Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž R-1729/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici B. Č., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č. & p. j.t.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5073/2020-127 od 7. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5073/2020-127 od 7. svibnja 2021.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I./I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete za iznos od 200.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2009. do isplate, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 45.000,00 za razdoblje od 30. rujna 2009. do 10. veljače 2010., te u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 25.000,00 kn za razdoblje od 30. rujna 2009. do 10. veljače 2010.,

b) u pobijanom dijelu pod točkom I./II izreke,

c) u pobijanom dijelu pod točkom I./III. izreke,

d) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 307.541,44 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2021. do isplate.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5073/2020-127 od 7. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 5073/2020-127 od 7. svibnja 2021.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I./I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete za iznos od 25.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2010. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 1.114,81 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2021. do isplate,

te se u tom dijelu sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati daljnji iznos od 25.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana 10. veljače 2010. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.114,81 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 11.718,75 kn.

V. .Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 225.000,00 kn, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 30.000,00 kn, te tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanjem rente u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno počevši od presuđenja, sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.288,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2021. do isplate (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 308.656,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2021. do isplate odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i III. izreke presude žali se tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti, odnosno podredno, istu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Žalbu protiv točke II. izreke presude podnio je i tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

4. Tuženik je podnio i odgovor na žalbu tužitelja u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

5. Odgovor na žalbu podnio je i tužitelj koji predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda nije nejasna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tužitelj. 8. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu operatora u polju,

- da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 2. ožujka 2009. zbog poslovno uvjetovanih razloga i to zbog toga što je kao viša uvršten u program zbrinjavanja viška radnika,

- da je tužitelju, nakon što se izjavom od 30. ožujka 2009. odrekao preostalog dijela otkaznog roka, radni odnos prestao s danom 31. ožujkom 2009.,

- da je rješenjem zavoda od 6. ožujka 2009. utvrđeno da je tužitelju zbog profesionalne bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad uslijed čega je tužitelju utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu,

- da je tužitelj radeći kod tuženika kao operater na polju bio izložen različitim kemikalijama koje je koristio u proizvodnji lijekova, pretežno azitromicinu, što mu je uzrokovalo nastanak profesionalne astme, te da stoga postoji uzročna veza između bolesti tužitelja "asthma bronch. e proff." i radnog mjesta na kojem je tužitelj radio,

- da ostale bolesti tužitelja poput KOPB, posttrombotske promjene na lijevoj poplitearnoj veni i masivna embolije plućne arterije, debljina, apneja, te povišena razina šećera u krvi nisu u uzročnoj vezi sa radnim procesom,

- da je tužitelj trpio sekundarni strah u jakom stupnju u trajanju od tjedan dana, u srednjem stupnju dva tjedna, te u slabom stupnju 2 mjeseca,

- da je tužitelju smanjena životna aktivnost u omjeru od 25 %,

- da tužitelj nije trpio fizičke bolove, te da mu nije potreba trajna pomoć i njega,

10. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tužitelj.

11. Tužitelj u žalbi ističe da je sud prvog stupnja odbio postupiti po uputi višeg suda uslijed čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. ZPP. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, prvostupanjska presuda koja je donijeta u prijašnjem prvostupanjskom postupku je ukinuta jer je sud prvog stupnja svoja utvrđenja o postojanju odnosno nepostojanju uzročne veze temeljio na nalazu i mišljenju vještaka ing. J. V. koji zbog smrti nije mogao usmeno iznijeti nalaz i mišljenje na koji nalaz je tužitelj iznio prigovore. U novom, ponovljenom postupku, sud prvog stupnja je postojanje uzročne veze utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka ing. D. V. Dakle, sud prvog stupnja je otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer svoju odluku u ponovljenom postupku više nije temeljio na nalazu i mišljenju vještaka kojeg stranka zbog njegove smrti nije mogla ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. i čl. 260. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj.

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je u postupku bilo potrebno provesti dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu, te je zbog toga što je sud prvog stupnja odbio navedeni dokazni prijedlog tužitelja činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP. Naime, sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka ing D. V. utvrdio da je bolest tužitelja "asthma bronch. e proff." (profesionalne astme) jedina bolest za koju postoji uzročna veza između bolesti i radnog mjesta na kojem je tužitelj radio. Dakle, odlučna činjenica o postojanju uzročne veze nedvojbeno je utvrđena na temelju vještačenja provedenog od strane stručne osobe koja s potrebnim znanjima. Pritom je potrebno i navesti i da jedini materijalni dokaz koji bi ukazivao na propuste tuženika u provođenju mjera zaštite na radu predstavlja zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18. svibnja 2009. koji je dakle, sačinjen nakon što je tužitelju prestao radni odnos. Stoga u nedostatku bilo kakvog materijalnog dokaza koji bi ukazivao na propuste tuženika u zaštiti na radu (zapisnika o očevidu, zapisnika o osiguranju dokaza i sl.) ocjena je i ovog suda da izvođenje novog dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu nije bilo potrebno te da neizvođenje istog nije rezultiralo niti pogrešno ili nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanje, a niti bitnom povredom odredaba parničnog postupka

13. Tužitelj u žalbi ističe i da sud prvog stupnja neosnovano nije izveo dokaz saslušanjem dr. J. B., te da je neosnovano odbio da se ista usuglasi sa vještakom dr.

I. M. Međutim, dr. J. B. u ovom postupku nije od suda imenovan vještak, pa nije bilo potrebe niti da se saslušava, a niti da se usuglašava u pogledu stupnja smanjenja životne aktivnosti sa od suda imenovanim vještakom dr. I. M. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da sud nije pribavio spis zavoda broj … potrebno je navesti da je isti sud tijekom prvostupanjskog postupka pribavio jer mu je isti dostavljen dopisom od 22. travnja 2016. Također, nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti od 25 %. Naime, na prigovore koje je tužitelj isticao i u prvostupanjskom postupku očitovao se vještak dr. I. M. najprije usmeno na ročištu održanom dana 21. travnja 2016., a potom i pisano podneskom, nakon što je pribavljen predmet zavoda. Navedeni nalaz u kojem je utvrđeno da se kod tužitelja radi o blagoj trajnoj profesionalnoj astmi i rinitisu uzrokovanih izloženosti različitih kemikalija u proizvodnji lijekova, pretežito azitromicina koja rezultira smanjenjem životne aktivnosti tužitelja u omjeru od 25 %, i prema ocjeni ovog suda, je podoban da se na istome temelji sudska odluka, pa stoga niti je u tom dijelu pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a niti je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

14. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da tužitelj nije trpio fizičke bolove u mjeri koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade, te da mu nije naružen izgled. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i da tužitelju nije bila potreba tuđa pomoć i njega druge osobe. Za takva svoja utvrđenja koja se temelje na nalazu i mišljenju vještaka sud je dao jasne, logične, i ovom sudu u potpunosti prihvatljive razloge, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća a koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

15. Međutim, iako je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske štete odbio za iznos od 25.000,00 kn. Naime, imajući u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti (25 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužitelja, njegov preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi, pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavlja iznos 70.000,00 kn, a ne iznos od 45.000,00 kn koliko je to utvrdio prvostupanjski sud. Obzirom da je u to dijelu pravomoćnom presudom suda prvog stupnja posl. broj Pr-300/10-99 od 30. studenog 2017. tužitelju s osnove naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 45.000,00 kn, to je tužitelju valjalo s te osnove dosuditi daljnji iznos naknade štete od 25.000,00 kn. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, kao i rente, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je te dijelove tužbenog zahtjeva tužitelja odbio tako da u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

16. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti u točki I./I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete odbijen za iznos od 25.000,00 kn, te tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade štete u iznosu od 25.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 10. veljače 2010. do isplate. U preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu neimovinske štete u iznosu od 200.000,00 kn, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Također, a obzirom da u postupku nije utvrđeno da bi tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, pravilno je sud prvog stupnja odbio i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tu vrstu imovinske štete. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da u tom dijelu pobijana presuda nije obrazložena jer je sud prvog stupnja dao jasne razloge (točka 37. obrazloženja) iz kojih razloga, zahtjev za naknadom imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu nije prihvatio. navedene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud tako da su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani. I tužbeni zahtjev za isplatom rente sud prvog stupnja je pravilno odbio. Naime, u postupku nije utvrđeno niti da su tužitelju trajno povećane, a niti su ispunjene pretpostavke za dosuđivanje rente zbog izgubljene zarade. Osim toga, tužitelju radni odnos nije prestao zbog profesionalnog oboljenja, već zbog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tako da zbog nepostojanja uzročne veze nisu ostvarene pretpostavke za dosuđivanje rente iz čl. 1095. st. 2. ZOO. Uz navedeno, u tom dijelu tužitelj nije niti dokazao visinu tog dijela tužbenog zahtjeva, tako da je u tom dijelu koji se odnosi na isplatu naknadu štete zbog tuđe pomoći i rente sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

19. Vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 480.000,00 kn (270.000,00 kn + 30.000,00 kn + 3.000,00 kn x 60 mjeseci – čl. 36. ZPP). Tužitelj je dokazao postojanje osnove svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj uspio u omjeru od 14,58 % (dosuđenih 70.000,00 kn u odnosu na zahtijevanih 480.000,00 kn). Imajući u vidu da je tužitelj uspio u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva zbog čega nisu nastali neki posebni troškovi, što bi predstavljao uspjeh u pogledu osnove od 100 %, te da uspjeh tužitelja u odnosu na visinu iznosi 14,58 %, to uspjeh tužitelja u sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, iznosi 57,29 % (100 % osnova + 14,58 % visina podijeljeno sa 2), dok s druge strane uspjeh tuženika u parnici iznosi 42,71 %. To nadalje znači da je tuženik, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, dužan tužitelju nadoknaditi 14,58 % priznatih troškova tužitelja (uspjeh tužitelja od 57,29 % umanjeno za uspjeh tuženika od 42,71 %).

20. Priznati troškovi tužitelja iznose 110.312,50 kn tako da troškovi postupka koje je tuženik, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, dužan nadoknaditi tužitelju iznose 16.083,56 kn (14,58 % od 110.312,50 kn). Tužitelju su pravomoćnim dijelom presude suda prvog stupnja posl. broj Pr-300/10-99 od 30. studenog 2017. dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 12.680,00 kn, dok su mu točkom II. izreke pobijane presude dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.288,75 kn, tako da je tužitelju valjalo dosuditi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.114,81 kn, te u tom dijelu primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti.

21. S druge strane, to znači da je žalba tuženika podnijeta protiv točke II. izreke presude neosnovana, pa je stoga istu primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo odbiti i u tom dijelu potvrditi presudu prvog stupnja. Također, i žalba tužitelja u dijelu u kojem se pobija odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke presude nije osnovana u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 307.541,44 kn, pa je u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer je tužitelj sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelom žalbe (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP). Također, niti tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba tuženika nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

23. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.