Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-1394/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, kao predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Željka Đerđa, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L., OIB: …, iz C., …, zastupanog po punomoćniku P. D., odvjetniku u R., …, protiv tuženika A.C. I. C.d.d., OIB: …, iz R., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., …, radi predaje plovila u posjed i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1584/2016-52 od 28. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja D. L. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1584/2016-52 od 28. lipnja 2019.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika A. C. I. C. d.d. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Obvezuje se tužena predati u posjed tužitelju plovilo tipa …, dužine 13,50 m, pripadnosti USA koje je nestalo dana 1.10.2013. u M. C. na otoku C., a koje plovilo je bilo na vezu kod tuženika osnovom ugovora o vezu, a ukoliko je predaja vozila nemoguća zbog objektivnih okolnosti tada da se naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog gubitka plovila …, …, dužine 13,50 m, pripadnosti …, u vlasništvu tužitelja isplati iznos od 200.000,00 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana nestanka plovila pa do isplate, uz naknadu parničnog troška".

2. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u visini od 206.500,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je prvostupanjska presuda proturječna, nerazumljiva, kontradiktorna i u potpunosti u suprotnosti sa svim dokazima provedenim tijekom postupka. Sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke nije u cijelosti utvrdio činjenični supstrat nužan za presuđenje u konkretnoj pravnoj stvari. Morao je pravno, logički i teleološki utvrditi i protumačiti prirodu odnosa između tužitelja i tuženika. Naime, nedvojbeno je da je tužitelj kod tuženika dugi niz godina imao na čuvanju brod tipa … dužine 13,50 m čemu u prilog govore i ugovori o korištenju veza u … marinama pri čemu sud prvog stupnja propušta navesti da je takav ugovor postojao i za period od 27. kolovoza 2004. do 26. kolovoza 2005. što je tužitelj kao dokaz dostavio u spis. Iz konkretnog ugovornog odnosa slijedi da se radi o dvostrano obveznom pravnom poslu kod kojega obje ugovorne strane imaju i prava i obveze. Nadalje, tužitelj isti svrstava u vrstu ugovora o ostavi/ili skladištenju, koji su po svojoj formulaciji najsličniji ugovoru o korištenju između tužitelja i tuženika. Iz čl. 8. Ugovora o korištenju veza proizlazi da će tuženik u slučaju neplaćanja naknade za korištenje veza steći založno pravo na plovilu vlasnika. To je tek jedna od pretpostavki za ograničenje vlasnikovih prava te eventualno pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na plovilu tužitelja od strane tuženika. Cijeli ovaj postupak s kojim se paralelno odvija i kazneni postupak, simptomatičan je po tome što je po procjeni tužitelja evidentno da su upravo čelni kadrovi … M. C. na nezakonit način omogućili njemačkom državljaninu A. M. H. L. otuđenje tužiteljeva plovila. Citira iskaz stjecatelja danog kod Općinskog državnog odvjetništva u R. pod poslovnim brojem K- DO-1449/19 i nadalje ističe da s obzirom na činjenicu da je građansko pravna odgovornost širi pojam od kazneno pravne odgovornosti da je sud morao detaljno protumačiti cjelokupnu dokumentaciju kako bi neprijeporno utvrdio činjenično stanje. Bivši direktor M. C. G. B., kojeg tužitelj smatra osobno najodgovornijim za kazneno djelo i nastalu štetu, umjesto kaznenog progona dobiva promaknuće. Svi svjedoci saslušani tijekom postupka iskazivali su istovjetno na okolnost stroge procedure u tuženikovim marinama, velike formalnosti prilikom dokazivanja vlasništva djelatnicima i osoblju tuženikovih marina. Ukazujući na istovjetnost iskaza uposlenika tuženika smatra da se u konkretnom slučaju ne može raditi o isključenju odgovornosti tuženika jer njegovi djelatnici, pa čak i rukovodeći kadar, nisu bez krivnje kada je u pitanju imovina tužitelja odnosno nastala šteta zbog otuđenja plovila. Postavlja pitanje tumačenja toga što je vrijedno plovilo djelatnica na recepciji uz prethodni telefonski poziv direktora G. B. predala, prodala ili darovala stranom državljaninu za 8.000,00 EUR. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke navodi da se plovilo smatralo napuštenim, a da je tuženik znao tko je vlasnik vozila, znao je osobne podatke i adresu te je direktor A. M. u C. kontaktirao tužitelja te nudio ''nezakonitu i nemoralnu'' mogućnost da plaćanje dijela duga s naslova korištenja veza može omogućiti ''bijeg iz Marine''. Pri tome plaćanje dijela duga je prema iskazu tužitelja trebalo biti izvršeno direktoru B., a ne izravno tuženiku. Upravo radi navedenog pretpostavka odgovornosti tuženika proizlazi iz odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima jer tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Naime, tuženik je omogućio novom stjecatelju da stekne vlasništvo nad plovilom te djelatnici tuženika nisu postupili pažnjom dostatnom za isključenje ili ograničenje ugovorne ili izvan ugovorne odgovornosti. Pasivna legitimacija odnosno odgovornost tuženika je neprijeporna. Tuženik nije nikada radi duga s naslova korištenja veza pokrenuo postupak prisilne naplate, nije zasnovao založno pravo, nije upisao svoje vlasništvo što je isto tako mogao temeljem ugovornih odredbi zaključenih sa tužiteljem. Nikada nije pokušao kroz period od nekoliko godina ostvariti kontakt sa tužiteljem već je to učinio direktor tek kada se pojavio njemački državljanin. Upravo je njemački državljanin u svom iskazu isticao da se obratio direktoru tuženikove M. C. sa namjerom da kupi plovilo koje je odgovaralo modelu i tipu plovila tužitelja, da je zbog toga puno puta kontaktirao direktora M. telefonom i mailom, kao i ostale djelatnike tuženika u M. C. Tužitelj je svojom argumentacijom dokazao uzročno posljedičnu vezu i nastanak štete. Tuženik je dokazao vlasništvo, štetu i uzročno posljedičnu vezu nesavjesno, neprofesionalno postupanje djelatnika tuženika. Što se tiče visine ističe se da je tužitelj vrlo konkretno odredio visinu tužbenog zahtjeva odnosno nastale štete i to prema vrijednosti plovila koju je isplatio prilikom kupnje. Sud je mogao odbiti tužitelja do određenog iznosa vrijednosti odnosno djelomično usvojiti tužbeni zahtjev pri čemu je radi utvrđenja visine i točnosti činjeničnog supstrata mogao izvršiti informativni upit bilo specijaliziranom proizvođaču, bilo u registru brodova ili u poreznoj upravi. Prvostupanjski sud nije brižljivo sagledao sve provedene dokaze niti ih pažljivo ocijenio kako one pojedinačne, tako i ukupno provedene dokaze. Radi svega navedenog predlaže se uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku odluku odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik ističe da ugovor na koji se tužitelj poziva iz 2004. da je dostavljen nakon zaključenja pripremnog ročišta. Nadalje, da je neistinit navod kako je tuženiku plovilo bilo povjereno na čuvanje i nije bilo nikakvog ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika. Citati tužitelja u žalbi koji se odnose na spis broj K-DO-149/19 su irelevantni za parnični postupak i nemaju nikakve veze sa tuženikom. Navodi i to da je tužitelj proizvoljno utvrdio vrijednost plovila u trenutku nastanka navodne štete u iznosu od 200.000,00 EUR ne dostavljajući u spis niti jedan dokaz o svojim tvrdnjama niti predlažući eventualno vještačenje na ime aktualne vrijednosti predmetnog broda. Predlaže odbiti žalbu tužitelja uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu za zakonskom zateznom kamatom.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, slijedom čega sud prvog stupnja pri donošenju prvostupanjske presude po toč. I. izreke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kojim traži predaju u posjed plovila tipa …, naziva …, a ukoliko predaja plovila zbog objektivnih okolnosti nije moguća zahtijeva se od tuženika da tužitelju naknadi štetu zbog gubitka istog u iznosu od 200.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana nestanka plovila, pa do isplate.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a tako donesenu odluku obrazlaže time da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji zaključak temelji na ocjeni materijalne dokumentacije koja je priložena spisu i iskaza svjedoka. Međutim, osnovanim nalazi prigovor promašene pasivne legitimacije, a tako donesen zaključak obrazlaže time da u vrijeme nestanka plovila iz A. M. C.2013. tužitelj i tuženik nisu bili u nikakvom ugovornom odnosu, a tužitelj niti jednim dokazom-materijalnom dokumentacijom nije dokazao suprotno od tog utvrđenja koje ima temelj u sadržaju rješenja o provođenju istrage ODO u R. od 4. prosinca 2018. iz kojeg da slijedi da se plovilo nalazilo u Marini još od 2002., da se vlasnik ne pojavljuje, ne plaća vez i nalazi se na suhom vezu i da je još 2005. A. M. C. predmetno plovilo smatrala napuštenim. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da djelatnica tuženika nije mogla posumnjati u to da je dozvola za plovilo broj 25435-A krivotvorena te smatra da je ista postupila savjesno i profesionalno i ne može se raditi o nepažnji djelatnika, pa nema odgovornosti tuženika po odredi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO). Osim toga, nema osnove za izvanugovornu odgovornost tuženika jer nema dokaza da je tuženik prodao predmetno plovilo A. M. H. L., pa kako tuženik nije dokazao osnovne pretpostavke za naknadu štete odlučeno je, sve uz primjenu pravila o teretu dokazivanja, kao uvodno. Konačno, prvostupanjski sud obrazlaže da tužitelj ničim nije dokazao da je njegovo plovilo u trenutku nestanka vrijedilo 200.000,00 EUR niti je predložio provođenje dokaza kojima bi se eventualno mogla utvrditi visina vrijednosti, pa je ocijenio osnovanim prigovor tuženika da je vrijednost navedena proizvoljno.

10. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjujući žalbene navode koji su od odlučnog značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava prihvaća, kao pravilan, zaključak prvostupanjskog suda o neosnovnosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Naime, žalbenim navodima tužitelj dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u svezi - pasivne legitimacije koja prema njegovim tvrdnjama da proizlazi iz ugovornog odnosa stranaka, ali i da se temelji na krivnji prema odredbi čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO, kao i - visine zahtjeva tvrdnjom da je ista konkretno određena.

12. Točno je da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o godišnjem vezu koji je sklopljen između tužitelja s jedne strane i A. Y. C. O.s druge strane, i da se odnosi na plovilo …, službeni broj …, luka upisa B., …, za razdoblje od 1. svibnja 1993. do 31. travnja 1994. kako to slijedi iz ugovora priloženog na listu spisa 3, odnosno u razdoblju od 18. srpnja 2002. do 17. srpnja 2003. temeljem ugovora … kako to slijedi iz sadržaja rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci pod poslovnim brojem K-DO-1449/19 priloženog na listu spisa 80.

13. Međutim, što se tiče žalbenih navoda u svezi ugovora broj … od 23. kolovoza 2004. o korištenju veza u A. M. C. na određeno razdoblje od 27. kolovoza 2004. do 26. kolovoza 2005. (list 60 – 62 spisa), reći je da je sukladno čl. 299. st. 1. ZPP tužitelj bio dužan već u tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tijekom glavne rasprave može iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Potonje u konkretnom nije bio slučaj jer tužitelj nije dokazao da nije mogao priložiti navedeni dokaz prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, ovaj sud potrebnim nalazi ukazati da iz sadržaja tog ugovora ne slijedi da bi ugovor bio potpisan od označenih stranaka, na što je u svom iskazu ukazao i svjedok D. M., a budući da iz dopisa tuženika od 23. kolovoza 2004. slijedi da je primjerak navedenog ugovora dostavljen tužitelju te da je nakon izvršene uplate iznosa od 3.157,14 EUR primjerak potpisanog ugovora i potvrdu o izvršenoj uplati tužitelj trebao vratiti, što očito nije, to tuženik nije ovjerio ugovor, kako je to ukazao svjedok D. M.

14. Dakle, ugovorom o korištenju veza tuženik se obvezao, za vrijeme trajanja ugovora, dati tužitelju na korištenje vez za opisano plovilo te je preuzeo obvezu tužiteljevo plovilo čuvati u marini i vršiti nadzor na način opisan u ugovoru.

15. Međutim, iz spisa predmeta ne slijedi zaključak da bi bila riječ o ugovornom odnosu između parničnih stranaka koji bi se po isteku roka važnosti produžavao, tako da se zaključuje da je ugovorni odnos prestao istekom razdoblja prava korištenja veza, a danom prestanka važenja ugovornog odnosa po ugovoru o korištenju veza prestala je i ugovorna odgovornost tuženika.

16. U svezi navoda žalbe kojima se upućuje na primjenu čl. 725. ZOO navesti je da je navedenom odredbom određeno da se ugovorom o ostavi obvezuje ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio te da objekt ostave mogu biti samo pokretne stvari. Ostavoprimac je dužan čuvati stvar kao svoju vlastitu, a ako je ostava uz naknadu, kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin (čl. 727. ZOO).

17. Naime, među strankama nije prijeporno da je sporno plovilo bilo na vezu u moru, a zatim da je isto premješteno na suhi vez još 2005., dakle, nakon prestanka navedenih ugovora o korištenju veza.

18. Nastavno tome reći je da tužitelj niti je tvrdio tijekom prvostupanjskog postupka, niti je dokazao da bi između stranaka bio zaključen pismeni ugovor nakon 2005., a niti slijedi da je tužitelj, nakon što je prestao raniji ugovor o korištenju veza, dao tuženiku nalog da se brod čuva odnosno da se tuženik obvezao da će naknaditi štetu nastalu vlasniku plovila za vrijeme čuvanja istog, a da bi on platio naknadu, pa se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovano žalitelj poziva na postojanje ugovorne odgovornosti tuženika nakon 2005.

19. U svezi zasnivanja založnog prava na plovilu reći je da nije sporno da predmetno plovilo nema hrvatsku državnu pripadnost koja se stječe upisom u odgovarajući upisnik brodova, a ne može se upisati u hrvatski upisnik brodova brod koji je upisan u inozemni upisnik brodova. Dakle, da bi se hipoteka upisala na brod, najprije se brod mora upisati u upisnik brodova R. H., pa kako ovdje nije bio ispunjen taj preduvjet, to žalbeni navodi izneseni u svezi s time nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

20. Nadalje, svjedok D. M., inače direktor M. C.u mjerodavnom periodu od svibnja 2000. do kraja 2004., iskazao je da je recepcija M.C. kontaktirala tužitelja vezano uz neplaćanje veza i sporna potraživanja. Naime, iskazao je da dok je on bio direktor da je bio problem oko plaćanja veza za sporno plovilo i da je bio „u spornim potraživanjima“. Naime, 2005. u vrijeme kada je bio predsjednik uprave A. do listopada 2005. da je dao sačiniti popis svih brodova koji su bili u statusu spornog potraživanja odnosno nisu plaćali godišnji vez. Prema tome niti žalbeni navodi da tuženik nikada nije pokušao kroz period od nekoliko godina ostvariti kontakt sa tužiteljem već da je to učinio direktor G. B. tek kada se pojavio njemački državljanin, nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

21. U odnosu na žalbene navode kojima se tužitelj poziva na opće pretpostavke odgovornosti navesti je da, i po ocjeni ovog suda, suprotno žalbenim navodima, nedostaju opće pretpostavke odštetne odgovornosti.

22. Prema odredbi čl. 1045. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st.1.) s time što se predmnijeva obična nepažnja (st.2.).

23. Međutim, tuženik spori da je tužitelju prouzročio štetu štetnom radnjom koju čini nesavjesno i neprofesionalno postupanje odnosno nepažnja njegovih djelatnika odnosno time što je djelatnica na recepciji, uz prethodni telefonski poziv direktora G B, predala, prodala ili darovala stranom državljaninu predmetno plovilo za 8.000,00 EUR.

24. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja u svezi s otuđenjem predmetnog plovila utemeljena su na utvrđenjima iz rješenja ODO u R., pod brojem K-DO-1449/18 od 4. prosinca 2018. prema kojem je A. M. H. L. došao u M. C.sa dozvolom za predmetno plovilo broj … izdanom od strane A. D. A. C. od 15. listopada 2012. u kojoj je naveden kao vlasnik predmetnog plovila i koju je predao djelatnici D. K. 4. rujna 2013. te preuzeo plovilo s time što je prethodno podmirio naknadu za vez u svezi s čime su izdani i računi. Iz navedenog rješenja slijedi i to da je protiv A. M. H. L. pokrenuta istraga zbog postojanja osnovane sumnje da je, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, odnosno da postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo protiv imovine, prijevarom, opisano čl. 236. st. 1. i 2. KZ i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ.

25. Dakle, ne slijedi da bi navedeno plovilo bilo prodano ili darovano stranom državljaninu za 8.000,00 EUR niti da je djelatnica tuženika mogla posumnjati u to da je predmetna dozvola krivotvorena odnosno da je postupala nesavjesno i neprofesionalno, samo uz prethodni telefonski poziv direktora G. B. Ovdje je ukazati da je svjedok D. M. iskazao kako se plovio iz M. moglo maknuti samo ako bi osobno vlasnik došao po njega ili na temelju original punomoći koja bi morala biti ovjerena ili kupoprodajnog ugovora koji bi jasno kazao tko je novi vlasnik broda, ne nikakve telefonske navode, razgovore, molbe. Imenovani svjedok ima neposredna i stručna znanja i nije potvrdio da bi bilo potrebno pisano ili usmeno odobrenje vlasnika da se brod preda novom vlasniku kako to tvrdi tužitelj. Naime, u konkretnom slučaju A. M. H. L. tuženiku je predočio dozvolu za predmetno plovilo u kojoj je naveden kao vlasnik istog, pa prema tome ne stoje tvrdnje tužitelja da bi tuženik omogućio novom stjecatelju da stekne vlasništvo predmetnog plovila.

26. U svezi žalbenih navoda u pogledu tretiranja predmetnog broda napuštenim navesti je da je točno da iz dopisa tuženika slijedi kako je predmetno plovilo u A. M. C. bilo zavedeno kao napušteno plovilo slijedom čega je 11. ožujka 2005. A. M. C. uputila dopis C. R., C. i. M. L. u kojem je navela kako je u toj M. navedeno plovilo pod statusom napuštenih plovila zbog nedolaska vlasnika i neplaćanja dugovanja slijedom čega se traži provođenje carinskog nadzora za motornu jahtu vlasnika D. L. koja se u M. nalazi od 2002. s napomenom da se vlasnik ne pojavljuje i vez ne plaća.

27. Pojam napuštenog plovila nije posebno definiran Pomorskim zakonikom (''Narodne novine'' broj 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.), te iz sadržaja dopisa, po ocjeni ovog suda, slijedi da se u konkretnom slučaju misli na motornu jahtu čiji vlasnik nije nepoznat već da ne dolazi i za koju više nitko ne plaća naknadu za vez odnosno više nitko ne brine, pa u navedenom kontekstu pojam napuštenog plovila nema značaj napuštene stvari kao ničije stvari u stvarnopravnom smislu, već se primarno odnosi na činjenično stanje stvari, koje činjenično stanje nije s uspjehom dovedeno u pitanje tvrdnjom tužitelja da iz obiteljskih razloga nije o plovilu brinuo na način kako se od vlasnika očekuje.

28. Što se tiče žalbenih navoda tužitelja kojima se poziva na iskaz stjecatelja tj. A. M. H. L. danog kod Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci pod poslovnim brojem K- DO-1449/19 navesti je da su spisu predmeta priloženi rješenje i zapisnik navedenog tijela od 17. prosinca 2018. (list spisa 80) u kojima nije sadržan iskaz imenovanog, pa isti predstavlja dokaz koji nije uzet u razmatranje sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP.

29. Dakle, i po ocjeni ovog suda, ne slijedi da bi djelatnici tuženika - postupili suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propustili da se zakon, drugi propis ili opći akt primijeni s voljom da se tužitelju nanese šteta odnosno postupili nepravilno, učinili nešto suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti s voljom da se time oštete prava i interesi tužitelja.

30. Prema tome, nedostaju pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu prvenstveno protupravnost jer je plovilo predano osobi koja se legitimirala kao vlasnik istog te prethodno podmirila sva dugovanja.

31. U pogledu visine štete žalitelju je odgovoriti da činjenično stanje nije ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno budući da je sud prvog stupnja na tu okolnost izveo predložene dokaze, a koji dokazi ne pružaju temelj za zaključak o visini tržišne vrijednosti motorne jahte u trenutku kada je ista odvezena sa suhog veza, a na tu okolnost tužitelj nije predložio odgovarajući dokaz (vještačenje). Slijedom toga žalbeni navodi u svezi s visinom nisu s uspjehom doveli u pitanje zaključak prvostupanjskog suda niti pravilnost i zakonitost pobijane presude jer sud prvog stupnja nije imao procesne ovlasti radi utvrđenja iste „izvršiti informativni upit bilo specijaliziranom proizvođaču, bilo u registru brodova ili u poreznoj upravi“ kako to tvrdi žalitelj jer je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP tužitelj, na kojem je teret dokaza, bio dužan predložiti dokaz na kojem temelji svoj zahtjev, a što je u konkretnom propustio.

32. Žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o trošku koju je pravilno prvostupanjski sud donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) jer je tuženik u cijelosti uspio u parničnom postupku, pa je obvezan tužitelj tuženiku naknadi troškove postupka.

33. Kako je, ovaj sud je ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je slijedom navedenog, primjenjujući odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

34. Trošak odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban radi vođenja parnice tako da je po čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. 2. izreke drugostupanjske odluke.

U Zadru, 14. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.