Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-241/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. P., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I-45/22-5 (K-3/22.) od 31. svibnja 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Ž. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I-45/22-5 (K- 3/22.) od 31. svibnja 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-27/2021. od 20. prosinca 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-2/2022. od 1. veljače 2022., protiv optuženog Ž. P. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog Ž. P. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 29. rujna 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi Ž. P. po braniteljici odvjetnici S. V., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona." U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske „ukinuti istražni zatvor i odrediti neku od mjera opreza iz članka 98. stavak 1. i 2. ZKP-a , a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno rješavanje."
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nepotpuni i nejasni te dijelom u suprotnosti s onim što proizlazi iz sadržaja ispitanih svjedoka, kojima evidentno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, ovlast i zadatak raspravnog suda prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj ocjenjuje dokazanost kaznenih djela za koja se tereti, a time i osnovane sumnje, nisu od utjecaja.
6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela za koja se tereti optuženik, koje, protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti upućuju na iskazanu upornost u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje prema žrtvi. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s dosadašnjim životom optuženika koji je ranije u 2021. kazneno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje na štetu iste žrtve, a osnovano se sumnja da je kaznena djela za koja se tereti ovom postupku počinio u roku provjeravanja iz te ranije presude. Dakle, ni izricana kazna nije utjecala na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Stoga, opravdan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.
7. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda, nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom, pa tako ni zabranom približavanja žrtvi ili zabranom uspostavljanja kontakata sa žrtvom odnosno udaljenjem iz doma kako se predlaže u žalbi, i to usprkos žalbenim navodima da ima mogućnost zaposlenja i smještaja na otoku P..
8. Što se tiče žalbenih navoda kojima optuženik upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru i da je taj boravak „u dovoljnoj mjeri utjecao na njega“, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne (od pet do petnaest godina za teže djelo), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodima da je izvanbračna zajednica između optuženika i žrtve prestala te da je žrtva sada u novoj izvanbračnoj zajednici, kao ni da optuženik ima mogućnost živjeti kod kćerke (u mjestu različitom od mjesta stanovanja žrtve).
10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
