REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

SUD

U

POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 22 Pr-441/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice Z. T., OIB: … iz P., , zastupane po punomoćniku I. D.., odvjetniku iz P.., protiv tuženika Dom P., OIB: … iz P., , radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 9. svibnja 2022., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i nenazočnosti uredno pozvane tužene

, dana 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Dom P., OIB: … iz P., , da tužiteljici Z. T., OIB: … iz P., , isplati iznos od 6.142,26 kune (šesttisuća stočetrdesetdvije kune i dvadesetšest lipa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 496,87 kune od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- 516,45 kuna od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- 480,01 kune od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- 517,62 kunu od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- 519,81 kuna od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- 504,54 kunu od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- 543,39 kune od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- 486,61 kune od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- 524,41 kune od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- 510,38 kune od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- 504,28 kuna od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- 537,88 kune od 16. veljače 2017. pa do isplate,

sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

II Nalaže se tuženiku Dom P., OIB: … iz P., , da tužiteljici Z. T., OIB: … , iz P., , naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna (tisućuosamstosedamdesetpet kuna)

uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude (14. lipnja 2022.) do isplate određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica Z. T. podnijela je tužbu protiv tuženika Dom P. radi isplate. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika. Ističe kako je 25. studenog 2006. između Vlade (dalje u tekstu Vlada) i Sindikata sklopljen sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu Sporazum), a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. I 2009. Zbog nastupa krize dana 13. svibnja 2009. Vlada i Sindikati sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazuma osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata sklopljene su izmjene I dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji predstavljaju osnovu ove tužbe, a izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Navedene izmjene i dopune dodatka sporazuma od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor i on se ima primjenjivati do 27. siječnja 2017. kada prestaje njegovo postojanje. Odredba članak III. Izmjene Dodatka Sporazuma od 26. studenog 2011. navodi da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u koje službeni pokazatelji Zavod ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine9 prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovom izmjenama i dopunama". Zavod (dalje u tekstu ZAVOD) objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. ZAVOD objavio je 27. studenog 2015. podatke i za treće tromjesečje 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014.BDP je realno veći 2,8%. Isti podaci su i 4. prosinca 2015. iz čega proizlazi aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BDP-a prosječno veća 2%. I u četvrtom tromjesečju 2015. BDP je porastao za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenoga proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice, a kako je to propisano u članku III izmjena Dodatka sporazuma od 26. studenog 2011. te je poslodavac od prosinca 2015. pa nadalje bio dužan tužiteljici obračunavati plaću primjenom osnovice od 5.415,37 kune.

1.1. Tuženi nije postupio sukladno navedenim sporazumima te je u utuženom periodu primjenjivao osnovicu od 5.108,84 kune uslijed čega je tužiteljici isplaćena manja plaća od pripadajuće i koju razliku potražuje ovom tužbom u iznosu do ukupno 6.142,26 kuna.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo je da nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu. Nije sporno da je 23. studenog 2006. između Vlade i Sindikata sklopljen Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, niti da su 26. listopada 2011.sklopljene izmjene i dopune dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost, pravnu osnovu, obveznost, a potom i sadržaj navedenog. U pogledu sklapanja izmjena i dopuna dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih 26. listopada 2011. valja utvrditi kako je isti potpisan od 7 potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama I dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od 8 potpisnika. Izmjene i dopune dodatka tog Sporazuma od 26. listopada 2011. jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sindikat. Razvidno je kako je izmjene i dopune dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. potpisalo manje potpisnika od prethodnih sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Dakle, nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Notorno jest kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa na obje ugovorne strane iste. Ovo je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strain sindikata prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama te sklopile izmjene i dopune dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 26. listopada 2011. Navedeno, izmjene i dopuna dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. čine pravno nevaljanim. Notorno je kako je na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. Vlada donijela odluku o visini plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se primjenjuje od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Svaki automatizam usklađivanja ove osnovice kako to pogrešno čini tužitelj bio bi u izravnoj suprotnosti s odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za promjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe članka 3. izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužitelj ne uzima u obzir da u članku 7. Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu stoje uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu pa tako u točki 1. istog članka navodi se da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima 3. do 5. izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realno tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajalo. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna. Nesporno da citiranom uređuje odgodu uskladbe na onaj broj razdoblja pada realnog tromjesečnog BDP-a tzv. negativni rast u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. izmjena i dopuna dodatka Sporazuma kao trenutak primjene – poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za 2 tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnje tromjesečnog BDP-a 2 uzastopna tromjesečja. Kako je nakon sklapanja izmjena i dopuna dodatka Sporazuma prema dostupnim podatcima Zavoda BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečnu prethodne godine zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta počev od 4. tromjesečja 2011., a zaključno s 3. tromjesečjem 2014. to nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima 3. do 5. izmjenama i dopune dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja počev od siječnja 2016. nadalje. To znači da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama, u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica, nisu nastupile.

2.1.Tuženik ističe i prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi za koja je računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu protekao zastarni rok od 5 godina. Tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, a podredno nejasnim i neobrazloženim te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. Podneskom od 27. listopada 2021. tužiteljica po punomoćniku nadalje ističe kako je neosnovan i pogrešan stav tuženika da sve Izmjene i dopune Sporazumu da bi bile pravno valjane moraju sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12). Temeljni kolektivni ugovor odredbom članka 51. stavak 4 propisuje: „ Ugovorne strane zajednički uređuju da su Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Dakle, izmjene i dopune Dodatka sporazuma predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno članku 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09). Iz odluke Vrhovnog suda RH, Revr-40/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U- III3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika , kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog Ugovora. Samostalni sindikat zdravstva je parafirao izmjene i dopune Dodatka sporazuma iz čega je razvidno da je pravilno i ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

3.1. Prema mišljenju tužiteljice Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu su obvezujuće, te predstavljaju pravnu osnovu za primjenu osnovice u iznosu od 5.415,37 kuna bruto. Također vezano za prigovor promašene pasivne legitimacije ističe se da je članak 90. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017) poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Dakle, isključivo poslodavac, ovdje tuženik, dužan je radniku obračunati i isplatiti plaću, a nikako osnivač ustanove ili netko treći. Presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. godine, odbijena je revizija umješača na strani tuženika u identičnoj pravnoj stvari. U označenoj presudi Vrhovnog suda RH navedeno je da prema pravnom shvaćanju tog suda odredba članka VII IDDS-a propisuje uskladbu osnovice, ali ne i povrata osnovice, jer je pitanje povrata osnovice regulirano u odredbi članka III IDDS-a. Nadalje, u navedenoj presudi navedeno je da odredba članka III IDDS-a, koja se odnosi i na povrat osnovice, prema njezinom sadržaju počinje se primjenjivati od mjeseca u kojemu službena statistika ukaže na rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, i ona se primjenjuje do prve slijedeće promjene osnovice prema IDDS-u.

3.2. Obzirom da je prosječan rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno zabilježen 27.11.2015. godine, uvjeti za primjenu odredbe III IDDS-a ispunjeni se upravo 27. studenog 2015. godine, i od tog dana povećala se osnovica plaće, odnosno s tim danom počinje se primjenjivati povrat osnovice. Na kraju Vrhovni sud daje odgovor na postavljeno pitanje u reviziji da dan početka primjene uvećane osnovice iz člankom III IDDS-a u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII IDDS-a o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast od listopada 2011. godine do rujna 2014. godine (za 12 tromjesečja). Prema tome, odredbom članka VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. godine, nije odgođena primjena odredbe članka III o „povratu“ osnovice, jer se odredba članka VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (članka IV i članka V IDDS-a). Također, s obzirom da tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev predlaže se tuženiku da obrazloži svoje prigovore glede visine tužbenog zahtjeva , te da dostavi službeni obračun sporne razlike u plaći.

3.4. Ukoliko tuženik ne dostavi službeni obračun sporne tražbine, tužiteljica predlaže da se odredi financijskog vještačenje na okolnost izračuna svake plaće s osnovicom od 5.415,37 kuna i to na teret poslodavca, s obzirom na njegovu obvezu obračuna neisplaćene plaće ili djela plaće u ovom slučaju sukladno članku 93. ZR. Tuženik je također predmetnim podneskom specificirao tijek zakonske zatezne kamate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu od 1. lipnja 2016., tablicu izračuna razlike plaće od mjeseca veljače 2016. do siječnja 2017., obračunske isplatne liste (strana spisa 9-20), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Izmjene i dopune dodataka sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Presudu VSRH poslovni broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., te u sve priloge i podneske u spisu.

5. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je naznačen u prijedlogu za ovrhu u cijelosti osnovan.

6. Iz provedenih dokaza je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika, a na temelju Ugovora o radu od 1. lipnja 2016.

- da je u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., tuženik tužiteljici isplaćivala plaću po osnovici od 5.108,84 kune,

- da su Vlada i Sindikati , i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikati znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te

Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, dana 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kojim sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008. te u 2009. kao i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada i isti sindikati zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem koje Dodatka su se suglasili sa zamrzavanjem osnovice za izračun plaća u 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Zavoda ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u člankom IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH,

- da su Vlada i Sindikati dana 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su parafirane po predstavnicima tog sindikata, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliki je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima zavoda trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane zavoda objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu, ali ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, osim što ističe prigovor zastare potraživanja.

8. Među strankama je sporno od kada se treba primjenjivati osnovica u iznosu od 5.415,37 kn za obračun plaća djelatnika u javnim službama, a vezano na odredbu iz čl. III. Izmjena u vezi s odredbom iz članka VII. istih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je ista odgođena i prestala važiti jer je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

9. Sud smatra kako su prigovori tužene vezani uz ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., kasnije Arbitražne odluke, te konačno i Vjerodostojnog tumačenja, u cijelosti neosnovani. Naime, činjenica je da navedene Izmjene doista nisu potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, ali da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja glede istih, što tužena u ovom postupku nije dokazala, nego Sindikat samo nije potpisnik navedenih Izmjena. Zbog navedenoga, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno valjane, te stoga proizvode pravne učinke. Takav stav proizlazi i iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr- 408/12-2 od 3. travnja 2013., zatim Revr-847/2010-2 od 7. prosinca 2011., kao i Odluke Revr-1797/2009-2 od 7. veljače 2012., te Gž-13/02), te Odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015., a navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i to u članku 51. stavak 4. ("Narodne novine" broj 141/12-dalje TKU/12), koji Kolektivni ugovor je potpisan između ostalih i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

10. Zbog navedenoga su, po mišljenju suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće postale i dio Kolektivnog ugovora, čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Plaće zaposlenih u javnim službama su regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09), ali prema odredbi iz članka 192. ZR-a Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, čiji su važan dio svakako plaće, koje upravo članak 51. TKU/12 uređuje i definira za zaposlene u javnim službama. Iz navedenoga proizlazi da su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora, što znači da važe i 3 mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Iz navedenoga proizlazi da je rok važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

11.Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. mijenja i glasi: " Osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Zavod ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u

odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama".

U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i u Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. kojom je također utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te se mijenja članka IV istoga, utvrđeno je da će se usklađivanje pariteta učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Člankom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Zavoda, uvećana za 1,5 %. Vlada donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

12. Članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Zavod RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Naprotiv, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda usklađenja dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV stavak 5. izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. 13. Osim toga i Vrhovni suda Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., kojom je odbio reviziju Republike Hrvatske kao umješača, naveo da je dan početka primjene uvećane osnovice iz č lanka III nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici u javnim službama od 26. listopada 2011. te je zaključak toga suda da odredbom članka VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III o "povratu" osnovce jer se odredba članka VII odnosi na način "usklađivanja pariteta"(jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi.

14. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je osnovan.

15. Budući da među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao tužiteljici plaću prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn, a što je manje od osnovice od 5.415,37 kn, slijedom čega je tužiteljici u razdoblju od plaće za veljače 2016. do plaće za srpanj 2016. nastala razlika u iznosu od 6.142,26 kune.

16. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbi članka 26. i 29. ZOO-a, počev od nespornog dospijeća do isplate.

16.1.Iz dosuđene bruto razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak jer prema odredbi članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, te je tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu i u pogledu osnovanosti i visine potraživanja priznao cjelokupni traženi trošak

17.1. Prema vrijednost predmeta spora i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa), tužiteljici su priznati troškovi za sastav obrazloženog podneska od 27. listopada 2021. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8/1. Tarife, zatim za zastupanje na ročištu od 9. svibnja 2022. iznos od 750,00 kn po Tbr. 9/1 Tarife i za pristup na objavu presude iznos od 375,00 kn po Tbr. 9/3 Tarife (iznos od 50% pripadajuće naknade). Ukupni dosuđeni troškovi iznose 1.875,00 kn.

18. Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o Izmje- nama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), iznosi 15 dana.

19. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 14. lipnja 2022.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. I. D., odvjetnik iz P.

2. Dom, P.,