REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3237/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Z., (OIB: … ), kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O., H. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. Š. iz S. K., (OIB: … ), zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku iz Z., radi isplate zbog stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2266/2020-2 od 10. veljače 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-925/2019-23 od 28. veljače 2020., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen trošak parničnog postupka“,

- u stavku II. izreke, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.332,96 kn“ sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa (pa tako na prvi iznos od 310,43 kn od 18. srpnja 2008.) te naknadom troška parničnog postupka od 6.562,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2020. do isplate,

- u stavku III. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda „u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 44.145,66 kn“ i odluci o parničnom trošku tako da je odbijen zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti mu 44.145,66 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama - kao i naknaditi mu trošak postupka od 9.885,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama - a tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi trošak sastava žalbe od 1.250,00 kn.

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude u odluci kojom u postupku nije uspio dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoji različita sudska praksa.

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 10. veljače 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu nije naznačio određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:

„Je li sud, utvrdivši da tužitelj nema pravo na povrat novčanog iznosa koji je tuženik od tužitelja stekao bez osnove, a smatrajući da je tužitelj znao da plaća nešto što nije dužan platiti jer je to znao njegov zaposlenik koji je sporne isplate ishodio, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbu članka 1112. ZOO- a, a budući da je taj zaposlenik tužitelja predmetne isplate ishodio neovlašteno i nezakonito, bez znanja ovlaštenih osoba tužitelja, pa je li onda trebao primijeniti odredbu članka 1111. ZOO-a i naložiti tuženiku vraćanje novčanog iznosa koji je stekao bez osnove?“

„Drugim riječima, ima li tužitelj kao pravna osoba, sukladno članku 1111. ZOO-a, pravo na povrat novčanog iznosa isplaćenog tuženiku bez osnove, ako je isplate bez osnove ishodio i za njih znao njegov zaposlenik, koji nije bio ovlašteni djelatnik tužitelja odnosno zaposlenik koji je postupao neovlašteno, zbog čega je i dobio izvanredni otkaz ugovora o radu?“ („da li zaposlenik pravne osobe koji postupa neovlašteno, odnosno izvan granica svojih ovlaštenja i bez znanja odgovornih osoba pravne osobe, može očitovati znanje te pravne osobe u smislu primjene čl. 1112. ZOO“).

„Jesu li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa i ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka, uz to i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene?“

kada

- pitanjima u stvari sugerira ocijeniti samo je li ovdje, prema okolnostima konkretnog slučaja - i to onim koje on drži istinitim i pravilnim te ih selektivno izvlači iz konteksta presude, pravilno odlučeno o predmetu spora,

- uostalom, niti jedno od navedenih pitanja ne polazi od onog što je u postupku utvrđeno i na čemu je osporena presuda temeljena, što ih čini (jer se u ovome stupnju postupka ne može preispitivati činjenično stanje, pogotovo ne po postavljenim pitanjima, onako kako su formulirana) nevažnim i za odluku o predmetu spora - a napose za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu,

- podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

- revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki.

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

- da pitanja iz prijedloga tužitelja nisu važna za odluku o predmetu spora (iako se dio njih odnosi samo na taj konkretni predmet), a pogotovo nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske (ograničen u postupanju činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova: koje ne može preispitivati) u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

8. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.