Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-237/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 2. u vezi
"Narodne novine" broj 110/97., sa člankom 188. stavkom 1. Kaznenog zakona (
27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-3/2020-76 od 19. svibnja 2022. o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-3/2020-76 od 19. svibnja 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela spolnim odnošajem s djetetom iz članka 192. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. KZ/97. pod točkom I na temelju članka 98. stavak 6. u vezi s člankom 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) protiv optuženog D. P. su produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. i to zabrana približavanja određenoj osobi – žrtvi A. M. kojoj se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 200 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s određenom osobom i to sa žrtvom A. M.
1.1. Pod točkom II na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, te će sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca (ispravno još od dana pravomoćnosti rješenja), ispitivati postoji li potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti.
1.2. Pod točkom III na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. određeno je da će mjere opreza izvršavati PU sisačko-moslavačka, Policijska postaja Gvozd, a pod točkom IV izreke, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. P. po braniteljici, odvjetnici A. S., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se ukinu mjere opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Optuženik u žalbi osporava postojanje opće i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora time i mjera opreza, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene i opća i posebna pretpostavka za određivanje i produljenje istražnog zatvora odnosno mjera opreza, te da je opravdana njihova daljnja primjena.
7. Tako osnovana sumnja da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, osobito na temelju iskaza žrtve A. M., što je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora odnosno mjera opreza. Pritom se ukazuje žalitelju da u ovom stadiju kaznenog postupka vijeće prilikom odlučivanja o daljnjem trajanju istražnog zatvora ili mjera opreza nije ovlašteno ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice, već je to zadatak raspravnog suda nakon provedenog kontradiktornog postupka.
8. Jednako tako prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo s pravom temelji na činjenici da se optuženom D. P. na teret stavlja da je u razdoblju duljem od četiri godine poduzeo više radnji spolne zlouporabe djeteta u dobi između 11 i 15 godina s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, što ukazuje na izrazitu upornost te bezobzirnost. Povezujući navedeno s rezultatima psihijatrijskog vještačenja prema kojem je kod optuženika dijagnosticiran poremećaj ličnosti pasivno-agresivnih i emocionalno nestabilnih karakteristika, nizak prag tolerancije na frustracije, te je utvrđeno da je latentno i pasivno agresivan, impulzivan i narcisoidan, to je i po ocjeni drugostupanjskog suda pravilan zaključak suda prvog stupnja da utvrđene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, koja opasnost se s uspjehom može otkloniti i mjerama opreza kojima se priječi kontakt žrtve i optuženika.
9. Zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje žalbenim navodima optuženika da su dosadašnjim trajanjem mjere opreza izgubile svoju svrhu jer nije pokušao ostvariti kontakt sa žrtvom, da utječu na njegovo psihičko i fizičko zdravlje te mu mjere opreza ograničavaju kretanje. Naime, upravo tvrdnja optuženika da nije ni pokušao uspostaviti kontakt sa žrtvom ukazuju da se mjerama opreza s uspjehom ostvaruje njihova svrha, slijedom čega je njihova daljnja primjena opravdana i nužna. K tome mjere opreza predstavljaju minimalno ograničenje prava optuženika tijekom kaznenog postupka, s obzirom na težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, pri čemu predstavljaju ograničenje u svakodnevnom životu isključivo u odnosu na žrtvu, dok psihofizičke posljedice vođenja kaznenog postupka i primijenjenih mjera opreza ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela te time protivno tvrdnji žalitelja ni ne opravdavaju njihovo ukidanje.
10. Slijedom svega navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
