REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10

Posl.br. 3 P-1225/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari Š. K. (OIB …), B. n. M., V. 39, protiv tuženika G. B. n. M. (OIB …), B. n. M., T. k. T. 5, zastupan po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., Z.-F. 38, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 6. svibnja 2022. u prisutnosti tužitelja, te zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zk.ul. 4005 k.o. Biograd na Moru, kojim je tuženik uknjižen vlasnikom k.č.br. 603/1 k.o. Biograd na Moru, površine 1087 m2, za cijelo, kao i upis uknjižbe prava vlasništva u zk.ul. 11252 k.o. Biograd na Moru, kojim je tuženik uknjižen kao vlasnikom k.č.br. 603/5 k.o. Biograd na Moru, površine 169 m2, za cijelo.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, po pravomoćnosti ove presude izvršiti ispravak upisa prava vlasništva k.č.br. 603/1 k.o. Biograd na Moru, površine 1087 m2, zk.ul. 4005 k.o. Biograd na Moru i k.č.br. 603/5 k.o. Biograd na Moru, površine 169 m2, zk.ul. 11252 k.o. Biograd na Moru upisom prava vlasništva tužitelja Š. K. iz B. n. M., V. 39, OIB: …, za cijelo, uz brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. Biograd na Moru, k.č.br. 603/1 od 1256 m2, upisana vlasništvom tuženika, protiv kojeg je upisa izjavio prigovor, koji je odbijen rješenjem posl.br. Z-2260/2020 (Z-357/2017) od 30. lipnja 2020. Nadalje, da je, nakon provedenog postupka obnove, došlo do diobe k.č.br. 603/1 na k.č.br. 603/1 površine 1087 m2 i k.č.br. 603/5 od 169 m2; da je prije postupka obnove posjednikom k.č.br. 603/1 od 1256 m2, koja je odgovarala k.č.br. 1401/20 stare izmjere (nastala od k.č.br. 1401/2), temeljem rješenja DGU PUK Zadar, Ispostava Biograd n/M od 28. listopada 2002., bio upisan tužitelj, a pravo vlasništva stekao je darovanjem oca J. D. K., koji ju je stekao od oca J. K. p. F.. Da je darovni ugovor između tužitelja i oca sklopljen, proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza D. K. kojim k.č.br. 1401/20 nije obuhvaćen jer ju je za života darovao tužitelju. Tužitelj navodi i da je pok. J. K. k.č.br. 1401/2, od koje je nastala k.č.br. 1401/20 stekao kupnjom od A. K. p. S., početkom dvadesetog stoljeća, te je A. K. upisan posjednikom pri prvoj reviziji posjeda 1955/56. Nadalje navodi kako je, stjecanje k.č.br. 1401/2 od strane tužiteljeva djeda, kupnjom od K., potvrdio svjedok F. Š. u predmetu koji se pred OS u Biogradu n/M vodio pod posl.br. P-33/97, u kojem je tužiteljevu bratu N. K. priznato pravo vlasništva na k.č.br. 603/2 koja odgovara k.č.br. 1401/21 stare izmjere, također nastale od k.č.br. 1401/2, a koje su čestice do postupka diobe predstavljale cjelinu ograđenu suhozidom na kojoj su prednici tužitelja držali ovce i druge domaće životinje. Navodi i kako se isto može zaključiti iz izvoda iz katastarskog plana prema kojem se nekretnine u vlasništvu tužitelja i njegova brata (time da je k.č.br. 603/3, tužiteljev brat otuđio I. P.), protežu od jedne javne ceste do druge. Na koncu navodi da je u posjedu predmeta spora osobno i putem pravnih prednika i prije početka dvadesetog stoljeća pa do danas, da ga, kao ni njegove prednike, nitko nikad, na bilo koji način, nije uznemiravao u vršenju vlasničkih prava niti im to pravo osporavao. Tužbenim zahtjevom traži utvrditi pogrešnim upis uknjižbe prava vlasništva k.č.br. 603/1 i k.č.br. 603/5 zk.ul. 4005 k.o. Biograd n/M u korist tuženika te naložiti ispravak tog upisa, uknjižbom prava vlasništva u korist tužitelja.

1.2. Podneskom od 8. rujna 2020. ispravlja tužbeni zahtjev, u pogledu oznake zk.ul., kako glasi u izreci presude, te postavlja eventualni tužbeni zahtjev kojim traži utvrditi da je stekao pravo vlasništva k.č.br. 603/1 i k.č.br. 603/5 k.o. Biograd n/M uz dužnost tuženika trpjeti upis njegova prava vlasništva.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbi i tijekom postupka usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da iz priloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, da nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za uspjeh tužitelja s tužbenim zahtjevom, te kako je postojeći upis prava vlasništva tuženika osnovan i zakonit. Navodi i kako tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz o neprekinutom slijedu stjecanja odnosno prijenosa prava vlasništva s tuženika na prednike tužitelja, ni o stjecanju prava vlasništva dosjelošću; da je za stjecanje dosjelošću potrebno osim propisane duljine trajanja posjeda i određena kvaliteta posjeda, pa su je tužitelj i prednici trebali posjedovati kao svoje vlasništvo i steći temeljem valjanog naslova. Još navodi kako tužitelj i njegovi prednici nisu mogli biti pošteni posjednici jer su znali da je predmetna nekretnina upisana vlasništvom tuženika, a ranije općenarodnom imovinom.

3. Sud je u postupku izveo dokaze čitanjem: povijesnog prikaza izvatka iz BZP za k.č.br. 603/1 i 603/5 (l.s.5), za k.č.br. 603/2 i 603/4 (l.s.31,32) za k.č.br. 603/3 i 603/6 (l.s.33,34) za k.č.br. 608/1 (l.s.35), za k.č.br. 3741/1 (l.s.36,37) te za k.č.br. 603/5 (l.s.43), zapisnika sastavljenog u ispravnom postupku 30. lipnja 2020. (l.s.6-8), darovnog ugovora od 22. listopada 2002. (l.s.9a), povijesti promjena za k.č.br. 603/1 s prilozima (l.s.9b-22), rješenja o nasljeđivanju OS u Biogradu n/M posl.br. O-14/08, UPP/OS-31/085 iza J. D. K. (l.s.23-25), prve stranice presude istog suda posl.br. P- 33/97 od 3. prosinca 1997. (l.s.26), darovnog ugovora od 13. travnja 1979. (l.s.57), povijesti upisa u zemljišnoj knjizi za k.č.br. 1401/1 i k.č.br. 1401/20 (l.s.63-142), uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnika o glavnoj raspravi u istom predmetu od 4. lipnja 1997. (l.s. 58-60), izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana (l.s.30), spise predmeta OS u Biogradu n/M posl.br. O-14/08, spise predmeta ovog suda posl.br. Z-2660/2020, saslušani su svjedoci N. K., Š. F., L. L., I. K., kao i tužitelj.

4. Nakon provedenog postupka tužbeni je zahtjev utvrđen osnovanim.

5. Iz povijesti upisa u zemljišnoj knjizi proizlazi da je k.č.br. 1401/2 k.o. Biograd na Moru, osnutkom zemljišne knjige upisana u 23. zk. tijelo zk.ul. 173 (l.s.79), vlasništvom P. o. O. B.; da je 1948. upisana općenarodnom imovinom, da je 1949. upisan je organ upravljanja MNO Biograd (l.s.119); te je od iste 1990. nastala k.č.br. 1401/20 površine 1256 m2.

6. Iz povijesnog prikaza izvatka iz BZP (l.s.5) vidljivo je da je, k.č.br. 603/1 površine 1256 m2, temeljem zapisnika Z-784/2007/4005 uknjižena vlasništvom G. B. n. M.; da je, 2018., izvršena dioba k.č.br. 603/1 površine 1256 m2, na k.č.br. 603/1 od 1087 m2 i k.č.br. 603/5 od 169 m2, te da je pod Z-357/2017 zabilježen prigovor Š. K. u ispravnom postupku.

7. Iz povijesti promjena s prilozima (l.s.9-22), proizlazi kako je k.č.br. 603/1 nastala od k.č.br. 1401/20, stare izmjere, a ova od k.č.br. 1401/2 sve k.o. Biograd na Moru; da je k.č.br. 1401/2 od najstarijih podataka kojim raspolažu, tj. od revizije posjedovnog 1955/56 bila upisana u ABC registar 20, 21, 140, 1185 i 406 koji su i priloženi, međutim isti se, očito omaškom katastara, odnose na k.č.br. 1402/1, a ne k.č.br. 1401/2. Nadalje, proizlazi da je aerofotogrametrijskim snimanjem 1971., koji su podaci u službenoj upotrebi od 1979., k.č.br. 603/1 upisana u ABC registar 371 posjednikom J. K., J. (l.s.18), te da je iskazom promjena 169/2002 posjed iste, zajedno s k.č.br. 602 prenesen na ovdje tužitelja, Š. K..

8. Iz Ugovora o darovanju od 22. listopada 2002. (l.s.9a), vidljivo je da je tužitelju, otac, darovao k.č.br. 602 i 603/1 k.o. Biograd.

9. Uvidom u izvod iz katastarskog plana od 26. listopada 2017., dakle prije diobe k.č.br. 603/1 na 603/1 i 603/5, (l.s.30), vidljivo je da se k.č.br. 603/1 nalazi između k.č.br. 602 sa sjeveroistočne strane, te k.č.br. 603/3 sa jugozapadne strane, do koje se dalje jugozapadno nalaze k.č.br. 603/2 i 603/4, te da se sve ove čestice protežu, jedna do druge, između dvije ceste.

10. Svjedok N. K., tužiteljev brat, iskazao je da su utužene čestice u posjedu njihove obitelji od kad su se djed i djedov brat doselili iz M., a kupili su ih od nekih K. ukupno oko 15000 m2. Koristili su ih za držanje blaga, koje su držali do Domovinskog rata, te je postojala sjenica za blago, a svih 15000 m2 bilo je ograđeno suhozidom. Predmet spora danas je očišćen i ograđen zidovima susjednih nekretnina, tužitelj na istima drži traktor, frezu, prikolice, alate te ima improviziranu garažu. Rekao je i da se od čestice koja se protezala kad se gleda na današnjem planu između dvije ceste, otac, dio dao njemu, na kojem je napravio kuću, pokazavši na planu (l.s.30) k.č.br. 603/2, a k.č.br. 603/3 koja je isto bila svjedokova, prodao je nakon što je upisao vlasništvo, dok je tužitelju dao dio do gornje ceste, pokazavši na k.č.br. 602 na kojoj da je tužitelj napravio kuću, te kako se utužene čestice nalaze između nekretnine na kojoj se nalazi tužiteljeva kuća i nekretnine koju je on prodao. Iskazao je i da njegovoj obitelji nitko nikad nije brani da drže i napasaju blago na predmetu spora, te da se cijelom dužinom između B. c., gdje on ima, kuću pa do V. c., gdje tužitelj ima kuću, lijevo od njihovih nekretnina nalaze nekretnine njihova stričevića I. i njegove djece, a desno nekretnine koje su pripale njihovu pok. stricu A., a sad njegovoj djeci odnosno unucima.

11. Svjedok Š. F., rođ. 1938., iskazao je, da mu je poznato kako su utužene čestice pripadale N. i J. K., tužiteljevu stricu i ocu, koji su to kupili od nekog K., koji ih je stekao od crkve, budući je na istima čuvao ovce, te mu ih je crkva dala. Rekao je i da su N. i J., osim ove zemlje imali i više zemlje, iznad ceste, što je sve bilo ograđeno u suhozidu a služilo im je kao ograda za držanje blaga, koje je držao i sam tužitelj, dok je bio mlađi, no nije siguran je li i nakon Domovinskog rata. Još je rekao da je predmet spora ograđen, da je u tužiteljevu posjedu te da tužiteljevoj obitelji nitko nikad nije sporio korištenje istog.

12. Svjedok L. L., rođ. 1943. iskazao je, kako je tužiteljev otac, od kad zna za sebe, koristio cijeli komad zemlje koji se pruža između B. i V. u. na kojem se danas nalaze kuća tužitelja, kuća tužiteljeva brata (u zapisniku pogrešno napisano ''tuženika'') te prostor između njih; da je tužiteljev otac J. tu imao štalu za blago, a danas tužitelj ima garažu za i traktor i drugo. Rekao je i da je tužiteljev otac to zemljište kupio, ali se nije mogao sjetiti od koga; te da utužene nekretnina međaše s jedne strane s nekretninama tužiteljeva strica A. a s druge tužiteljeva stričevića I.. Nije čuo da im je tužiteljevu ocu ili tužitelju itko ikad smetao posjed i korištenje utuženih nekretnina.

13. Tužiteljev bratić I. K., rođ. 1942., iskazao je da su, braća N., njegov otac i J., tužiteljev otac, 1921., doselili u B. od kad je nekretnina koja je predmet postupka u posjedu njihove obitelji. Imali su puno više zemlje, sve ograđeno, a ovo je samo dio toga. Rekao je i da su se 30-ih godina prošlog stoljeća, podijelili te je jedna strana ograde pripala N. a druga J.. J. je pripao dio zemlje koja se proteže između B. i V. u., na kojem je držao blago, imao sjenice i štale, a on ga je dao sinovima Š. i N., na način da je Š. pripao gornji dio, tako i predmet spora, a N. donji. Paralelno s tom nekretninom između ovih dviju ulica do istoka se nalazi nekretnina koju je svjedok dobio od svog oca, te živi u staroj kući koja se nalazi pored Š., a niže prema B. u. nalazi se kuća njegovih sinova. Zapadno od predmeta spora su nekretnine koje su pripale njegovu drugom stričeviću A., tužiteljevom stricu odnosno sad njegovoj djeci. Stare kuće su bile s druge strane V. u., a ograda njihove obitelji, presječena je izgradnjom ceste 70-ih, nakon čega su i on i Š. smo napravili nove kuće. Još je rekao da tužitelj na predmetu spora ima drveni objekt u kojem drži traktor, drugu opremu i alat, te da njemu i ocu nitko nikad nije osporavao ili smetao korištenje utužene.

14. Tužitelj je iskazao kao i svjedok I. K., dodajući kako je njegovu ocu, nakon diobe s bratom, cijeli potez između današnje B. i V. u. služio za držanje blaga, rekavši također da ocu nitko nikad nije osporavao korištenje, niti u familiji niti od strane države. Jednako je iskazao i o podjeli cijelog tog komada zemljišta od strane njegova oca njemu i bratu, da su oba napravili kuće, brat jedan teren prodao, a zemljište koje je ostalo, na kom ima šupu za traktor, frezu, alat i dr.

15. Iskaze svjedoka i tužitelja sud prihvaća, kao suglasne i sukladne dokumentaciji u spisu, te temeljem istih utvrđuje da su utužene čestice u posjedu tužitelja i njegova oca zasigurno bile unatrag sedamdesetak godina od danas. Ovo osobito imajući u vidu starost svjedoka, F., L. i I. K., koji su o posjedovanju i korištenju, uvjerljivo iskazivali temeljem neposrednih saznanja. Pored toga, kraj činjenice, da je utuženim česticama pristup moguć samo s nekretnine tužitelja (k.č.br. 602), te ranije njegova brata, a koju je prodao (k.č.br. 603/3,l.s.33), što je vidljivo iz preslike plana, očito je da su utužene čestice predstavljale dio cjelovita zemljišta tužiteljeva oca, koje se protezalo između današnje V. i B. u., a sastojalo se od čestica nove izmjere: k.č.br. 602 (vlasništvo tužitelja), k.č.br. 603/3 (koje je tužiteljev brat prodao), k.č.br. 603/2 i k.č.br. 603/4 (vlasništvo tužiteljeva brata, l.s.31), te utuženih koje se nalaze između k.č.br. 603/3 (l.s. 33) i 602.

16.1. U smislu odredaba čl. 159 st. 3 i 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96 – dalje: ZV, na snazi od 1. siječnja 1997.), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i uprave te s njima izjednačenih osoba, jedinica lokalne samouprave, čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe ju dosjelošću u vlasništvo, poretkom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja a ako je njegov posjed samo pošten protekom 40 godina. Odredbom čl. 160 ZV propisano je da se u vrijeme za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

16.2. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj 6/80 i 36/90 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, sve do donošenja Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, od 08.10.1991.) kad je ta odredba stavljena je izvan snage. Međutim, odredbom čl. 388 st. 4 ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, koja je odredba odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. (Narodne novine, broj 137/99) ta je odredba ukinuta. Ipak, ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV/96 bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. pa do 17. studenog 1999., u kojem je razdoblju mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su do njenog ukidanja bile ispunjene potrebne pretpostavke koje se tiču duljine i kvalitete posjeda.

17.1. Stoga kako je u postupku utvrđeno da su utužene k.č.br. 603/1 i k.č.br. 603/5 k.o. Biograd n/M nove izmjere, koje odgovaraju k.č.br. 1420/20 k.o. Biograd stare izmjere, u nesmetanom posjedu tužiteljeva oca bile sedamdesetak godina unatrag do danas, to ih je stekao, makar dosjelošću sukladno odredbama čl. 159 st.4. u vezi odredaba čl. 388 st. 4 ZV, prije 17. studenog 1999. U odnosu na navode tuženika da posjed tužiteljevih prednika nije bio pošten jer je nekretnina bila upisana općenarodnom imovinom, a kasnije vlasništvom tuženika, za reći je da se poštenost posjeda predmnijeva, a tko tvrdi drugačije treba dokazati, kao i da sama činjenica što je nekretnina bila upisana općenarodnom imovinom ne čini posjed tužiteljevih prednika nepoštenim, jer je općepoznato da zemljišne knjige, u većini nisu odražavale stvarno stanje nekretnina. Što se tiče upisa prava vlasništva tuženika, koji je upisan u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, isti ne može utjecati na poštenost tužiteljeva posjeda, jer je tužiteljev otac nekretninu stekao u vlasništvu ispunjenjem zakonskih pretpostavki, najkasnije 17. studenog 1999., dakle prije početka postupka preoblikovanja zemljišne knjige, koji je počeo 2007.

17.2. Nadalje, kako je u postupku utvrđeno i da je tužitelj utužene čestice, stekao od oca darovnim ugovorom iz 2002. od kad je u samostalnom i nesmetanom posjedu istih, tužbeni je zahtjev prihvaćen kao u izreci presude.

18. Odluka o troškovima postupka izostala je, jer tužitelj nije zatražio naknadu.

Benkovac, 14. lipnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka, putem ovog suda za Županijski sud.

Dostaviti:

-Š. K., B. n. M., V. 39

-Odvj. L. M., Z.