Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-244/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog J. C., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-42/2022-4 (K-2/21-102) od 26. svibnja 2022. o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog J. C. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim su rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-42/2022-4 (K-2/21-102) od 26. svibnja 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-123/2020-1 od 4. prosinca 2020., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-35/2020- 14 od 29. siječnja 2021., protiv optuženog J. C., zbog teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 98. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženom J. C. produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točki 4. i 5. ZKP/08. i to: zabrana približavanja određenoj osobi – A. F., na udaljenost manju od 100 (sto) metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom – A. F.. Nadalje, pod točkom II. određeno je da mjere opreza iz točke I., u skladu s odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08., mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, dok je pod točkom III. izreke određeno da će u slučaju nepridržavanja optuženog J. C. izrečenih mjera opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi J. C. po branitelju, odvjetniku D. Z., ne navodeći žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti „navedene mjere“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da postoji opća i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge, a jednako tako i valjane razloge zbog kojih je zaključio, da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.
5.1. Nije u pravu žalitelj da «ne postoji osnovana sumnja» jer je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza dati će raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima optuženik tumači i ocjenjuje vjerodostojnost dokaza kao i postojanje dokazanosti kaznenih djela za koja se tereti, a time i osnovane sumnje, nisu od značaja.
6. Protivno žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio okolnosti koje upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. S obzirom da sud istovremeno mora paziti je li se ista svrha može postići blažom mjerom, uvažavajući činjenicu da je optuženik do sada neosuđivana osoba, pravilno je prvostupanjski zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela.
6.1. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je primjena određene mjere opreza prema optuženiku i nadalje nužna jer će se upravo primjenom te mjere, kao blažom mjerom od istražnog zatvora, ali jednako učinkovitom, ostvariti svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom odnosno otkloniti mogućnost ponavljanja djela onemogućenim neposrednim kontaktom optuženika i žrtve.
7. Tvrdnje optuženika da mu „više ne pada na pamet približiti se oštećenoj“ samo potvrđuju da mjere uspješno ostvaruju svoju svrhu. Dakle, nije u pravu žalitelj kada, nastojeći dovesti u pitanje svrhovitosti primjene produljenih mu mjere opreza, ističe da su „apsolutno nepotrebne“.
8. Kraj takvog stanja stvari, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika da se žrtva od predmetnih „lažnih“ događaja do kaznenog prijavljivanja intenzivno družila s optuženikom u kojem vremenu nije bilo nikakvih incidenata.
9. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
