REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3267/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz I., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici iz R., protiv tuženice V. A. iz I., (OIB: …), zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V., J., S., J. & J. d.o.o. iz R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1834/2019-2 od 23. ožujka 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično (u odluci o parničnom trošku) preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2031/2017-19 od 5. lipnja 2019., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena i djelomično odbijena žalba tuženice kao neosnovana, pa je prvostupanjska presuda:
- potvrđena „u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke“, u odluci kojom je tuženica obvezana isplatiti tužitelju „7.003,69 USD u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate“, sve sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 24. rujna 2012. - te odluci kojom je utvrđeno „da ne postoji tražbina tužene prema tužitelju u iznosu od 10.174,80 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate“,
- preinačena u dijelu pod točkom III. izreke, u odluci o parničnom trošku, tako da je tuženica obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak od 7.568,00 kn, dok je „za više traženi trošak“ tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.
2. Tuženica je podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„Je li dopušteno da nakon zaključenja valjanog Sporazuma o diobi nasljedstva između dvaju zakonskih nasljednika kojim isti u cijelosti rješavaju svoja međusobna prava i obveze kao zakonski nasljednici iza svojih pokojnih roditelja, a u skladu s kojim je podijeljena ostavina iza jednog od pokojnih roditelja i donijeto pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, jedan od tih nasljednika tuži drugog nasljednika radi isplate novčanog iznosa s deviznog računa ostavitelja koji ulaze u ostavinsku masu, a koja je već podijeljena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju donesenim u skladu s valjanim Sporazumom o diobi nasljedstva?“
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženice.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 23. ožujka 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. prije svega, da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi to u njemu naznačeno pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti samo uopćen navod predlagateljice da o tome pitanju “nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena”,
7.2. odnosno, da prijedlog u svezi tog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o tom pitanju u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja zaista i postoji (na čemu predlagateljica temelji prijedlog) neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse).
8. Konkretno, prijedlog predlagateljice ne sadrži razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanje iz njezinog prijedloga, onako kako je formulirano, a da bi to bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
8.1. kada se osporena presuda temelji samo na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja (uz ostalo i na činjeničnom utvrđenju: „da navedenim sporazumom uopće nisu obuhvaćeni novčani iznosi koje je pok. ostavitelj imao na deviznom računu otvorenim kod B. N. L. T.“), onim - jedinim relevantnim za odluku o predmetu spora, dok se postavljeno pitanje temelji na tvrdnji predlagateljice, koju nameće prihvatiti istinitom - iako to nije utvrđeno, da su prijepornim Sporazumom o diobi nasljedstva zakonski nasljednici u cijelosti „rješili svoja međusobna prava i obveze kao zakonski nasljednici iza svojih pokojnih roditelja“,
8.2. kada predlagateljica u prijedlogu nije naznačila ili konkretizirala (a i to je bitno za dopuštenost prijedloga kada se temelji na shvaćanju da osporena presuda svoj osnov ima u neujednačenoj sudskoj praksi, sve u smislu navedene odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a, prema kojoj: „Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.") u kojim je to odlukama drugih sudova izraženo neko shvaćanje (od onog kojeg pitanjem sugerira prihvatiti) koje bi bilo u suprotnosti sa nekim shvaćanjem iz osporene odluke,
8.3. kada predlagateljica nije ničime dokazala da bi u svezi shvaćanja iz osporene odluke uopće i trebalo očekivati neku nejasnu ili neujednačenu sudsku praksu, toliko da bi revizijski sud imao ili mogao (trebao) ujednačavati primjenu prava i preispitati sudsku praksu i ostvarivati svrhu prijedloga (osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni),
8.4. kada predlagateljica postavljenim pitanjem (formulacijom kojeg je ograničila svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i razlozima kojima ga obrazlaže u biti sugerira prihvatiti da se njezinom prijedlogu prida značaj kojeg nema i ne može niti imati: značaj pravnog instituta protiv pravomoćne odluke - sa zahtjevom da se provjeri njezina zakonitost i pravilnost i preocijene dokazi, da se ocijeni je li donesena u pravilno vođenom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava - dakle, da joj se odgovori je li ovdje, prema okolnostima koje ona nameće prihvatiti jedino pravilnim i istinitim - ili kakve bi ona htjela, pravilno odlučeno o postavljenom zahtjevu.
9. Revizijski sud u svezi s time još ukazuje:
9.1. da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa da (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),
9.2. da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).
10. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:
10.1. da pitanje iz podnesenog prijedloga nije važno (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
11. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
