REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2737/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz S., (OIB: ... ) zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz S., protiv tuženika Z. l. R. d.o.o., O., (OIB: ... ), zastupanog po punomoćnici K. M., odvjetnici iz R., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o privremenom udaljenju s posla i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-479/2020-2 od 8. listopada 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pr-532/2018-14 od 14. veljače 2020., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja te preinačena prvostupanjska presuda i suđeno:
"1. Utvrđuje se nezakonitom i nedopuštenom Odluka o privremenom udaljenju s posla tuženika od 03. kolovoza 2018. Ur.br. 1618/2018 te je dužan tuženik da tužitelja vrati na radno mjesto u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena koja na navedene troškove teče od dana donošenja presude od isplate."
2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„Ima li radnik pravni interes za podnošenje tužbe protiv odluke o udaljenju s posla, ukoliko je za vrijeme nenazočnosti na poslu primao puni iznos plaće odnosno ukoliko je ostvario sva materijalna prava za to vrijeme?“,
„Čini li odluku o udaljenju radnika s posla nezakonitom činjenica da je poslodavac za radnika nakon provedenog postupka otkazivanja donio odluku o redovitom otkazu, a ne odluku o izvanrednom otkazu?“,
„Može li sud prilikom proglašenja odluke o udaljenju s posla nedopuštenom/nezakonitom, naložiti vraćanje radnika na posao, ukoliko je radniku, u međuvremenu, radni odnos prestao temeljem odluke o otkazu (što je sud nedvojbeno utvrdio u postupku), a taj sud nije istovremeno odlučivao i o osnovanosti odluke o otkazu?“
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 8. listopada 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:
kada:
7.1. prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži (budući da je osporena presuda temeljena na činjeničnim i postupovnim okolnostima konkretnog slučaja) navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak bar i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),
7.2. prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti njegovi samo uopćeni navodi o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: a odluke na koje se poziva - nalazeći da su donesene za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenom presudom ne mogu se uspoređivati, bar ne onako kako bi on htio,
7.3. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih on obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP- a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),
7.4. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih on smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).
8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:
8.1. da pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
9. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
10. Revizijski sud tek primjećuje da tuženik povoljniju poziciju u ovome postupku ne može ostvariti u svezi činjenice da je njegovom drugom odlukom (o redovitom otkazu od 5. rujna 2018.), koja ovdje nije predmetom preispitivanja - ali je predmetom pobijanja po tužitelju u drugome postupku, tužitelju otkazan ugovor o radu iz druge osnove - na kojoj nije temeljena njegova ovdje osporena odluka (o privremenom udaljenju tužitelja s posla od 3. kolovoza 2018.): na sudbinu te odluke (ili na učinke koje ona stvara svojim sadržajem) i na prava tužitelja u svezi nje - pa i glede mogućeg vraćanja na rad, a obzirom da ona, ako se donese, može imati samo samostalni karakter, u ničemu ne može utjecati ovdje donesena odluka.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
