REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 178/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Č. N. d.o.o. Č., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu B. i N. d.o.o. Z., protiv tuženika I. P. iz Z., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu P. i p. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž- 1249/2020-2 od 7. srpnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Požegi broj P-368/2019 od 14. listopada 2020., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužba povučena (toč. I. izreke), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 100.437,50 kn (toč. II. izreke) dok je daljnji zahtjev tužitelja za iznos od 36.812,50 kn odbijen (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4319/2021-2 od 20. listopada 2021., dopuštena je revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-1249/2020-2 od 7. srpnja 2021. zbog pravnog pitanja:

"Postoji li obveza tuženika da na temelju odredbe čl. 158. Zakona o parničnom postupku tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja je okončana tužiteljevim povlačenjem tužbe nakon što je u ovršnom postupku povodom žalbe tužitelja (kao ovršenika) viši sud preinačio rješenje o ovrsi i odbio isti taj prijedlog za ovrhu?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske odluke, podredno ukine.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je po žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi broj Ovr-84/19 od 7. srpnja 2019. ovršenik - ovdje tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv ovrhovoditelja - ovdje tuženika rješenjem od 4. lipnja 2019. koju je i pokrenuo u ovom konkretnom postupku;

- da je rješenje o ovrsi preinačeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr- 651/2019-3 od 4. veljače 2020. i prijedlog za ovrhu odbijen;

- da je nakon zaprimanja tog rješenja tužitelj podneskom od 22. rujna 2020. povukao tužbu radi nedopuštenosti ovrhe, na koji dopis suda tuženik se nije očitovao.

9. Nižestupanjski sudovi iznose shvaćanje da je parnica završila povlačenjem tužbe jer je odbijen prijedlog za ovrhu pa tužitelj više nema pravni interes za vođenje parnice radi nedopuštenosti ovrhe pa da tako nije tužitelj uzrokovao trošak ovog postupka već tuženik podnošenjem prijedloga za ovrhu koji je utvrđen neosnovanim, pri čemu je prvostupanjski sud svoju odluku zasnovao na odredbi čl. 156. st. 1. ZPP i čl. 158. st. 2. ZPP, a drugostupanjski na odredbi čl. 158. st. 2. ZPP.

10. Prema odredbi čl. 156. st. 1. ZPP, stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Nadalje, odredbom čl. 158. st. 1. i st. 2. ZPP određeno je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka; iznimno od st. 1., ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženiku.

11. U okolnostima konkretnog slučaja, pravilno je od strane drugostupanjskog suda primijenjena odredba čl. 158. st. 2. ZPP jer je do povlačenja tužbe došlo zbog okolnosti da je tužitelj kao ovršenik uspio u svom pravnom lijeku u ovršnom postupku posljedica čega je bilo odbijanje prijedloga za ovrhu kojeg je dakle, neosnovano podnio tuženik kao ovrhovoditelj. Konkludira, da tužitelj nije podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, tako neosnovana ovrha bila bi provedena. Stoga, je ostvarena pretpostavka primjene odredbe čl. 158. st. 2. ZPP jer je tužitelj povukao tužbu nakon što je zaprimio drugostupanjsko rješenje kojim je preinačeno rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu odbijen a koji razloge neosnovanosti prijedloga za ovrhu se može pripisati jedino tuženiku, pa je troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik.

12. Stoga je odgovor na postavljeno pitanje da postoji obveza tuženika da na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZPP tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja je okončana tužiteljevim povlačenjem tužbe nakon što je u ovršnom postupku povodom žalbe tužitelja (kao ovršenika) viši sud preinačio rješenje o ovrsi i odbio isti taj prijedlog za ovrhu.

13. Slijedom navedenog, reviziju tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.