REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1980/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Z. P., OIB: … i drugotužiteljice M. P., OIB: … oboje iz J., koje zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u O., protiv tuženika A. d.d. (prije: J. d.d.), Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1001/2015-9 od 20. lipnja 2018. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-433/09-127 od 31. ožujka 2015., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika djelomično se prihvaća te se preinačuju presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1001/2015-9 od 20. lipnja 2018. pod točkom 1. izreke, alineja 2. kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena točka I. presude Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-433/09-127 od 31. ožujka 2015. za iznos od 165.000,00 kuna te točka I. presude Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-433/09-127 od 31. ožujka 2015. kojom je naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju na ime neimovinske štete iznos od 165.000,00 kuna i sudi:

Odbija se zahtjev prvotužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 165.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2009. kao neosnovan.

II. Odbija se revizija u preostalom dijelu kao neosnovana.

III. Nalaže se prvotužitelju naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 9.863,75 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Ogulinu presudom poslovni broj P-433/09-127 od 31. ožujka 2015. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti prvotužitelju iznos od 255.122,55 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2009. do isplate, pod točkom II. izreke je odbio zahtjev za isplatu iznosa preko iznosa dosuđenog u točki I. izreke, pod točkom III. izreke je naložio tuženiku naknaditi prvotužitelju s osnove tuđe pomoći i njege plaćati iznos od 540,00 kuna od 1. listopada 2012. na dalje s time da dospjele iznose plati sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 31. ožujka 2015., a ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti najkasnije do 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, pod točkom IV. izreke odbio je zahtjev prvotužitelja za isplatu iznosa na ime tuđe pomoći i njege prema pojedinačnim iznosima kako je to pobliže navedeno u točki IV. izreke, pod točkom V. izreke naložio je tuženiku isplatiti prvotužitelju na ime izgubljene zarade iznose s kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki V. izreke, pod točkom VI. izreke odbio je zahtjev prvotužitelja za isplatu izgubljene zarade u iznosima i s kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki VI. izreke, pod točkom VII. izreke je naložio isplatiti drugotužiteljici i trećetužitelju iznos od po 198.000,00 kuna svakome sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2009. do isplate, pod točkom VIII. izreke odbio je zahtjeve drugotužiteljice i trećetužitelja za isplatu iznosa iznad dosuđenog u točki VII. izreke, pod točkom IX. izreke odbio je zahtjev prvotužitelja za isplatu s osnove troškova liječenja iznos od 11.000,00 kuna, a pod točkom X. izreke je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Županijski sud u Karlovcu presudom poslovni broj Gž-1001/2015-9 od 20. lipnja 2018. pod točkom 1. izreke djelomično je odbio žalbu prvotužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkama II. i IX. izreke te žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma pod točkom 1. izreke je djelomično prihvatio žalbu prvotužitelja i ukinuo je prvostupanjsku presudu pod točkama IV. i VI. izreke te žalbu tuženika i ukinuo prvostupanjsku presudu pod točkama III., V. i VII. izreke, pod točkom 2. izreke je prihvatio žalbe drugotužiteljice i trećetužitelja i ukinuo prvostupanjsku presudu pod točkom VIII. izreke, a pod točko 3. izreke je ukinuo točku X. prvostupanjske presude te je u tim dijelovima predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu ili ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Iako revident u reviziji navodi da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, revident u reviziji nije sukladno odredbi čl. 386. ZPP određeno naveo i obrazložio koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena i u čemu se sastoji već iz sadržaja revizije proizlazi da odluku pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava pa sud ovakve neobrazložene revizijske navode nije mogao uzeti u obzir.

8. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev prvotužitelja za naknadu neimovinske štete zbog ozljeda koje je pretrpio u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je prvotužitelj kao vozač motocikla ozlijeđen u prometnoj nesreći 13. rujna 2007. koju je prouzročio osiguranik tuženika oduzevši prednost prolaska prvotužitelju,

- da je prvotužitelj u nesreći zadobio niz teških tjelesnih ozljeda (natučenje mozga, prijelom baze lubanje, hematom iznad tvrde moždane opne lijeve strane lubanje, višeiverni prijelom sljepoočne, potiljne i zatiljne kosti, krvarenje ispod arhoidne opne, prijelom desne natkoljenice, prijelom 5. metatarzalne kosti i 5. prsta stopala, prijelom desne čunjaste kosti),

- da je zbog zadobivenih ozljeda prvotužitelj tijekom 9 mjeseci nošenja neprekidne vanjske fiksacije desne natkoljenične kosti trpio bolove naizmjeničnog intenziteta, uglavnom slabog, ali povremeno i srednjeg, srednjeg oko mjesec dana, slabog i trajnog karaktera oko 8 mjeseci, a u ovaj devetomjesečni period uključuju se bolovi provocirani vanjskom fiksacijom bedrene kosti i lomom čunjaste kosti desne ruke, traheostomom i bolnim fizioterapijskim procedurama,

- da je prvotužitelj trpio strah jakog intenziteta koji počinje 22. listopada 2007. i traje slijedećih 10-tak dana, srednjeg intenziteta 35 dana, slabog intenziteta 4 mjeseca,

- da je kod prvotužitelja nastala naruženost jakog stupnja zbog ginekomastije, ataktičnog i usporenog hoda u široj osnovi, uslijed skraćenja desne noge s hipotrofičnom natkoljeničnom muskulaturom i grubim ožiljcima na vanjskoj strani natkoljenice te zbog grubih ožiljaka i defekta kosti glave, zbog grubih ožiljaka na vratu, na hrptu desne šake i stopala, te zbog reducirane pokretljivosti više zglobova,

- da je zbog ozljeda prvotužitelj pretrpio smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 70%,

- da je prvotužitelj zbog nenošenja zaštitne kacige pridonio svojoj šteti u omjeru od 10%,

- da je prvotužitelj rođen 1981.

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08, - dalje: ZOO) utvrdili tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 767.000,00 kuna. Pri tome su sudovi primjenom čl. 1092. ZOO umanjili pripadajući iznos štete za doprinos tužitelja vlastitoj šteti u omjeru od 10% zbog nenošenja zaštitne kacige te za iznos od 180.000,00 kuna kojeg je tuženik već isplatio prvotužitelju na ime štete kao i za iznos od 285.177,45 kuna na ime osobne invalidnine koju je prvotužitelj primio i koju će primiti u budućnosti. Stoga su sudovi sveukupno u ovom postupku prvotužitelju na ime neimovinske štete dosudili pravični iznos naknade štete u iznosu od 255.122,55 kuna.

11. Tuženik smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer omjer doprinosa tužitelja vlastitoj šteti zbog nenošenja zaštitne kacige treba biti veći, da je neimovinska naknada štete dosuđena u previsokom iznosu kao i da prvotužitelju ne pripada pravo na zatezne kamate od podnošenja tužbe.

12. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi, imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja (težinu povreda, životnu dob prvotužitelja u trenutku ozljeđivanja - 26 godina, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, opseg trajnog smanjenja životnih i radnih aktivnosti prvotužitelja, način na koji se to smanjenje manifestira u njegovom svakodnevnom životu, stupanj naruženosti), djelomično su osnovani razlozi revizije u kojima se navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO kada su odlučivali o visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Naime, dosuđujući pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je prvotužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpio teške tjelesne ozljede opisane u točki 9., alineja 2 ove presude. S obzirom na utvrđenu jačinu i duljinu trajanja fizičkih bolova, dugotrajnost i jačinu straha, prisutnost naruženja jakog stupnja te smanjenje životne aktivnosti u visini od 70% te vodeći računa o tome da je prvotužitelj stradao u dobi od 26 godina te će posljedice predmetne nezgode trpjeti duže vrijeme, prvotužitelju prema ocjeni ovog suda pripada pravo na naknadu pravične novčane naknade s osnova povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u ukupnom iznosu od 617.000,00 kuna.

15. Kod toga po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova prvotužitelju pripada 50.000,00 kuna, a ne 100.000,00 kuna kako su to utvrdili nižestupanjski sudovi, a zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 500.000,00 kuna, a ne kako su to nižestupanjski sudovi utvrdili u iznosu od 600.000,00 kuna.

16. Međutim, pravilno su nižestupanjski sudovi prema kriteriju pretrpljenog straha dosudili prvotužitelju iznos od 30.000,00 kuna, a po kriteriju naruženja iznos od 37.000,00 kuna.

17. Stoga kad se od tako utvrđenog iznosa od 617.000,00 kuna odbije doprinos prvotužitelja u visini od 10% zbog nenošenja zaštitne kacige kojeg su sudovi i prema shvaćanju ovog suda pravilno ocijenili, to bi prvotužitelju na ime naknade neimovinske štete pripao iznos od 555.300,00 kuna.

18. Nadalje, kada se od tog iznosa odbije nesporno isplaćeni iznos od 180.000,00 kuna te iznos koji je prvotužitelj primio i koji će primiti na ime invalidnine u iznosu od 285.177,45 kuna, valjalo je prvotužitelju dosuditi ukupni iznos od 90.122,55 kuna na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, dok je valjalo odbiti iznos od 165.000,00 kuna kao previsoko odmjeren.

19. Prema ocjeni ovog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi dosudili prvotužitelju zatezne kamate od podnošenja tužbe 3. srpnja 2009.

20. To stoga jer je shvaćanje nižestupanjskih sudova o tijeku zateznih kamata u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženog u odlukama Rev-1696/17 od 5. rujna 2017., Rev 934/14-2 od 5. travnja 2017., Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015. Revx-460/17 od 4. veljače 2020., Rev-660/21 od 14. rujna 2021. i drugima, a prema kojima u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 – dalje: ZOOP).

21. Prema članku 12. st. 1. ZOOP odgovorni osiguratelj je dužan u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen je odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

22. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučajevima izvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. Slijedom navedenog, budući da je prvotužitelj zatražio zatezne kamate ne od podnošenja odštetnog zahtjeva, nego od tužbe, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su kamate dosudili upravo od podnošenja tužbe.

24. Slijedom navedenog, kako je revizija tuženika djelomično osnovana, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

25. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je obvezati prvotužitelja na naknadu troškova revizijskog postupka i to troška sastava revizije u iznosu od 75 bodova po Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14) što uz vrijednost boda od 10,00 kuna po Tbr. 50 i PDV od 25%, trošak sudske pristojbe na reviziju od 5.800,00 kuna te uz uspjeh tuženika s revizijom u iznosu od 65% ukupno iznosi 9.863,75 kuna.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.