REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2489/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z. Đ. iz B., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik A. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., kojega zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž 1065/2021-2 od 16. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2270/15-49 od 29. rujna 2021., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja za koja je naveo da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
5. Prvo i peto pravno pitanje se ne mogu kvalificirati kao materijalnopravna niti postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njima podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.
5.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
6. U pogledu drugog pravnog pitanja dovoljno je za navesti da se u odlukama na koje se, kao na razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a poziva tuženik, nije izrazilo pravno shvaćanje u okviru činjenične (pa tako ni činjeničnopravne situacije) podudarne s ovopredmetnom – dakle, nije dokazana važnost toga pitanja u smislu navedene zakonske odredbe.
7. U pogledu trećeg i četvrtog pravnog pitanja je za navesti da odgovor na njih ovisi o ugovornim odredbama konkretnog pravnog odnosa i izostaje važnost tih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, a, osim toga, protivno navodima četvrtog pitanja, u nižestupanjskim odlukama nema utvrđenja da bi trajni invaliditet nastao 2015. godine (a ovaj, revizijski sud pravno shvaćanje izražava samo u okviru činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova), pa tako to pitanje nema niti utjecaj na odluku, a s obzirom na to da se i treće pravno pitanje temelji na razlikovanju trenutka utvrđenog invaliditeta (u smislu prethodno navedenog) i trenutka okončanja liječenja i to je pitanje neutjecajno na odluku u ovoj stvari.
8. Šestim pitanjem tuženik tvrdi da bi nastupilo isključenje odgovornosti tuženika zbog toga što bi u krvi osiguranika bila utvrđena prisutnost određenih lijekova (ili droga) i implicira se da sud u pobijanoj odluci o tome izražava protivno pravno shvaćanje. No, sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje da bi u tom slučaju (utvrđenja spomenutih prisutnosti) bila isključena odgovornost osiguratelja, nego, u konkretnom slučaju nije utvrdio nastup takvih činjeničnih okolnosti. No, ovaj sud primjećuje da se tim pitanjem zapravo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, tj. smjera se na to da bi ocjenom nekih dokaza, koje nižestupanjski sudovi (kako implicira tuženik) nisu uzeli u obzir, došlo do drugačijeg činjeničnog zaključka (u pogledu prisutnosti određenih agenasa u krvi). No ovaj, revizijski sud, u ovome stupnju postupka ne ulazi u ocjenu činjeničnih naravi nego razmatra samo pravna (postupovnopravna ili materijalnopravna) pitanja.
9. Stoga je, odlučeno kao u izreci, sukladno čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
