REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 184/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. c. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. S., dipl. pravnica, protiv tuženika D. c. d.d. D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u D., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3178/15-2 od 9. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku br. P-654/11 od 13. ožujka 2015., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da mu tuženik isplati iznos od 2.077.780,44 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2009. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjska presude (toč. 1.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 186.712,50 kn (toč. 2.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
– dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje isplatu iznosa koji je isplatio oštećenicima po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Dubrovniku br. P-877/04. Naime, tužitelj tvrdi da se nezgoda i nastanak štete dogodila zbog toga što tuženik nije održavao cestu, a što je tuženik temeljem Ugovora o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2002. do 31. ožujka 2005. sklopljenog s tužiteljem bio dužan činiti.
8. Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući pri tom sljedeće pravno relevantne činjenice:
- da je 22. veljače 2004. na državnoj cesti D-8, kod mjesta S., došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao vozač pok. J. Š. koji je upravljao motornim vozilom, te je isti uslijed udara u odron kamenja na cesti izgubio nadzor nad vozilom i sletio u provaliju ispod ceste dubine 60-70 m, te potom u more,
- da je obitelji pok. J. Š. tužitelj isplatio štetu u ukupnom iznosu od 2.077.780,44 kn,
- da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2002. do 31. ožujka 2005.,
- da je tužitelj tuženiku izdao potvrdu da je u razdoblju od 2002. do 2005. da je uredno izvršavao preuzete ugovorne obveze,
- da iz iskaza svjedoka M. K. i M. V. proizlazi da se radilo o odronu na oko 20 metara visine, te da se ceste nije moglo vidjeti taj odron,
- da se radilo o velikom odronu koji zaštitna mreža nije uspjela zadržati, te da se obavio uobičajeni vizualni pregled pokosa,
- da prigovor zastare nije osnovan.
9. Nižestupanjski sudovi zaključuju da bi odgovornost tuženika, u konkretnom slučaju, mogla biti samo ugovorna, te da bi se tužitelj mogao za isplaćenu štetu regresirati od tuženika samo u slučaju ako je od strane tuženika došlo do povrede ugovorne obveze, sve u skladu s odredbom čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Kako su sudovi utvrdili da je tuženik uredno izvršavao svoje ugovorne obveze, te da je do štete došlo zbog razloga koje tuženik nije mogao predvidjeti i uočiti, to je zahtjev tužitelja odbijen.
10. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, odnosno iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. st. 1. ZPP. Naime, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između obrazloženja pobijane presude i provedenih dokaza. Jednako tako drugostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu čl. 219. st. 1. ZPP, jer je upravo na tužitelj bio teret dokaz da je tuženik povrijedio neku ugovornu odredbu.
11. Tužitelj u reviziji pogrešno smatra da bi teret dokaza da su ugovorne obveze izvršene trebao biti na tuženiku. U situaciji kada je sam tužitelj izdao potvrdu tuženiku da je uredno izvršio obveze prema Ugovoru, kada je utvrđeno da djelatnici tuženika nisu mogli vidjeti početak odrona na visini od 20 metara, a vršen je ophodarski pregled, kada su isti na istom mjestu uklonili manji odron, ne ukazuje na to da tuženik ne bi izvršio svoju ugovornu obvezu. Tužitelj u reviziji iznosi svoju ocjenu dokaza, odnosno ukazuje da je sud trebao pokloniti vjeru svjedoku J. Š., zaposleniku tužitelja, zapravo predstavlja pobijanje činjeničnog stanja, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može izjaviti (čl. 385. ZPP).
12. Kako iz utvrđenih činjenica od strane nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik uredno izvršio svoje ugovorne obveze, te kako tužitelj nije dokazao da bi tuženik povrijedio ugovornu obvezu, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen.
13. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.