REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 43/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D., OIB: … i M. D., OIB: …, oboje iz K., koje zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženika A. b. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-382/2020-2 od 25. kolovoza 2020., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 1523/2017 od 8. studenoga 2019., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„1. O d b i j a j u s e tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. st. 3. Ugovora o kreditu br. 306- 350/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 12.05.2005.g. sklopljenog između prednika tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je tuženik u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ovlašten zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama tuženika, pa tužitelji nisu dužni tuženiku platiti naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 1.574,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 1.574,49 CHF kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.01.2013.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 12 % godišnje, a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. P r i h v a ć a s e u cijelosti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. st. 3. Ugovora o kreditu br. 306-350/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 12.05.2005.g. sklopljenog između prednika tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je tuženik u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ovlašten zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama tuženika, pa tužitelji nisu dužni tuženiku platiti naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 9.633,56 kn.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 9.633,56 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.01.2013.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 12 % godišnje, a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznose od 10.425,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 08.11.2019.g. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i u pobijanom dijelu (toč. 2. i 3. izreke) potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-510/2021-2 od 13. srpnja 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„1. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama na usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

2. Ima li banka – davatelj kredita pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju da se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a, prema kojoj je korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije,, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za utvrđenje ništavosti odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika 12. svibnja 2005. kojom je tuženik u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ovlašten zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama tuženika (čl. 8. st. 3. ugovora), slijedom čega da tužitelji nisu dužni platiti iznos od 9.633,56 kn, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 9.633,56 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Nižestupanjski sudovi eventualno kumulirani zahtjev tužitelja ocijenili su osnovanim na temelju odredbe čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03- dalje: ZZP) te su na temelju čl. 1111. u vezi čl. 323. st. 1. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 35/05-dalje: ZOO/05) – pravilno: čl. 210. u vezi čl. 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91), utvrdivši ništetnost (pravilno ništavost) sporne odredbe ugovora o kreditu, te su kao posljedicu njezine ništetnosti (pravilno ništavosti) obvezali tuženika, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05 (pravilno članka 104. stavak 1. ZOO/91), vratiti tužiteljima iznos naknade naplaćene na temelju te (ništave) odredbe. Pritom nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije dokazao postojanje stvarne štete.

9. Sudovi zaključuju da je spornom ugovornom odredbom (čl. 8. st. 3.), sastavljenom unaprijed po tuženiku, o kojoj stranke nisu posebno pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njezin sadržaj, a kojom je određeno da je u slučaju prijevremene otplate kredita korisnik kredita dužan tuženiku platiti naknadu u visini određenoj Odlukom o naknadama tuženice, uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača, stoga da je riječ o nepoštenoj odredbi u smislu čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03- dalje: ZZP), koja je kao takva i ništava u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a).

10. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

11. Pretežnim revizijskim navodima tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnost izvedenog vještačenja, sve vezano na zaključak prvostupanjskog suda, koji je prihvatio i drugostupanjski sud, da tuženik nije dokazao postojanje stvarne štete. Tuženik, međutim, dopuštenje revizije nije predlagao zbog odgovarajućeg postupovnog pitanja (vezano na pravilnost vještačenja), niti mu je radi takvog pitanja revizija dopuštena. Stoga ti navodi tuženika kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

12. Vezano na materijalnopravna pitanja zbog kojih mu je revizija dopuštena tuženik ustraje u tvrdnji da odredba čl. 8. ugovora nije protivna odredbi čl. 1024. st. 3. ni odredbi čl. 345. st. 3. ZOO/05. Zaključak nižestupanjskih sudova o ništavosti ugovora temelji se na odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, a ne na ništavosti ugovorne odredbe zbog njene protivnosti kogentnoj normi (čl. 1068. stavak 3. i 4. ZOO/91). Stoga, ni ti navodi nisu odlučni.

13. Međutim, valja reći da je tvrdnja revidenta da nije nedopušteno i nije protivno kogentnoj normi iz čl. 1068. stavak 3. i 4. ZOO/91 ugovoriti unaprijed naknadu štete za slučaj prijevremene otplate kredita, u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022.

14. U navedenoj odluci u bitnom se navodi da bi, s obzirom na odredbe čl. 1068. stavak 3. i 4. ZOO/91, koje predviđaju dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračuna kamate za razdoblje od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti, tuženik imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

15. Budući da ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. st. 1. i 3. ZPP, nije našao postojanje razloga zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.