REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 659/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V., OIB:…, iz O., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., protiv tuženika A. b. d.d., OIB:…, Z., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1096/2019-4 od 26. listopada 2020., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1228/2018-10 od 5. travnja 2019., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e:

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj:…, sklopljenog dana 02.07.2009. godine između tužitelja I. V. i H. A.-A. B. d.d. Z., pravnog prednika tuženika A. b. d.d. Z., pravnog prednika tuženika A. b. d.d. Z., koji je potvrđen kod javnog bilježnika L. P. pod brojem OV-… dana 07.07.2009. godi. a koja u čl. 8. glasi: " U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o Naknadama za usluge H. A.-A.- B. d.d. ".

II/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.717,75 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 14.08.2018. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za3% poena, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.200,00 kuna , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od dana 5. travnja 2019. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška, tužitelj se odbija.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i u pobijanom dijelu (toč. I., II. i III. izreke) potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1630/2021-2 od 30. studenoga 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„1. Je li odredba Ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremen otplate kredita protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

2. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije i predlaže istu odbiti uz naknadu troška odgovora.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 2. srpnja 2009. kojom je tuženik u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ovlašten zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama tuženika (čl. 8. st. 3. ugovora), kao i zahtjev za isplatu iznosa od 2.717,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su osnovanim na temelju odredbe čl. 102. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03- dalje: ZZP) te su na temelju čl. 1111. u vezi čl. 323. st. 1. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05-dalje: ZOO) utvrdivši ništetnost sporne odredbe ugovora o kreditu, te posljedično tome obvezali tuženika, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05 vratiti tužitelju iznos naknade naplaćene na temelju te ništetne odredbe.

9. Sudovi zaključuju da je spornom ugovornom odredbom (čl. 8. st. 3.), sastavljenom unaprijed po tuženiku, o kojoj stranke nisu posebno pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njezin sadržaj, a kojom je određeno da je u slučaju prijevremene otplate kredita korisnik kredita dužan tuženiku platiti naknadu u visini određenoj Odlukom o naknadama tuženice, uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača, stoga da je riječ o nepoštenoj odredbi u smislu čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03- dalje: ZZP), koja je kao takva i ništava u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a).

10. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

11. Pretežnim revizijskim navodima tuženik ističe tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a učinjenoj po drugostupanjskom sudu. Tuženik, međutim, dopuštenje revizije nije predlagao zbog odgovarajućeg postupovnog pitanja (vezano na postojanje navedene bitne povrede), niti mu je zbog takvog pitanja revizija dopuštena. Stoga ti navodi tuženika kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

12. Vezano na materijalnopravna pitanja zbog kojih mu je revizija dopuštena tuženik ustraje u tvrdnji da odredba čl. 8. ugovora nije protivna odredbi čl. 1024. st. 3. ni odredbi čl. 345. st. 3. ZOO/05. Zaključak nižestupanjskih sudova o ništavosti ugovora temelji se na odredbi čl. 102. st. 1. ZZP, a ne na ništavosti ugovorne odredbe zbog njene protivnosti kogentnoj normi (čl. 1024 st. 3. i 4. ZOO-a). Stoga, ni ti navodi nisu odlučni.

13. Međutim, valja reći da je tvrdnja revidenta da nije nedopušteno i nije protivno kogentnoj normi iz čl. 1024. st. 3. i 4. ZOO-a ugovoriti unaprijed naknadu štete za slučaj prijevremene otplate kredita, jer da on ima pravo na naknadu negativnih kamata, u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci broj Rev- 112/2018-2 od 9. ožujka 2022.

14. U navedenoj odluci u bitnom se navodi da bi, s obzirom na odredbe čl. 1068. stavak 3. i 4. ZOO/91 (istovjetne s odredbama čl. 1024 st. 3. i 4. ZOO-a), koje predviđaju dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračuna kamate za razdoblje od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti, tuženik imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

15. Budući da ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. st. 1. i 3. ZPP, nije našao postojanje razloga zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

16. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil,v.r.