Poslovni broj: 6 Us I-161/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja A. G. iz P., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik V. G., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, kojeg zastupa D. K., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/445, URBROJ: 512-2501-21-2 od 10. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/445, URBROJ: 512-2501-21-2 od 10. siječnja 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I-561-01/21-01/707, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 30. studenog 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja, za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da u postupku nisu pravilno ocijenjene izjave svjedoka kao i tužitelja koji je tijekom predmetnog razdoblja imao vlastito oružje, obzirom da je (i) prije rata bio lovac. Smatra da obrazloženje osporavanog rješenja nije potpuno, te se poziva na činjenicu da je nekim drugim pripadnicima naoružanih odreda Narodne zaštite iste mjesne zajednice priznat status branitelja. Poziva se na svoju tešku zdravstvenu i egzistencijalnu situaciju. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 7. lipnja

2022. održao raspravu u nazočnosti službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, koji svoj izostanak nije opravdao, primjenom odredbe članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). Rasprava je održana kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje u ovoj upravnoj stvari.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnio 6. veljače 2020. na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri mjesnoj zajednici K., P. za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj je uz zahtjev priložio: presliku oružnog lista za držanje oružja kao uspomene Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško slavonske od 4. rujna 1998. iz kojeg je razvidno da je tužitelj prethodno imao oružni list za držanje oružja i to puške s glatkim cijevima, ručni rad, tvornički broj bb, cal. 16, reg. broj 107490; presliku iskaznice čuvara polja skupštine općine S. P. broj 1880 koja je vrijedila za vrijeme žetve u 1991.; tužitelj je priložio i pisane izjave svjedoka Ž. M. iz K. (zapovjednika naoružanih odreda Narodne zaštite MO K., P.) i svjedoka I. M. (pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite MO K., P.

7.1. Iz uvida u službenu evidenciju proizlazi da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u odnosu na bilo koje razdoblje. Tužitelj također nije u Područnom odsjeku za poslove obrane P. evidentiran u okviru popisa pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu P.

7.2. Iz spisa upravnog postupka odnosno službenih evidencija proizlazi da je tužitelj regulirao obvezu služenja vojnog roka (rođen 25. studenog 1931.), te je u predmetnom razdoblju imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske.

7.3. Iz izjave tužitelja na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane P. od 9. travnja 2021. proizlazi da je tužitelj pristupio navedenim odredima Narodne zaštite u bivšoj MZ B. 1. srpnja 1991. gdje je sudjelovao dok ista nije prestala s postojanjem (31. prosinca 1991.). U bitnome tužitelj je naveo da je obnašao dužnost pripadnika/stražara, da je neposredno nadređeni zapovjednik bio sada pok. Z. T. iz V.; da je imao vlastito naoružanje i to pušku s glatkim cijevima, ručni rad, tvornički broj bb, cal. 16, reg. broj 107490, koje oružje je stekao kao lovac; tužitelj je naveo da iskaznicu pripadnika Narodne zaštite nije dobio a pušku je posuđivao i drugim pripadnicima Narodne zaštite; iz sadržaja iskaza proizlazi da je tužitelj obavljao aktivnosti stražarenja i ophodnje po selu uz povremeno obavljanje zaustavljanja motornih vozila; u predmetnom razdoblju tužitelj se bavio poljoprivredom te je predložio da prvostupanjsko tijelo izvede i dokaz saslušanja svjedoka Ž. M. iz K. i I. M. iz B.

7.4. Iz pisane izjave svjedoka (zapovjednika) Ž. M. od 31. siječnja 2020., koji je evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu P. u bitnome proizlazi da je tužitelj bio pripadnik navedenog naoružanog odreda Narode zaštite u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. gdje je obavljao funkcije čuvanja rovova, patroliranja odnosno stražarenja po području Mjesne zajednice, izrađivanja bunkera i punktova od vreća s pijeskom, te nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru niti djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.

7.5. Iz pisane izjave svjedoka I. M. iz B. od 31. siječnja 2020., evidentiranog na popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu P. proizlazi da je tužitelj bio pripadnik navedenog naoružanog odreda Narodne zaštite u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., te je obnašao dužnost čuvara polja, pri čemu je imao vlastito naoružanje i bio je na raspolaganju za ostale zadaće , pri čemu nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru niti djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.

7.6. Tužitelj i u zahtjevu navodi da u predmetnom razdoblju nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru niti djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.

8. 1. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon) propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. 8.2. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. 9. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

10. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11.1. Iz ukupnosti provedenih dokaza i ocjene vjerodostojnosti istih u upravnom postupku kao i upravnom sporu ne proizlazi dokazanim na razini vjerojatnosti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ B. u vremenskom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11.2. Slijedom navedenog pravilno je u upravnom postupku utvrđeno i da tužitelj nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona, kao kumulativna pretpostavka za priznanje statusa hrvatskog branitelja.

11.3. Odredba članka 9. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 – dalje: ZUP) propisuje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11.4. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene obje kumulativne pretpostavke nužne za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona. 12.1. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta. 12.2. Valja naglasiti da nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari eventualno priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nekih (neimenovanih) pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite, jer priznanja statusa branitelja potrebno je ispitivati u odnosu na svakog pripadnika Narodne zaštite pojedinačno i utvrditi njegove osobne odnosno specifične okolnosti sudjelovanja u Domovinskome ratu, te potom utvrđene okolnosti dovesti u korelaciju s odredbama Zakona.

13. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim.

14. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

15. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

U Osijeku 14. lipnja 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.