REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-2665/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja VG T. C. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. u Z., protiv protivnika osiguranja N.-Ž. d.o.o. P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. K. R., odvjetnica u Z., odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-36/2022 od 27. travnja 2022., 14. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-36/2022 od 27. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbacio prijedlog za osiguranje novčane tražbine u iznosu od 2.896.876,88 kn određivanjem privremene mjere zabranom protivniku osiguranja otuđenja i opterećenja nekretnina na koje je prijedlog upravljen (točka I. izreke) i odbio kao neosnovan prijedlog za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 41.212,50 kn (točka II. izreke).

2. Prema obrazloženju pobijane odluke predlagatelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi ostvarenja navedene novčane tražbine te je nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi i nakon što je protivnik osiguranja podnio prigovor i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga predlagatelj osiguranja 3. srpnja 2020. predložio određivanje prethodne mjere prema odredbama čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) koju je sud odredio rješenjem od 2. ožujka 2022. Nakon toga je žalitelj podnio navedeni prijedlog za određivanje privremene mjere u skladu s odredbom čl. 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17; dalje: OZ). Primjenom odredbe čl. 343. st. 2. OZ-a sud je prijedlog ocijenio nedopuštenim s obzirom na to da postoje uvjeti za donošenje prethodne mjere kojom se postiže ista svrha osiguranja.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači odnosno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovan postupak. U bitnom navodi da je podnio tri prijedloga za osiguranje i to dva prijedloga za osiguranje prethodnom mjerom i ožaljeni prijedlog za osiguranje privremenom mjerom. Smatra da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 343. st. 2. OZ-a jer se predloženom mjerom osiguranja zabranom otuđenja nekretnina ne može postići ista svrha osiguranja kao i taksativnom navedenim prethodnim mjerama iz čl. 335. OZ-a. Prethodna mjera određena primjenom odredbe čl. 501.a ZPP-a ni na koji način ne kolidira s predloženom privremenom mjerom.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijano rješenje sadrži na zakonu osnovane razloge u smislu odredbe čl. 343. st. 2. OZ-a koje žalitelj nije doveo u sumnju. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predložena privremena mjera zabranom otuđenja nekretnina na koje je upravljena nije dopuštena s obzirom na to da postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se postiže svrhe osiguranja.

7. Neosnovano žalitelj navodi da Ovršnim zakonom nije propisana prethodna mjera zabranom otuđenja nekretnina kao mjera osiguranja već da je zakonom propisana samo zabrana otuđenja nekretnina kao jedna od privremenih mjera, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 343. st. 2. OZ-a, koji prijedlog čine nedopuštenim. Naime, žalitelj je već ishodio prethodnu mjeru u skladu s odredbom čl. 501.a ZPP-a zabranom banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s njegova računa iznos za koji je određena prethodna mjera, a koja je vrsta prethodne mjere propisana odredbama Zakona o parničnom postupku. To naravno ne znači da tužitelj odnosno predlagatelj osiguranja ne može predložiti i neku drugu mjeru osiguranja koja je propisana odredbama Ovršnog zakona. Pretpostavke za određivanje prethodne mjere propisane odredbom čl. 501.a ZPP-a i čl. 335. st. 1. t. 3. OZ-a su slične, time da je odredbama Ovršnog zakona izričito propisano da provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja. Zabrana otuđenja nekretnina nije zakonom propisana vrsta prethodnih mjera osiguranja, već su odredbom čl. 335. st. 1. t. 1. i 2. OZ-a propisane vrste prethodne mjera i to predbilježba založnog prava na nekretnini ili na pravu i više vrsta založnog prava kako je to propisano odredbom čl. 300. t. 2. do 12. OZ-a. Žalitelj je pokrenuo postupak prisilnog ostvarenja svoje novčane tražbine i nakon što je podnesen prigovor protiv rješenja o ovrsi postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ako njegov zahtjev bude prihvaćen i ako ishodi ovršnu ispravu moći će namiriti svoju tražbinu na zakonom predviđen način. Kako Ovršni zakon predviđa predbilježbu založnog prava kao jednu vrstu prethodne mjere, a s obzirom da je predbilježba upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju samo pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojemu naknadno budu opravdana (čl. 34. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama; „Narodne novine“ broj: 63/19; dalje: ZZK), opravdanjem predbilježbe prethodna mjera predbilježbe založnog prava pretvara se u uknjižbu založnog prava, a tražbina osigurana založnim pravom prema odredbi čl. 302. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 – pročišćeni tekst; dalje: ZV) ima pri namirivanju iz vrijednosti zaloga prednost pred svim tražbinama koje nisu osigurane založnim pravo na tom zalogu ako nije što drugo zakonom propisano. Kako je za određivanje prethodne mjere potrebno da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine slično kao što je to kod pretpostavki za određivanje privremene mjere, dakle, zajedničko je sprječavanje opasnosti da će protivnik osiguranja bez mjere osiguranja znatno otežati naplatu tražbine, nekom od zakonom propisanih prethodnih mjera može se postići ista svrha osiguranja jer žalitelj u slučaju opravdanja predbilježbe i uknjižbe založnog prava ima prednost pri namirivanju zbog čega je predložena privremena mjera nedopuštena jer se njome postiže najmanje ista svrha osiguranja.

8. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 21. OZ-a, valjalo žalbu predlagatelja osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Sudac

Raoul Dubravec, v.r.