REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 673/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika GRADA ZAGREBA, Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 34 Pž-4595/2018-4 od 27. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-934/2015 od 24. svibnja 2018., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu od tuženika 2.938.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2011. pa do isplate. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 112.712,50 kn, a u toč. III. izreke prvostupanjske presude obijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37.362,50 kn. 2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč I. i II. izreke, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 36.112,50 kn. U toč. III. izreke drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu toč. III. izreke prvostupanjske presude na način da je tužitelju naloženo platiti tuženiku daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2847/2020-2 od 9. veljače 2022., dopustio tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Kada počinje teći vrijeme potrebno za zastaru obveznopravnog zahtjeva na isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom?"
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 2.938.500,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na ime vrijednosti faktično oduzete nekretnine, a za koju nekretninu tužitelju nije isplaćena naknada i to za 113 m2 od kč.br. 1830/14 i 1846 m2 od kč.br. 1830/17, obje upisane u zk.ul. 1917 k.o. V., odnosno ukupno za oduzetih 1959 m2 zemljišta.
9. U postupku je utvrđeno:
- da u odnosu na predmetne nekretnine nije proveden postupak izvlaštenja, a niti je tužitelju isplaćena naknada za predmetne nekretnine,
- da su predmetne nekretnine oduzete tužitelju 2007. i da je na istima 2007. izgrađena cesta koja je puštena u promet 2008.,
- da se radi o nerazvrstanoj cesti u smislu čl. 100. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11 – dalje: ZC),
- da su predmetne nekretnine i dalje upisane kao vlasništvo tužitelja,
- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. travnja 2015.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključili su da tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga što je osnovan prigovor zastare tuženika. Pri tome, nižestupanjski sudovi zaključuju da se radi o nerazvrstanoj cesti u smislu odredbe čl. 100. ZC koja je u smislu odredbe čl. 101. st. 1. ZC javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi te da u smislu odredbe čl. 131. st. 6. ZC će se nerazvrstana cesta upisati u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Nadalje, nižestupanjski sudovi smatraju da je zastara počela teći trenutkom kad je izgrađena sporna nerazvrstana cesta, a ista je izgrađena tijekom 2008., nakon čega je najkasnije od 1. siječnja 2009. započeo teći zastarni rok koji je istekao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 2015. obzirom na odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).
11. Tužitelj u reviziji, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova smatra da zastarni rok od pet godina je mogao početi teći tek stupanjem na snagu ZC 8. srpnja 2011. ili od trenutka pravomoćnosti lokacijske dozvole, a to je 21. travnja 2011., te da nikako početak roka zastarijevanja ne može biti 1. rujna 2009.
12. Pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište započinje teći onog trenutka kada je faktično nerazvrstana cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnine od tuženika koju je posjedovao bez pravnog osnova. Pravo na povrat nekretnine može se ostvariti sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed. Od tog trenutka vlasnici takvog zemljišta stječu pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava.
13. Takvo pravno shvaćanje ovaj sud zauzeo je u više svojih odluka (Rev-1823/94, Rev-1555/11 i Rev-700/08).
14. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi "da zastara obveznopravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom, počinje teći od trenutka kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine ili dijela nekretnine, odnosno kada više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine, a što je u trenutku izgradnje ceste i završetka radova".
15. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
