P-1143/19.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:

P. S., OIB: …, A., E. C.. N. 2518, 11/65

T. A.., koju zastupaju punomoćnici iz O. društva L. i V. d.o.o., S., S. 4, protiv tuženika: L. S., OIB: …, S., P. B. 10, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva P. d.o.o., S., T. 2 b, radi

isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja I. D., odvjetnika u O. društvu L. i z amjenice punomoćnika tuženika M. C.,

odvjetničke vježbenice u O. društvu P., 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 AUD u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. ožujka 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici troškove postupka u iznosu od 18.267,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 14. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 39.733,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 14. ožujka 2019., se navodi kako je tužiteljica tuženiku pozajmila iznos od 10.000,00 AUD i to 10. ožujka 2016. te potom iznos od još 10.000,00 AUD i to 11. srpnja 2016. Rok povrata trebao je biti najdulje 3 mjeseca. Tužiteljica je pozvala tuženika na povrat pozajmljenog iznosa kako usmeno, tako i pisanim putem, međutim isti se oglušio i odbio povratiti iznos. Odnosi između stranaka su bili prijateljski, tuženik je bio u intimnoj vezi s T. P., bliskom prijateljicom tužiteljice te je tuženik molio tužiteljicu da mu je nužno potreban iznos od 20.000,00 AUD te da će ih povratiti najdulje za 3 mjeseca uvjeravajući je da će to moći učiniti te joj čvrsto obećao povrat novca. S obzirom da je tuženik bio partner njene prijateljice te da su svi bili u prijateljskim odnosima, sve to kod tužiteljice je utjecalo na uvjerenje u istinitost kazivanja tuženika te je tužiteljica tuženiku pozajmila navedeni iznos novca. Međutim, tuženik je odbio novac vratiti. Štoviše, nakon što je primio novac prekinuo je svaki kontakt kako s tužiteljicom tako i s njenom prijateljicom T. P.. Slijedom navedenog, tužiteljica ima stvarni i pravni interes tražiti od suda donošenje presude kojim će se obvezati tuženik na isplatu iznosa od 20.000,00 AUD u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2016. pa do isplate te joj naknaditi troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 8. travnja 2019., tuženik je naveo kako je tužba u potpunosti neosnovana. Naime, tuženik je došao u A. kojom ga je prilikom njegova bivša partnerica T. P. upoznala s tužiteljicom P.

S.. P. se bavila hortikulturom te pozvala tuženika da radi zajedno s njom što je on i prihvatio. Tuženik je u međuvremenu otvorio i obrt A. (A.

) te zamolio tužiteljicu da mu uplati na račun naknadu za njegov rad,

a ista je to i učinila 2014. P. S. se bavila održavanjem zgrada i kuća na pojedinim lokacijama, a dok je ista bila na putovanjima tuženik bi njenim kamionetom održavao sve kuće umjesto nje. Također je položio sve sigurnosne certifikate kako bi mogao raditi u građevinskoj industriji, što je i radio preko tjedna, dok bi vikendom radio zajedno s tužiteljicom. Nakon 3 godine rada u A. tuženik odlazi u H. jer do tada nije imao status P. r. pa je imao pravo izlaska samo u iznimnim slučajevima. Tom prilikom su ga posjetile tužiteljica i T. P. te su bile kod tuženika na večeri i upoznale njegovu obitelj. Tuženik se ponovno vraća u A., a tužiteljica mu, znajući da više nije u dobrim odnosima sa svojom bivšom partnericom T. P., nudi da dođe živjeti kod nje.

Tužiteljica je živjela u kući s 5 pasa o kojima se brinula dok su vlasnici bili u E., a nakon što se tužiteljica odselila na lokaciju udaljenu par sati tuženik se nastavio brinuti za pse i to bez ikakve naknade već je to radio prijateljski. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da su tužiteljica i tuženik imali prijateljski i poslovni odnos. U odnosu na primljene uplate ističe se kako one nisu nikakva pozajmica već naknada za izvršeni rad. Isto je vidljivo iz pregleda samih uplata gdje se vidi da je novac prebačen s poslovnog računa na drugi poslovni račun. Također, u opisu plaćanja nije navedeno da se radi o pozajmici već stoji poruka "Hvala L.". Nije životno ni logično da netko tko drugoj osobi posuđuje iznos od 10.000,00 AUD uz posuđeni novac napiše hvala. Isto tako, ne postoji nikakav ugovor o pozajmici, niti pisani trag iz kojeg bi proizlazilo da je novac tuženiku uistinu posuđen. Obzirom da je teret dokaza na tužiteljici, ista bi trebala podastrijeti i dokaze na kojima temelji svoje tvrdnje. Svakako nije uobičajeno da prilikom posuđivanja tolikog iznosa novaca ne postoji nikakvi pisani trag o istom, a uz to se u opis plaćanja navede zahvala. Još se jednom ističe, kako je primljeni iznos novaca naknada za rad tuženika, a koji je rad tuženik uistinu i izvršio. Preostale dokaze će tuženik predložiti na pripremnom ročištu, a nakon što tužiteljica predloži sve svoje dokaze obzirom da je na njoj i teret dokaza. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i osuditi tužiteljicu da plati tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem preslike bankovnih transakcija, bankovne transakcije od 10. ožujka 2016., izjave tužiteljice od 26. studenog 2018., potvrde o izvršenoj transakciji od 12. ožujka 2016., porezne prijave za tuženika za 2015. – 2016., računa broj … od 12. siječnja 2016., računa broj … od 3.

travnja 2016., računa broj … od 16. prosinca 2015., izvoda iz evidencije osoba nad kojima je obavljena granična kontrola prilikom prelaska državne granice RH, spisa ovog suda pod poslovnim brojem K-406/22. (ex. Kov-71/21.), saslušanjem tuženika L. S. u svojstvu stranke, saslušanjem svjedoka T. P.,

D. S..

4. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO-a) je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njeno ispunjenje.

7. Prema članku 499. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće (1.).

8. Čitanjem preslike bankovnih transakcija i bankovne transakcije od 10. ožujka 2016. utvrđeno je da je tužiteljica na račun tuženika uplatila dva puta po 10.000,00 AUD i to 11. srpnja 2016. i 10. ožujka 2016.

9. Čitanjem izjave tužiteljice od 26. studenog 2018. utvrđeno je da istom tužiteljica potvrđuje da je dva puta i to 10. ožujka 2016. i 11. srpnja 2016. posudila tuženiku po 10.000,00 AUD, a koji iznos tuženik nije vratio.

10. Čitanjem potvrde o izvršenoj transakciji od 12. ožujka 2016. utvrđeno je da je na račun A. S. L. S. uplatio 13.000,00 AUD.

11. Čitanjem računa broj … od 12. siječnja 2016. utvrđeno je da je u istima navedeno da ih je ispostavio L. S. na ukupan iznos od 2.925,00 Dolara, broj sati 65, satnica 45,00 Dolara (račun ne sadrži pečat, niti potpis).

12. Čitanjem računa broj … od 3. travnja 2016. utvrđeno je da je isti ispostavio L. S. na ukupan iznos od 1.710,00 Dolara, broj sati 35, satnica 45,00 Dolara (račun ne sadrži pečat, niti potpis).

13. Čitanjem računa broj … od 16. prosinca 2015. utvrđeno je da je isti ispostavio L. S. na ukupan iznos od 3.510,00 Dolara, broj sati 78, satnica 45,00 Dolara (račun ne sadrži pečat, niti potpis).

14. Čitanjem izvoda iz evidencije osoba nad kojima je obavljena granična kontrola prilikom prelaska državne granice RH utvrđeno je da je L. S. prelazio

granicu:

- 8. listopada 2012. na graničnom prijelazu K.-N.

- 8. listopada 2012. Z. D. – N.

- 12. travnja 2013. S. (zračni)

- 8. listopada 2013. S. (zračni)

- 30. travnja 2016. S. (zračni)

- 14. rujna 2016. S. (zračni)

- 21. prosinca 2016. S. (zračni)

- 11. travnja 2017. S. (zračni)

- 2. siječnja 2019. K.

- 2. siječnja 2019. K.

- 5. siječnja 2019. K.

- 5. siječnja 2019. K..

15. Čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim brojem K-406/22. (ex. Kov-71/21.) utvrđeno je:

- da je 14. ožujka 2019. P. S. podnijela ODO-u kaznenu prijavu

protiv L. S. zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevara –

djelo opisano i kažnjivo u članku 236. stavak 1. i 2. KZ-a

- da je ODO rješenjem pod poslovnim brojem KP-DO-83/20., Kis-DO- 49/20. (K-DO-488/19.) od 8. siječnja 2020. određeno da će se na temelju članka 217. stavak 1. ZKP-a provesti istraga protiv L. S. zbog postojanja osnovane

sumnje da bi u dva navrata 10. ožujka i 11. srpnja 2016. u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u znatnom iznosu zatražio od P. S. da mu pozajmi ukupno 20.000,00 AUD, lažno joj predočivši da će navedeni iznos vratiti u roku od 3 mjeseca, što mu je P. S. povjerovala te mu navedeni novac uplatila putem bankovnog računa, unaprijed odlučivši tako pozajmljeni novac ne vrati i zadrži za sebe, kako je i postupio i na taj način je oštetivši za protuvrijednost od 91.800,00 kuna, dakle s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ-a, kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ-a

- da je Županijski sud rješenjem pod poslovnim brojem Kir-82/20. od 30. siječnja 2020. odbio žalbu okrivljenika L. S., a protiv rješenja o provođenju istrage ODO-a pod poslovnim brojem KP-DO-83/20., Kis-DO-49/20. (K-DO- 488/19.) od 8. siječnja 2020. kao neosnovanu

- da je ODO donijelo rješenje pod poslovnim brojem A-50/2020. od 29. srpnja 2020. kojim je u kaznenom predmetu ODO-a pod poslovnim brojem Kis- DO-49/2020. rok za završetak istrage započete rješenjem o provođenju istrage od 8. siječnja 2020. protiv okrivljenika L. S. produljen za 6 mjeseci i tako produljena istraga može trajati do 30. siječnja 2021.

- da je ODO pod poslovnim brojem KO-DO-80/21. od 27. siječnja 2021. podnijelo optužnicu protiv L. S. zbog počinjenja produljenog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 236. stavak 1. i 2. KZ-a, sve u svezi članka 52. KZ-a

- da je Općinski sud pod poslovnim brojem Kov-71/21. 10. ožujka 2022. donijelo rješenje kojim je na temelju članka 354. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku/08. potvrdio optužnicu ODO-a pod poslovnim brojem KO-DO-80/21. od 27. siječnja 2021. protiv okrivljenika L. S. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11., sve u svezi članka 52. KZ/11. kao osnovanu.

16. Iz iskaza tuženika L. S. proizlazi kako je 2012. upoznao T.

P. preko prijatelja te je 2013. otišao u A. turistički kod T.. U

međuvremenu je zatražio papire da može ostati. T. je čak potpisala izjavu da su u vezi kako bi što lakše dobio ostanak. U to vrijeme živio je kod T. u A.,

preciznije u obiteljskoj kući u kojoj je živio i njen otac kojeg je čuvao jer je bio nepokretan. Nakon nekog vremena T. je od njega tražila da plaća 200,00 AUD na ime rente. T. ga je upoznala sa tužiteljicom i to odmah kada je došao. T. i tužiteljica su u jako bliskim odnosima kao dvije sestre. Čim je stekao mogućnost da legalno otvori obrt to je i napravio već u siječnju 2014. Tužiteljica je također imala uhodan posao i svoj obrt. Naime, bavi se hortikulturom, održavanjem zgrada, kuća na pojedinim lokacijama, dizajniranjem, odnosno uređivanjem vrtova i slično. Osim obrta kojeg je imao i posla kojim se bavio na temelju tog registriranog obrta, tužiteljica je trebala pomoć kako bi mogla obavljati poslove kojima se bavi, tako da je već od siječnja 2014. radio za tužiteljicu pa sve dok nije otišao u R. u travnju 2016. Kada se vratio u A. i dalje je radio za tužiteljicu, sve do konca 2016. Dogovor s tužiteljicom je bio da će mu za njegov radi platiti na način da će joj ispostaviti račun ili će mu platiti gotovinom. U tom periodu je bilo podjednako i jednog i drugog. Tužiteljica je uredno podmirivala ispostavljene račune, ali i gotovinski mu je uredno platila njegov rad. Točno je da su dvije uplate bila u ožujku i srpnju 2016. i to od po 10.000,00 AUD. Iste uplate su uslijedile nakon što je od tužiteljice tražio da mu plati njegov rad. Navedeni iznos se skupljao zato se radi o cifri od 10.000,00 AUD dolara. Kako je odnos bio prijateljski plaćanja nisu bila redovito mjesečno, niti je za istim bilo potrebe. Dobro je zarađivao pa nije bilo potrebe da posuđuje novac. Tako nije niti pitao N. R. kako to tvrdi svjedokinja da mu posudi novac. Imao je dva

računa, privatni i poslovni. Tužiteljica mu je uplatila iznos sa svog poslovnog računa na njegov poslovni račun. Nije točno da je T. P. vodila njegovo

knjigovodstvo, ista nije niti registrirana da bi se mogla baviti knjigovodstvom s obzirom da je zaposlena u državnoj firmi. Nakon što se vratio u A. u rujnu 2016., vratio se živjeti kod T., ali ubrzo nakon toga odlazi živjeti kod tužiteljice kada je njihova veza definitivno prestala. Živio je kod tužiteljice nekih mjesec, mjesec i pol dana nakon čega se ponovno vraća u R. i u A. te potom iznajmljuje stan. Navodi kako je njegovo mišljenje da je zapravo saslušana svjedokinja T. P. zaslužna za podnošenje tužbe, a ne samo tužiteljica. Radovi uređenja i renovacije stana u S. u 2016. radilo se o završnim radovima u vrijednosti od 20.000,00 kuna. Na posebno pitanje pun. tužitelja tuženiku je li odmah po uplati 10.000,00 AUD dolara u ožujku 2016. isti iznos doznačio na račun majke, tuženik je odgovorio da ne bi znao odgovoriti na navedeno pitanje. Kod tužiteljice je sveukupno zaradio između 30– 40.000,00 AUD. Isplate koje je tužiteljica plaćala u gotovini su se isto odnosili na plaćanje na ruke. Tužiteljici je ispostavljao račune kada se ne bi radilo o plaćanju u gotovini. Za ove iznose od 20.000,00 AUD dolara je ispostavio tužiteljici račune. Ne posjeduje u svom računovodstvu navedene račune. Trebao bi otići u A. do svog knjigovođe i zatražiti račune. Na posebno pitanje pun. tužitelja za koji točno rad, koji period i koliko sati rada se točno odnosio iznos od 20.000,00 AUD dolara, tuženik nije znao odgovoriti. Njegova plaća je bila ugovorena po satu, s time da se subota i nedjelja plaćala duplo. Tužiteljica ga je plaćala 40,00 AUD po satu, a nekad i više. Sam je vodio evidenciju o broju sati. U tom period je radio za druge poslodavce. Druge su ga osobe bilo fizičke bilo pravne znale angažirati da radi za njih. Plaćalo se ili preko računa ili gotovinom, kako kada. Nije mogao odgovoriti je li spisu priležeća evidencija rada njegova evidencija jer nema njegovog potpisa. Na posebno pitanje pun. tužitelja tuženiku može li objasniti zbog čega se email na listu 41 spisa koji sadrži njegove bankovne podatke naziva pozajmica, a datira upravo na dan plaćanja zajma upućenog od strane T. P. tužiteljici, tuženik je odgovorio da je tužiteljica već 2014. imala njegov račun, da bi isto trebalo pitati tužiteljicu ili svjedokinju.

17. Iz iskaza svjedokinje T. P. proizlazi da je dugogodišnja prijateljica tužiteljice preko 45 godina, kao i da je s tuženikom u određenom razdoblju bila u intimnoj vezi. Tuženika je upoznala s tužiteljicom nakon što je prvi put došao i to turistički u A. 2013. Svi su se u to vrijeme dosta dobro slagali. Negdje u siječnju 2014. tuženik se zaposlio te mu se satnica tijekom perioda mijenjala da bi u konačnici bila 45,00 AUD dolara. Isplata plaće u A. u najvećem broju slučajeva je 1 put tjedno, što je svakako slučaj s tuženikom s obzirom da je isti radio u građevini. Eventualno uplate su svako 2 sedmice. Istovremeno je tuženik u S. počeo sređivati svoj stan. Dok je čekao stalni boravak u A., a što je proces koji traje duže od 2 godine, mogao je dosta uštedjeti, tako da je od novca kojeg je dobivao u A. slao novac u S. kako bi se mogao srediti stan, plaćao je

alimentaciju. Tužiteljica mu je dosta i pomogla jer je dala 2 izjave kako bi mogao dobiti stalni boravak. Također mu je posudila i novac za vizu nekih 2.000,00 AUD, koje je tuženik tužiteljici uredno vratio. Kako stan nije uspio dovršiti to je pitao prijatelja iz A. koji je dosta bogat da mu posudi novac i to D. R., što je isti odbio. Naglašava da je svo to vrijeme tuženik živio u njenoj obiteljskoj kući u A.. Kako je njena prijateljica, ovdje tužiteljica već prije posudila novac koji je uredno vraćen, to je tužitelj odlučio pitati tužiteljicu da mu posudi najprije 10.000,00 AUD. Kako tuženik u to vrijeme nije znao engleski jezik to je ona bila prisutna svim dogovorima. Tužiteljica je nakon što je razmislila odlučila posuditi tuženiku navedenih 10.000,00 AUD. Nije inzistirala na pisanoj potvrdi s obzirom na dobre odnose, a i s obzirom da je tuženik već prethodno vratio 2.000,00 AUD koje je vratio. Prva posudba je bila 10. ožujka 2016. Tužiteljica ju je zamolila da joj dostavi bankovni račun tuženika koji joj je poslala mailom kako bi ona mogla prebaciti novac na njegov račun. Dogovor je bio da će se prva pozajmica vratiti kada se tuženik vrati u A.. Naime, za R. je otišao 30. travnja 2016., a vratio se 15. rujna 2016. nakon čega je nastavio raditi u A.. Kada se vratio u A. čak je i od njenog sina tražio posudbu od 500,00 AUD, koje je ona vratila. U međuvremenu, u ljeto te 2016. cijelo društvo je bilo u R. uključujući tužiteljicu, nju i tuženika. Sjeća se da se njih 12- ero našli u O. te ih je tuženik pozvao da dođu vidjeti što je napravio sa stanom o kojem je govorila i to nju i tužiteljicu. Bili su na večeri kod njegove majke A.. Njegova majka bila je jako zahvalna tužiteljici, cijelo vrijeme ju je grlila jer je znala što je tužiteljica učinila za tuženika. Tada je tuženik kazao da mu fali novca za dovršiti kuhinju. Uslijed razgovora, nakon par dana, ponovno je od tužiteljice zatražio iznos od 10.000,00 AUD i to u srpnju 2016. Drugu pozajmicu u iznosu od 10.000,00 AUD isto tako je prebacila na račun koji je imala, a koji joj on poslala. Dogovor je bio i za drugu pozajmicu da će se vratiti nakon što se tuženik vrati u A.. Tuženiku je vodila knjigovodstvo, svu papirologiju koja mu je trebala. Uredno bi je izvještavao što je i za koga radio koji tjedan, što bi ona uredno evidentirala i poslala poslodavcu kako bi se moglo naplatiti. Tužiteljica ima registriran obrt u A. i mora imati ispostavljen račun za svaku svoju radnju. Ako netko za nju radi ona mora imati porezni račun da bi ga isplatila. Niti jedan takav račun nije ispostavila tuženiku, tako da nije točna tvrdnja tuženika da je radio za tužiteljicu. Do današnjeg dana, koliko joj je poznato novac posuđeni nije vraćen. Ističe i to da je tuženik nakon što se vratio iz R. u rujnu 2016. nastavio živjeti kod nje negdje do kraja studenog 2016. kada je prestala njihova veza. Kada neka osoba ima obrt može imati jedan ili više računa, ali je tužiteljica novac prebacila sa svog privatnog računa i to na račun na koji tuženik prima plaću za svoj rad, a koji je ujedno i njegov privatni račun. Dok je tuženik boravio u A. bio je jedan račun u siječnju 2014. kada je tek počeo raditi u A., a što je sve uredno evidentirano kod tužiteljice ili kod tuženika. Je li točno bio jedan mjeseci, više ili manje nije se mogla izjasniti, ali se sjeća da je dobio za taj rad 700,00 AUD dolara. Na potvrdi o uplati u opisu plaćanja je navedena zahvala iz razloga što je tužiteljica takva da uvijek kaže hvala za sve pa da se tako obraćala tuženiku. Isto da ne znači ništa. Računi koje je tuženik za svoj radi dostavljao njoj u računovodstvo nisu potpisani od strane tuženika jer isti ne moraju biti potpisani, da ima registrirano ime tuženika, A. broj (radi se o broju kojeg mora imati svaka osoba koja želi raditi za sebe ili otvoriti obrt). Uostalom radi se o elektronskim računima. Također u A. postoji razlika između poreznog računa i računa, odnosno je li se plaća PDV ili ne. Obveza plaćanja PDV-a ovisi o tome je li se dosegla određeni novčani iznos zarade.

18. Svjedok D. S. je naveo kako poznaje i tužiteljicu i njenu prijateljicu

T., a sve preko njegovog brata, tuženika. Poznato mu je po pričanju brata da je tužiteljica tužila brata za iznos od 20.000,00 AUD za koje tvrdi da mu ih je posudila. Međutim, brat mu je kazao da je dok je boravio u A. radio za tužiteljicu. Naime, tužiteljica je imala poduzeće za održavanje okućnice isl. Kod nje je radio kao vrtlar te mu je kazao da bi utuženih 20.000,00 AUD predstavljalo naknadu za njegov rad. Nije razgovarao s bratom na koji način je dogovorio sa tužiteljicom da mu se plaća naknada za njegov rad. Osim što je radio za tužiteljicu njegov brat je imao svoj obrt vezano za građevinu te je imao dobra primanja. Satnica mu je iznosila 40,00-50,00 AUD. Brat je dok je boravio u A. slao novac na majčin račun, a kojim se trebala majka pripomoći, a i da ostane njemu kada dođe u R.. Negdje 2016. brat je u stanu u S. promijenio kuhinju i još neke sitnice za ukupan iznos od 30.000,00-ak kuna, od čega je 15.000,00 kuna otišlo na kuhinju. Tužiteljicu je upoznao jedno ljeto kada su svi zajedno bili u R., zajedno s T., kada su bili kod njih kući. Odnosi su tada bili dobri. P. T. s kojom je brat neko vrijeme bio u vezi te navodi kako je čudna osoba, da mu se brat tužio na njeno ponašanje dok je bio u A.. Te misli da je upravo T. razlog zbog kojeg je tužiteljica ustala predmetnom tužbom. Brat mu nije govorio da je eventualno od nekog drugog posuđivao novac. Nije mogao odgovoriti na pitanje koliko je dugo brat radio kod tužiteljice, niti mu je poznato koliko je sve skupa kod tužiteljice brat zaradio. To ljeto kada je tužiteljica bila u obiteljskoj kući nisu spominjali ništa vezano za novac, dugovanja i slično, radilo se o večeri i druženju. Nije mu poznato koliki su bili novčani iznosi koje je brat slao majci na račun.

19. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku na isplatu iznosa od 20.000,00 AUD u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim zateznim kamatama s činjeničnim navodima tužbe da je navedeni iznos posudila tuženiku prijateljski i to 10. ožujka 2016. i 11. srpnja 2016.

20. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

21. Tako, tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženiku pozajmila iznos od 10.000,00 AUD i to 10. ožujka 2016. te potom iznos od još 10.000,00 AUD i to 11. srpnja 2016. Tuženik je bio u intimnoj vezi s dugogodišnjom prijateljicom tužiteljice, svi su bili u dobrim prijateljskim odnosima, što je bio razlog da tužiteljica povjeruje tuženiku da će joj posuđeni novac biti vraćen.

21.1. Tuženik se usprotivio tužbi tvrdeći da je radio za tužiteljicu koja je imala svoj obrt s time da nije bio formalni zaposlenik tužiteljice s obzirom na to da je imao svoj obrt, ali prema njihovom usmenom dogovoru ona mu je trebala za rad isplatiti naknadu, a koja naknada da predstavlja upravo utuženi iznos.

22. U pravcu utvrđivanja istinitosti navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu, sud je proveo naprijed navedene dokaze.

23. Da je tužiteljica posudila tuženiku u dva navrata 20.000,00 AUD proizašlo je i iz spisu priležeće dokumentacije, ali i iz iskaza samog tuženika i svjedokinje T. P..

23.1. Tako, tuženik je naveo da ga je s tužiteljicom upoznala njegova bivša partnerica T. P. kada je 2013. došao u A.. U siječnju 2014. je

otvorio obrt, a i tužiteljica je imala uhodan obrt i trebala je pomoć kako bi mogla obavljati poslove kojima se bavi. U dogovoru s tužiteljicom za istu je radio od siječnja 2014. do travnja 2016. te potom od rujna do konca 2016. Dogovor s tužiteljicom je bio da će mu plaćati ili na ruke ili na račun koji će joj ispostaviti. Tuženik ne negira da mu je tužiteljica uplatila 20.000,00 AUD, ali tvrdi da navedenih 20.000,00 AUD predstavlja naknadu za njegov rad. Sveukupno je zaradio kod tužiteljice 30.000,00 – 40.000,00 AUD s time da joj je uredno ispostavljao račune onda kada se ne bi plaćalo na ruke. Utuženi iznos od 20.000,00 AUD odnosi se na ispostavljene račune. Nije u posjedu računa, ali ih je tužiteljica uredno podmirivala. Iako je tuženik siguran da se utuženi iznos odnosi na račune koje je za svoj rad ispostavio tužiteljici, ne zna za koji točno rad, u kojem periodu i za koliko sati rada se utuženi iznos odnosi. Tuženik nije znao objasniti iz kojeg razloga e-mail koji prileži spisu, a sadrži njegove bankovne podatke, nosi naziv pozajmica.

23.1.1. Iskaz tuženika je nelogičan, proturječan sam sebi, nema uporište u niti jednom izvedenom dokazu te se kao takav ne prihvaća. Naime, ako je tuženik tužiteljici ispostavljao račune za svoj rad, kako tvrdi, onda kad se ne bi radilo o plaćanju u gotovini, a koje račune je tužiteljica uredno podmirivala, kao i što je uredno podmirivala i gotovinski njegov rad, postavlja se pitanje kako je moguće da se utuženi iznos, kako tvrdi tuženik, odnosi na rad koji se skupio, a prethodno nije plaćen, pa ga je tužiteljica odjednom uplatila tuženiku. Nadalje, ako je tuženik siguran da se utuženih 20.000,00 AUD odnosi na njegov rad, nije logično niti prihvatljivo da ne zna na koji se točno rad taj iznos odnosi, niti u kojem periodu. Tuženik tvrdi da je uredno ispostavljao račune, ali da nije u posjedu računa.

Na navedene okolnosti, i to podneskom od 13. srpnja 2020., tuženik dostavlja dodatnu dokumentaciju za koju tvrdi da ju je pribavio iz A.. U tom podnesku se navodi da je tuženik boravio kod g. B. 2 dana krajem travnja 2017. kada mu je ostavio osobne stvari uključujući papirologiju i račune. Uz navedeni podnesak tuženik dostavlja račune za koje tvrdi da ih je ispostavio međuostalima i tužiteljici te izjavu g. J. B. od 10. ožujka 2020. Ujedno navodi da navedenu dokumentaciju gospodin B. nije mogao dostaviti s obzirom na to da je pošta u A. obustavila međunarodnu dostavu pošiljki zbog COVID-19 situacije.

Prema članku 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (1.).

Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (2.).

Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir (3.). Tuženik tvrdi i to da navedenu dokumentaciju nije mogao dostaviti ranije jer nakon odlaska iz A. nije imao kontakt s ljudima s kojima je surađivao pa nije niti znao je li računi postoje. Ako je tuženik gospodinu B. 2017. ostavio svoje osobne stvari, uključujući papirologiju i račune koje je gospodin B. trebao uputiti u R. čim isto bude moguće s obzirom na COVID – 19 situaciju, niti je životno, niti je logično da tuženik nekome ostavlja svoje osobne stvari, a da nema kontakt te osobe (e-mail, mobitel, adresu i slično). Covid – 19 situacija je nastala u veljači 2020. što znači da je tuženik cijelo vrijeme od 2017. u kontaktu s gospodinom B. jer kako bi mu drugačije dao uputu da uputi njegove stvari u R. čim to bude moguće s obzirom na Covid – 19 situaciju. Dakle, tuženik je opet proturječan sam sebi. I neuvjerljiv. Isto tako, u ovoj pravnoj stvari prethodni postupak je zaključen 3. rujna 2019., dakle, puno prije nego li se korona virus uopće pojavio, pa je iluzorno pozivanje tuženika na poteškoće u poštanskim uslugama izazvane korona virusom. Sve kad bi i bilo točno da tuženik nije znao gdje se dokumentacija nalazi, mogao je i morao do zaključenja prethodnog postupka predložiti da se izvede dokaz i pregledom te dokumentacije i to nakon što je pribavi te na taj način spriječiti da bude prekludiran u pravcu za dostavu dokaza. Radi se o dokumentaciji za koju tuženik tvrdi da postoji, što znači da je za nju znao i u trenutku davanja odgovora na tužbu. Sud ne vidi niti jedan razlog za ne spominjanje navedenog dokaza prije zaključenje prethodnog postupka, ako navedeni dokumenti dosta i postoje. Kako tuženik nije dokazao ispunjenje uvjeta iz članka 299. ZPP-a to sve isprave, dakle računi i izjava gospodina J. B. iz podneska tuženika od 13. srpnja 2020. nisu uzeti u obzir.

S obzirom na to da je tužiteljica podneskom od 7. rujna 2020. u spis dostavila nove isprave kao odgovor na podnesak tuženika od 13. srpnja 2020. te predložila da ih sud uzme u obzir samo ako uzme u obzir isprave tuženika, to niti novi dokazi uz podnesak tužiteljice od 7. rujna 2020. nisu uzeti u obzir.

24. Svjedok D. S. sva saznanja o predmetu spora crpi od tuženika, svog brata, čiji iskaz nije prihvaćen pa niti iskaz ovog svjedoka nije relevantan, niti je iz istog proizlazi išta novo u odnosu na iskaz tuženika.

25. U postupku je nesporno utvrđeno da je tužiteljica predmetni iznos uplatila tuženiku. Tuženikove tvrdnje da je taj iznos predstavljao plaću za njegov rad nisu dokazane. Iz porezne prijave tuženika za 2015. i 2016. razvidno je da on nije ostvarivao nikakav prihod od rada za obrt tužiteljice. Mail korespondencija koju je T. P., tadašnja partnerica L. S., uputila tužiteljici 10. ožujka 2016. – dan prve pozajmice – sadrži bankovne podatke tuženika, a naziv te poruke je pozajmica (a zašto je tako naslovljeno tuženik nije znao objasniti). Da je tuženik doista za tužiteljicu obavljao bilo kakve poslove, odnosno da je radio za istu, tužiteljica bi zasigurno imala njegove bankovne podatke, a pogotovo ako je uredno podmirivala ispostavljene račune, kako tvrdi tuženik. I u tom slučaju bi tuženik imao ispunjenu "evidenciju rada" koju bi tužiteljica ovjerila te koja bi bila temelj za isplatu. A nema. Tužiteljica je vlasnica obrta "L.", ali je njen osobni račun i račun obrta. U transakcijama u kojima se isplata vrši u ime obrta navedeno je P. S. t. a. L. a. d., a preostale transakcije su osobne,

kao što su bile i predmetne. I sve navedeno upućuje na zaključak da je tužiteljica posudila tuženiku 20.000,00 AUD, kako se i tvrdi u tužbi.

26. Svjedokinja T. P., bliska prijateljica tužiteljice i bivša intimna partnerica tuženika, je iskazivala o odnosima među strankama te što je prethodilo predmetnoj pozajmici. Tako, svjedokinja je navela da je tuženika upoznala s tužiteljicom koja je tuženiku dosta pomagala jer je dala 2 izjave kako bi mogao dobiti stalni boravak. Također mu je posudila 2.000,00 AUD za vizu, koje je tuženik uredno vratio. Tuženik je tražio od tužiteljice da mu posudi 10.000,00 AUD, na što je tužiteljica pristala, a sve na ime dotadašnjih dobrih odnosa. Ona je na zamolbu tužiteljice dostavila istoj bankovni račun tuženika na koji je prebačen novac. Dogovor je bio da će se pozajmica vratiti nakon što se tuženik vrati u A. jer je 30. travnja 2016. otišao u R., a u A. se vratio 15. rujna 2016. To ljeto 2016.

tužiteljica je tuženiku iz istih razloga pristala posuditi daljnjih 10.000,00 AUD uz obvezu vraćanja po povratku iz R..

26.1. Svjedokinja P. je u sporno vrijeme bila u dobrim odnosima i s tužiteljicom i s tuženikom te je sigurno upoznata s dogovorom među strankama. Tuženik nije osporio dio iskaza svjedokinje o tome da je tužiteljica potpisala 2 izjave kako bi tuženik mogao dobiti stalni boravak u A., niti da mu je posudila novac za vizu i to 2.000,00 AUD koje je tuženik uredno vratio. Očito je između stranaka postojao odnos povjerenja, prijateljstva, a koji odnosi su razlog zbog kojega tužiteljica nije inzistirala na pisanim ugovorima. Tužiteljica, a s obzirom na dotadašnje ponašanje tuženika, nije imala razlog sumnjati da joj posuđeni novac neće biti vraćen. Za vrijeme tuženikovog posjeta R., u R. je boravila i tužiteljica, zajedno su se družili, tuženik je izvodio određena uređenja u stanu, a što je bio razlog da od tužiteljice zatraži i dodatnih 10.000,00 AUD. Dogovor je bio da se obje pozajmice vrate po povratku u A. što je i logično s obzirom na to da tuženik nedugo nakon prve pozajmice odlazi u R. gdje nema zaposlenje i izvor prihoda, a u A. je imao registriran obrt te bi po povratku u A. svojim daljnjim obavljanjem obrta i zaradom vratio posuđeno tužiteljici. Iskaz svjedokinje se nadopunjuje s pisanim dokazima koje je sud koristio, a kao odgovor na iskaz svjedokinje tuženik daje svoj iskaz koji je ocijenjen kao nevjerodostojan. Zbog svega se iskaz prihvaća.

27. Zaključno, iz analiziranih dokaza za zaključiti je da su tužiteljica i tuženik bili u dobrim prijateljskim odnosima, da je tužiteljica prethodno garantirala za tuženikov boravak u A., da mu je posudila 2.000,00 AUD za vizu koje je uredno vratio. Na temelju tako izgrađenog odnosa, tužiteljica je tuženiku, na njegov zahtjev, pristala posuditi u dva navrata po 10.000,00 AUD i to 10. ožujka 2016. i 11. srpnja 2016., s obvezom vraćanja po povratku tuženika iz R. u A., dakle nakon 15. rujna 2016. Tuženik se pokušao osloboditi obveze prema tužiteljici tvrdeći da utuženi iznos predstavlja naknadu za njegov rad za tužiteljicu. Objašnjavajući navedeno tuženik je upao u niz proturječnosti i nelogičnosti, a koji iskaz, a ne samo iskaz, nego i tvrdnje tijekom postupka, sud ocjenjuje višestrukim pokušajima izbjegavanja obveze prema tužiteljici što je neprihvatljivo i nedopustivo. To što je tužiteljica napisala Hvala L. u opisu plaćanja nije nikakav dokaz da se ne radi o pozajmici. Stranke su bile u dobrim odnosima te se isto može odnositi na bilo što. Tuženik ne zna zašto mail kojim T. P. dostavlja bankovne podatke tuženika tužiteljici glasi pozajmica, ali je zato siguran da tužiteljičino Hvala L. znači da se nije radilo o pozajmici. Neuvjerljivo. Ugovor o zajmu do kojeg je došlo nastaje samim sporazumom stranaka. Riječ je o konsenzualnom ugovoru. Za valjanost tog ugovora nije potreban pisan oblik. Kako tuženik nije tužiteljici vratio posuđeni iznos, to je u obvezi vratiti isti sa pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate.

28. Kamate su priznate na temelju članka 29. ZOO-a.

29. Kako su stranke odustale od prijedloga za saslušanjem svjedoka A. S., N. R. i tužiteljice, to je i sud odustao od saslušanja istih.

30. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u skladu s odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 15. svibnja 2019., 3. rujna 2019., 8. siječnja 2020., 25. veljače 2020., 7. rujna 2020., 18. siječnja 2021., 6. rujna 2021., 19. siječnja 2022. i 28. travnja 2022. po 100 bodova, za sastav podnesaka od 12. veljače 2020., 7. rujna 2020. po 100 bodova, za sastav podneska od 18. rujna 2019. i 8. rujna 2021. po 25 bodova, odnosno ukupno 1.250 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 12.500,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 3.125,00 kuna, odnosno ukupno 15.625,00 kuna (nije priznat trošak sastava podneska od 9. rujna 2019. jer istim dostavlja adrese svjedoka koje svojom krivnjom nije dostavila ranije te nije priznat sastav podneska od 12. rujna 2019. jer tužiteljica svojom krivnjom nije dostavila ovjereni prijevod isprava koje dostavlja navedenim podneskom). Na navedeni iznos treba nadodati trošak sudskih pristojbi tužbe u iznosu od 1.276,00 kuna i pristojbe presude u iznosu od 1.366,00 kuna (prema srednjem tečaju AUD na dan 14. ožujka 2019. i 14. lipnja 2022.) pa se dobije ukupan iznos od 18.267,00 kuna.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 39.733,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

31. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 14. lipnja 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb30d-99aa5

Kontrolni broj: 07a4e-e1e7d-2a3ba

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JELENA LONČAR, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.