pomoć (obitelj, prijatelji i slično)

-da je 1. tužitelju bila potrebna i pojačana ishrana kao tipična hrana rekonvalescentu po teškoj ozljedi glave i mozga, dakle kao hrana bogata bjelančevinama, vitaminima i kalorijski pojačana, a lakše probavljiva, u trajanju od ukupno cca dva mjeseca-60 dana.

7. Prihvaćajući navedena utvrđenja iz nalaza i mišljenja, te uzimajući u obzir nove orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20), primjenom odredbe iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) zbog povrede prava osobnosti-prava na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO) sud prvog stupnja priznaje 1. tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 100.312,00 kn (s osnova fizičkih bolova iznos od 17.970,00 kn, s osnova straha iznos od 17.992,00 kn, te s osnova smanjenja životnih aktivnosti od 39% iznos od 64.350,00 kn.

8. Tijekom postupka donesena je djelomična presuda suda prvog stupnja poslovni broj Pn-220/2017-13 dana 21. studenoga 2017. godine (koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu Poslovni broj Gž-238/2018-2 od 18. listopada 2019. u odnosu na tijek zateznih kamata), kojom presudom je naloženo tuženoj isplatiti 1. tužitelju na ime naknade štete iznos 70.000,00 kn (i to s osnova neimovinske štete iznos od 65.600,00 kn, a s osnova imovinske štete-tuđa pomoć i njega iznos od 4.400,00 kn) sa zateznim kamatama.

9. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja 1. tužitelju, pored iznosa od 70.000,00 kn dosuđuje iznos od 38.312,00 kn, dok preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 104.668,00 kn odbija i odlučuje kao pod toč. I. izreke ove presude.

10. Nadalje, polazeći od utvrđenja vještak u svojim nalazima i mišljenjima nije utvrdio da bi 1. tužitelj imao potrebu za doživotnom tuđom pomoći i njegom, već samo određeno vrijeme po izlasku iz bolnice i kod snalaženja u kontaktu s ljudima, početnim liječničkim pregledima i resocijalizaciji, sveukupno 210 sati i za koji vid štete je 1. tužitelju dosuđeno i isplaćeno 4.400,00 kn, da činjenica da 1. tužitelj nije sposoban za rad ne predstavlja pravnu osnovu za dosuđenje imovinske štete u obliku novčane rente, a tuđa pomoć i njega je 1. tužitelju pružana i pružat će mu je i dalje njegovi roditelji kako su to i činili, ako za to bude potrebe, da je 2. tužitelj saslušan kao stranka izjavio je da se njegov sin A. samostalno oblači, presvlači, obuva, izuva, te da par dana boravi kod majke L., a par dana kod njega, a identično je izjavio i sam 1. tužitelj saslušan na zapisnik dana 26. veljače 2020., zahtjev tužitelja za isplatu rente s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kn mjesečno odbija, i odlučuje kao pod toč. II. izreke presude.

11. Polazeći od utvrđenja da temeljem odredbe iz čl. 1101. st. 1. ZOO u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), što podrazumijeva da je 1. tužitelj pretrpio osobito teški invaliditet, a smanjenje općih životnih aktivnosti za 39% kao posljedica ozljeđivanja ne čini tužitelja osobom s osobito teškim invaliditetom, kod činjenice da se tužitelj samostalno oblači, presvlači, obuva, izuva i sam može obavljati osobnu higijenu, da je 1. tužitelj pristupio na sud te je iskazivao o predmetnom štetnom događaju, da iako je njegovo opće smanjenje životne aktivnost vještak L. procijenio na oko 65%, uzročno posljedična veza tužiteljevog ozljeđivanja od strane policijskog službenika M. Š. je umanjila tužiteljevu životnu i opću aktivnost za cca 39% kako je to vještak procijenio, uzevši u obzir da je tužitelj imao smanjene životne aktivnosti i prije predmetnog ozljeđivanja, zaključuje da 2. i 3. tužiteljima ne pripada pravo na naknadu štete zbog naročito teškog invaliditeta njihovog sina, ovdje 1. tužitelja i odlučuje kao pod toč. III. i IV. izreke.

12. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud, odlučujući o tužbenom zahtjevu 1. tužitelja za naknadu štete počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da sud prvog stupnja, prilikom odlučivanja o osnovanosti i visini zahtjeva nije ocjenjivao sve kvalifikatorne okolnosti (naruženje), pa se presuda suda prvog stupnja u tom dijelu ne može ispitati.

13. Unatoč počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud zaključuje da je moguće odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete, sukladno ovlaštenju iz čl. 373. a ZPP.

14. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je kod 1. tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO, a da utvrđena težina povreda i okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

15. Sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Institut povrede prava osobnosti, kako je popisan ZOO/05, je uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onoga kako je bio propisan čl. 198- 205. ZOO/91 u smislu da je sada povreda prava osobnosti pravni osnov u odnosu na koji se nadoknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah i dr., koji su prema ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju značaj kvalifikatornih okolnosti za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorne okolnosti se ne ocjenjuju pojedinačno, već se na temelju tih kvalifikatornih okolnosti, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti. Dakle, ne postoji samostalna osnova za bolove, strah, smanjenje životne okolnosti, te naruženje nego navedeno predstavlja kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade ukupne neimovinske štete.

17. Prema ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pri utvrđenju visine pravične novčane naknade podcijenio je stupanj i težinu povrede osobnosti sukladno odredbi čl. 19. ZOO i kriterijima propisanim odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kad je tužitelju, pored nesporno dosuđenog iznosa od 70.000,00 kn dosudio iznos od 38.312,00 kn na ime neimovinske štete.

18. Naime, 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (ranije: nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske štete i glasi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine ", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

19. Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične naknade jer kod odlučivanja o visini naknade za neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO sud mora voditi računa o okolnostima slučaja, a osobito o jačini i trajanju fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. Uvažavajući utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke, imajući u vidu vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, trajanje i intenzitet straha, stupanj smanjenja životne aktivnost i zaostalu naruženost blagog stupnja (na području glave), u smislu kvalifikatornih okolnosti određenih čl. 1100. st. 2. ZOO, a vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom prirodom i društvenom svrhom, uz životnu dob tužitelja (rođ. 1985. god.), ovaj sud nalazi da primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti tužitelja iznosi 47.752,00 kn (što pored već isplaćenog iznosa od 70.000,00 kn prema djelomičnoj presudi suda prvog stupnja poslovni broj Pn-220/17 od 21. studenog 2017. i to s osnova neimovinske štete iznos od 65.600,00 kn, a s osnova imovinske štete-tuđa pomoć i njega iznos od 4.400,00 kn) čini iznos od 117.752,00 kn.

21. Stoga je, primjenom odredbe čl. 373. a. st. 1 toč. 2. i st. 3. ZPP 1. tužitelju, pored dosuđenog iznosa od 38.312,00 kn na ime naknade štete valjalo dosuditi daljnji iznos od 9.440,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja zahtjeva tuženoj tj. od 13. siječnja 2017. do isplate (čl. 1103. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO), te odlučiti kao po toč. I. i III. izreke ove presude.

22. Odredbom čl. 1101. ZOO propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete.

23. Zakon o obveznim odnosima ne određuje što se smatra naročito teškim invaliditetom, ali iz same dikcije navedene zakonske odredbe vidljivo je da naknadu za duševne boli posredno oštećenim osobama opravdava samo onaj teški invaliditete koji se razlikuje od ostalih slučajeva teškog invaliditeta po okolnostima koje tom invaliditetu daju posebnu težinu. Stoga, pri ocijeni postoji li naročito teški invaliditet kao osnova za dosuđenje pravične novčane naknade, valja imati na umu okolnosti svakog konkretnog slučaja te utvrđivati ne samo postotak odnosno stupanj invaliditeta izravno stečenog već i pravne oblike, vanjske manifestacije, kroz koje se taj invaliditet očituje pri čemu valja uzeti u obzir i jačinu duševnih boli koje trpe i koje će u budućnosti trpjeti.

24. Visina invaliditeta koja je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka (opće smanjenje životne aktivnosti od 65% od kojih je 39% u uzročno posljedičnoj vezi s tužiteljevim ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju, a dok se u preostalom dijelu odnosi se smanjenje životne aktivnosti i prije predmetnog ozljeđivanja, a odnosi se na ovisnost o opijatima i alkoholu) ne daje sama po sebi pravo roditelju na novčanu naknadu, već ona ovisi o konkretnoj preostaloj sposobnosti povrijeđene osobe. Pored toga, 1. tužitelj normalno i samostalno komunicira s okolinom, u ovom predmetu dao je iskaz na sudu kao stranka, samostalno se kreće, oblači, presvlači, obuva i izuva, samostalno obavlja higijenu i druge svakodnevne potrebe, par dana boravi kod majke, a potom kod oca, radi zajedno s ocem kod jednog ribara (probiranje ribe, čišćenje), ima društvo koje ga prihvaća s njegovim problemima koje znaju da ima (iskaz 2. tužiteljice, majke) i po ocijeni ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev 2. i 3. tužitelja.

25. Naime, uvažavajući svu težinu predmetnog slučaja, kao i činjenicu da 2. i 3. tužitelji kao roditelji nedvojbeno trpe duševne boli zbog invaliditeta svoga sina, a sagledavajući pri tom i vanjske manifestacije tog invaliditeta, ovaj sud nalazi da unatoč brojnim poteškoćama koje 1. tužitelj ima u svakodnevnom životu njegov invaliditet ne može smatrati takvim naročito teškim invaliditetom koji podrazumijeva odredba čl. 1101. ZOO i koji bi opravdavao dosudu naknade s osnova duševnih boli kao što to potražuju 2. i 3. tužitelji.

26. Stoga je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presudu suda prvog stupnja u tom dijelu valjalo potvrditi, i odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

27. No osnovano 1. tužitelj navodi da odluka suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova pojačane ishrane i rentu s osnova tuđe pomoći i njege ne sadrži jasne i obrazložene razloge, pa se ne može ispitati, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

28. Naime, 1. tužitelj je pored naknade neimovinske štete, zatražio i naknadu imovinske štete (s osnova tuđe pomoći i njege, a o čemu je odlučeno djelomičnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-220/2017-13 dana 21. studenoga 2017.), rentu s osnova trajne tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kn mjesečno, počam od 29. rujna 2015., kao i naknadu troškova pojačane ishrane (čl. 1095. st. 1. ZOO), temeljeći svoj zahtjev na utvrđenjima iz nalaz i mišljenja iz kojeg proizlazi da je 1. tužitelju bila potrebna i pojačana ishrana kao tipična hrana rekonvalescentu po teškoj ozljedi glave i mozga, dakle kao hrana bogata bjelančevinama, vitaminima i kalorijski pojačana, a lakše probavljiva, u trajanju od ukupno cca dva mjeseca-60 dana.

29. Sud prvog stupnja, iako navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da tužitelju pripada pravo na traju pomoć i njegu, zaključuje da je 1. tužitelju tuđa pomoć i njega pružana, a pružati će mu je i nadalje njegovi roditelji, ako to bude potrebno, iz čega bi proizlazilo da sud prvog stupnja smatra da bi tužitelju pomoć i njega trećih osoba (roditelja) mogla biti potrebna i nadalje, pa je u tom dijelu zaključak suda proturječan. Osim toga, valja reći da iz nalaza i mišljenja ne proizlazi da se vještak uopće izričito očitovao na okolnost je li tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć i njega (i ako jest za koje poslove i u kojem obimu) ili mu takova trajna pomoć nije potrebna, iako je 1. tužitelj na ročištu održanom dana 23. prosinca 2019. predložio da se vještak dopunski očituje na navedenu okolnost.

30. U odnosu na zahtjev 1. tužitelja za naknadom imovinske štete (troškova pojačane ishrane) presuda suda prvog stupnja ne sadrži nikakve razloge, pa se u tom dijelu ne može ispitati.

31. Stoga je u tom dijelu, za iznos od 5.000,00 kn koliko 1. tužitelj potražuje s osnova pojačane ishrane, i pod toč. II. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu rente s osnove tuđe pomoć i njege u iznosu od 900,00 kn mjesečno počam od 29. rujna 2015. presudu valjalo ukinuti, sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

32. Kako je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, i to u dosuđujućem dijelu pod toč. V. izreke, kao i pod toč. VI. izreke.

33. U ponovnom postupku, sud prvog stupnja će imajući u vidu izloženo, prvenstveno ukloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovom odlukom, na način da će utvrditi pripada li 1. tužitelju pravo na naknadu imovinske štete (troškovi pojačane ishrane) i u kojem iznosu, kao i je li tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć i njega (i ako jest, za koje poslove i u kojem obimu), vodeći pritom računa i o žalbenim navodima 1. tužitelja, a nakon čega će biti u prilici donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kojom će odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

U Zagrebu 14. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.