REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4874/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. B. d.o.o. T., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik P.

V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i partneri j.t.d. u Š., protiv tuženice R. H., OIB …, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Š., radi predaje nekretnine u posjed i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8542/2015-2 od 31. srpnja 2019, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-41/2015-22 od 30. listopada 2015., ispravljene rješenjem tog suda broj P-41/2015-24 od 2. studenog 2015., u sjednici dana 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8542/2015-2 od 31. srpnja 2019, se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, presudom poslovni broj P- 41/2015-22 od 30. listopada 2015., ispravljenom rješenjem tog suda broj P-41/2015- 24 od 2. studenog 2015., odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Dužan je tuženik R. H. predati tužitelju H. B. d.o.o. T., OIB …, u posjed ex restoran J. u Š., katastarske oznake čest. broj 2957/2 K.O. Š. ili da mu naknadi vrijednost predmetne nekretnine u iznosu od 2.149.987,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 11.04.1997. do 30.06.2002. po stopi od 18% godišnje, od 01.07.2002. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 17% godišnje, od 01.07.2011. po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodili tekućem uvećanoj za sedam postotnih poena, sve do isplate, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik R. H. naknaditi tužitelju H. B. d.o.o. T., OIB …, izgubljenu dobit od 1997. do presuđenja u iznosu kojeg u postupku utvrdi sudski vještak za financije sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodili tekućem uvećanoj za sedam postotnih poena, sve do isplate, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe.“

1.1.U dijelu točke II. izreke koja je ispravljena rješenjem suda od 2. studenog 2015., naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 69.847,00 kn.

2. Visoki trgovački sud RH je presudom poslovni broj Pž-8542/2015-2 od 31. srpnja 2019, odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu proizašlom iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela i prijenosu dionica, kojeg su 10. travnja 1997. sklopili H. (dalje: H.), R. d.d. Š. i D. S., kojim poslovni udjel novoosnovanog društva H. B. d.o.o. u iznosu od 4.362.000,00 kn, R. d.d. u cijelosti prenosi na H.-u, a on dalje na D. S., te kojim je kao posebna pogodnost R. d.d. trebao u temelji kapital novoosnovanog društva navodno unijeti i restoran J. u Š.. Predmet spora je predaja u posjed bivšeg ex restorana J. u Š., kao posebnog dijela katastarske oznake čest. broj 2957/2 K.O. Š., a podredno naknada vrijednosti predmetne nekretnine u iznosu od 2.149.987,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 11.04.1997., te naknada štete zbog gubitka zarade koju je tužitelj očekivao korištenjem predmetnog restorana, a koja je izostala jer H. nije ispunio obvezu i omogućio da predmetni restoran uđe u temeljni kapital tužitelja omogućivši. Tužitelj je zahtjev na predaju i naknadu štete usmjerio protiv tuženika R. H. po osnovi odgovornosti R. ta nezakonit i nepravilan rad tijela državne uprave.

4. Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), kojom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ako sud nađe da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka, preinači drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, kao u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- D. S. je imao dionice u trgovačkim društvima V.-V. d.d. i R. d.d., obje iz Š.,

- H. pokrenuo postupak zamjene dionica s D. S. na način da se dionice u vlasništvu D. S. u navedenim tvrtkama prenesu u vlasništvo H.-a, a u zamjenu da društvo R. d.d. osnuje trgovačko društvo H. B. d.o.o. čiji bi se temeljni kapital sastojao od hotela B. u T. i restorana J. u Š., u vlasništvu R. d.d.;

- H., koji je bio većinski vlasnik R. d.d. Š., naložio je R. d.d. da osnuje novo društvo s ograničenom odgovornošću, a što je i provedeno sukladno pismu namjere H.-u od 1. prosinca 1996., te je R. d.d. osnovala društvo B. d.o.o. (Izjava o osnivanju društva od 10. ožujka 1997., list 15.-10. spisa);

- u čl. 6. Izjave o osnivanju društva navedeno je da temeljni kapital društva čini iznos od 4.362.000,00 kn i sastoji se u stvarima u Popisu stvari s procjenom u prilogu izjave. U popisu stvari nalazi se nekretnina upisana z.k.ul. br. 4944. k.o. T. i to zgrada 306 površine 442 m2 i čestica zemlje 1006 vrt površine 787 m2 –u naravi objekt H. B. i inventar;

- u čl. 7. Izjave o osnivanju navedeno da se kao posebnu pogodnost novoosnovanom društvu predaju u posjed i na slobodno raspolaganje prostorije restorana J. u Š.;

- dana 10. travnja 1997. su H., R. d.d. i D. S. sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela i prijenosu dionica, kojim poslovni udjel novoosnovanog društva H. B. d.o.o. u iznosu od 4.362.000,00 kn, R. d.d. u cijelosti prenosi na H.-u, a on dalje na D. S.;

- dana 11. travnja 1997. D. S. je dao izjavu o osnivanju H. B. d.o.o. T. temeljem koje se upisao u sudski registar kao jedini član tog društva;

- I. d.d. Š. je protiv R. d.d. Š. podnijela 15. travnja 1997. tužbu Općinskom sudu u Šibeniku, radi predaje u posjed restorana J. u Š., a tužitelj se u tu parnicu umiješao na strani tuženika;

- parnica je okončana u korist I. d.d. Š., prvostupanjskom presudom poslovni broj P- 2518/98, od 17. veljače 1998., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku, Gž-276/98, od 7. rujna 1998., te je R. d.d. naloženo da preda tužitelju u posjed sve prostorije restorana;

- Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio je obje nižestupanjske presude, te svojom presudom od 31. siječnja. 2012. poslovni broj Gzz-8/08, odbio zahtjev Izgradnje d.d.,

-H. je u postupku povećanja temeljnog kapitala I. d.d. Š. predmetnu nekretninu uvrstio u temeljni kapital I. d.d. rješenjem od 10. veljače1999.,

- protiv odluke H. Klasa: UP/I 934-06/97-01/18 Ur. Broj 563-04-403/99-7 od 10. veljače 1999. nije pokrenut upravni spor;

- tužitelj je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P- 1591/97 od 27. veljače 2001., potvrđenom od strane Županijskog suda u Šibeniku presudom poslovni broj Gž-245/2004 od 7. veljače 2005., odbijen s tužbenim zahtjevom protiv I. d.d. Š. i R. d.d. Š. radi utvrđenja prava vlasništva predmetnog restorana (list 43.-52. spisa).

9. Tužitelj smatra da mu pravo na predaju u posjed ili podredno naknada stvarne štete u vrijednosti srušenog restorana kao i izmakla dobit pripada temeljem Ugovoru o prijenosu poslovnog udjela i prijenosu dionica kojeg su 10. travnja 1997. sklopili H. (dalje H.), R. d.d. Š. i D. S., a prema kojem, između ostalog, R. d.d. kao jedini član društva H. B. d.o.o. T. prenosi cijeli poslovni udio H.-u, a H. ustupljeni poslovni udio u društvu H. B. d.o.o. T. prenosi D. S., koji se nadalje upisuje kao jedini član društva i uprave tužitelja (izjava o osnivanju od 11. travnja 1997.)

10. Polazeći od utvrđenja da sporni restoran J. R. d.d., nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe temeljem Zakona o pretvorbi, nižestupanjski sudovi su zaključili da je R. H. postala vlasnik nekretnine zemljišno knjižne čestice 2957/2 k.o. Š. koja je vlasništvo stekla temeljem zakona o privatizaciji. Stoga R. d.d. nije postupila (niti je mogla postupiti po uputi H.-u-pismu namjere H.-u od 1. prosinca 1996.) na način da u temeljni kapital kod osnivanja društva H. B. d.o.o. unese hotel J. d.d., jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što mu pripada.

10.1. Tužitelju je vlasništvo predmetne nekretnine osporeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1591/97 od 27. veljače 2001., potvrđenom od strane Županijskog suda u Šibeniku presudom poslovni broj Gž- 245/2004 od 7. veljače 2005., a H. u postupku povećanja temeljnog kapitala I. d.d. Š. predmetnu nekretninu uvrstio u temeljni kapital I. d.d. rješenjem Klasa: UP/I 934- 06/97-01/18 Ur. Broj 563-04-403/99-7 od 10. veljače 1999., protiv koje odluke nije pokrenut upravni spor, i ista je postala pravomoćna.

11. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da nema osnove za predaju restorana u posjed, a to je postalo i fizički nemoguće zbog rušenja restorana. Ocijenjen je neosnovanim i zahtjev za naknadu štete u vrijednosti porušenog hotela u iznosu od 2.149.987,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 11. travnja 1997., kao i naknadu štete s osnova izgubljene dobiti iz naprijed navedenih razloga. Sve kada bi bio i osnovan tužbeni zahtjev za naknadu štete, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova osnovan je tuženikov prigovor zastare.

12. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova nije osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu štete po osnovi odgovornosti R. za štetu prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 75/93, 48/99, dalje: ZSDU), prema kojoj štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, naknađuje R. H..

13. U obrazloženju je navedeno kako za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu u smislu čl. 13. ZSDU trebaju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke: prvo, nezakoniti ili nepravilan rad tijela države uprave; drugo, postojanje štete koja je zbog toga nastala i treće, uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo (stajalište iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. „Narodne novine“ broj 36/07). Radi se o objektivnoj odgovornosti. Da bi se moglo raditi o odgovornosti R. H. iz čl. 106. st. 1. ZS-a nužno je utvrditi sve opće i posebne pretpostavke za takvu odgovornost. Opće pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu su postojanje subjekata odgovornosti, postojanje štetne radnje, postojanje štete, postojanje uzročne veze između štete i štetne radnje te postojanje protupravnosti. U ovom slučaju, s obzirom na predmet spora i utvrđene odlučne činjenice, po shvaćanju nižestupanjskih sudova, nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost države.

14. Zbog iznijetih razloga tužbeni zahtjev je odbijen.

15. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka:

16. Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja prema toj odredbi postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tužitelj drži da obrazloženje presude nema razloga o odlučnim činjenicama. Prema shvaćanju tužitelja odlučna činjenica za rješenje spora radi naknade štete je postupanje H. koji je bio vlasnik dionica R. d.d., te je donio zaključak i naložio društvu R. d.d. da osnuje društvo kćer i unese u temeljni kapital društva hotel B. T. i restoran J. Š., nakon čega bi D. S. svoje dionice koje je imao u društvu V.-V. d.d. i R. d.d., oba iz Š., zamijenio za dionice novoosnovanog društva. Međutim restoran J. Š. nije unesen niti u temelji kapital R. d.d. pa traj restoran nije mogao osnivanjem novog društva biti unesen u temeljni kapital društva „kćeri“, s time što je o pravu vlasništva na restoranu je vođen parnični postupak po tužbi I. d.d. 16.1. Navedene činjenice su među strankama bile nesporne, a u obrazloženju nižestupanjskih presuda je izneseno obrazloženje zašto nisu ostvarene pretpostavke za uspostavu prava tužitelja na naknadu štete od R. H. zbog nezakonitog i nepravilnog rada H.. Naime, društvo B. d.o.o. nije sudjelovalo u pregovorima u H., to društvo je osnovano na temelju izjave osnivača R. d.d. u kojoj nije navedeno da se u temelji kapital društva unosi i restoran J. Š., nit je to bilo moguće jer osnivač nije bio vlasnik restorana. Tužitelj je mogao od osnivača tražiti da mu u temeljni kapital unese one stvari i prava na koja se obvezao Izjavom o osnivanju, a prema Izjavi osnivača nije bilo obveze unosa restorana u temeljni kapital društva. Novoosnovano društvo je upisano u sudski registar na temelju rješenja trgovačkog suda, a vlasnik poslovnih udjela i samo društvo mogli su poduzeli odgovarajuće pravne korake radi zaštite svojih eventualnih legitimnih očekivanja. Riječ je o pravnim poslovima privatnopravne naravi u kojima je sudjelovao D. S. kojemu nije moglo ostati nepoznato da društvo R. d.d. ne može unijeti restoran u temeljni kapital društva kćeri niti mu prenijeti vlasnička prava jer ni sam nije bio vlasnik tog restorana. Ako je D. S. smatrao da takav posao ne zadovoljava njegova poslovna očekivanja, nije bio dužan prihvatiti ponudu za zamjenu dionica, ili je mogao voditi upravni spor što je propustio. U tom smislu je obrazloženje nižestupanjskih presuda sveobuhvatno i neproturječno, uz valjano obrazloženje zbog čega nisu ispunjene pretpostavke o odgovornosti države za štetu po čl. 13. ZSDU.

17. Drugostupanjski sud je odgovorio na žalbene navode u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

18. Suprotno tvrdnji u reviziji, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

19. Predmet spora je, kao je uvodno navedeno, predaja u posjed restorana ili naknada štete u visini vrijednosti porušenog restorana i izgubljene dobiti od 1997. godine nadalje, koju tužitelj potražuje od tuženice zbog navodno nezakonitog i nepravilnog rada H. u realizaciji projekta koji je dogovaran između D. S. i H. s ciljem osnivanja novog društva od strane R. d.d. (u pretežitom vlasništvu H.) i zamjene dionica novog društva za dionice koje je u svojem vlasništvu imao D. S., kako bi u konačnici D. S. postao jedini dioničar novoosnovanog društva u čijem bi vlasništvu bio hotel B., uz posebnu pogodnost prava korištenja i raspolaganja restoranom u korist novoosnovanog društva. Tužitelj traži naknadu štete i zbog nepravilnog rada sudova.

20. Sporna je pravilna primjena odredbe čl. 13. ZSDU.

21. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude u odnosu na sporna pravna pitanja prihvaća i ovaj sud.

22. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

23. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

24. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

25. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.