REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 238/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku u O., protiv tuženika D.-M. i. d.d. Z. iz Z., OIB: ..., kao pravnog sljednika L. d.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 618/2018-2 od 21. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1083/09-126 od 26. ožujka 2018., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija i dopuna revizije tužiteljice odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje da je nezakonita Odluka tuženika od 10. svibnja 2005. o otkazu ugovora o radu tužiteljici i Odluka tuženika kojom je odbijen njen zahtjev za zaštitu prava, vraćanje tužiteljice na radno mjesto voditelja prodaje ili neko drugo radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj i radnoj sposobnosti, da se tužiteljicu prijavi tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i prizna radni staž u kontinuitetu od 2.5.2008. pa nadalje, utvrđenje nezakonitom odluke tuženika kojom je ugovor o radu tužiteljice prenesen na novog poslodavca E. d.o.o. Z., uz isplatu iznosa od 610.926,85 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose, i uz naknadu parničnog troška (toč. I. izreke). Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 kn (toč. II. izreke). Rješenjem je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere privremenim vraćanjem na rad.

2. Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice je odbijena i potvrđena prvostupanjska odluka u cijelosti.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak revizije. Dopunom revizije tužiteljica je dopunila navode iznijete u reviziji.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija i dopuna revizije tužiteljice nisu osnovane.

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu danog iz organizacijskih i gospodarskih razloga, kao i njen zahtjev za isplatu naknade plaće i za utvrđenje nezakonitom odluke kojom je ugovor o radu tužiteljice prenesen na novog poslodavca E. d.o.o. Z.

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da su L. p. i. d.d., kao poslodavac i tužiteljica kao radnik, sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. srpnja 2003. za radno mjesto Voditelj prodaje;

- da je L. d.d. 10. svibnja 2005. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljici zbog organizacijskih i gospodarskih razloga, uz otkazni rok od dva mjeseca i pravo na otpremninu; i uz obrazloženje da je u tijeku proces racionalizacije i restrukturiranja poslovnog sustava L., da je zbog otežanih uvjeta poslovanja, sve veće konkurencije na tržištu prehrambenih proizvoda utvrđena potreba za povećanjem produktivnosti i smanjenjem ukupnih troškova poslovanja, a da su unapređenje organizacije, smanjenje broja vodećih razina i uvođenje novih informatičkih sustava osigurali optimalizaciju poslovnih procesa i mogućnost preraspodjele poslova na manji broj izvršitelja, zbog čega da je utvrđen poslovno uvjetovan višak radnika, da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu donijeta temeljem Programa zbrinjavanja viška radnika koji je prihvaćen 14. travnja 2005., nakon provedenog savjetovanja sa Radničkim vijećem, da se je nadležna služba zapošljavanja pozitivno očitovala o Programu zbrinjavanja viška radnika, da je poslodavac razmotrio potrebe poslovnog procesa kao i mogućnost zbrinjavanja tužiteljice i da je utvrdio da nije u mogućnosti tužiteljici trajno osigurati druge poslove niti je osposobiti ili obrazovati za rad na drugim poslovima, te da se je prilikom odlučivanja o otkazu vodilo računa o uvjetima iz čl. 106. st. 3. Zakona o radu i da je prijedlog Odluke o otkazu Ugovora o radu dostavljen Radničkom vijeću na prethodno savjetovanje;

- da je zahtjev za zaštitu prava od 30. svibnja 2005. poslodavac L. d.d., Odlukom od 14. lipnja 2005. odbio kao neosnovan;

- da je Prijedlog Programa zbrinjavanja viška radnika, L. d.d. dostavila Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, koji se je očitovao dopisom od 29. ožujka 2005. da na isti nema primjedbi, a pozitivno se je očitovao i dopisom od 21. travnja 2005.;

- da je Glavno radničko vijeće L. d.d. dopisom od 6. svibnja 2005. dalo očitovanje o Prijedlogu zbrinjavanja viška radnika, tražeći da se Program stavi izvan snage;

- da je došlo do reorganizacije poslovnog sustava L. d.d. u skladu s Pravilnikom o organizaciji koji je stupio na snagu 2. svibnja 2005., tako da je izdvojena organizaciona jedinica Divizija pića iz L., u kojoj je radila tužiteljica;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 30. prosinca 2005. u sudski registar upisano osnivanje društva s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom E. d.o.o.;

- da je pogon Divizija pića prešla u novoosnovano povezano trgovačko društvo E. d.o.o. Z., te su ugovori o radu radnika ex lege preneseni na trgovačko društvo E. d.o.o. pa tako i Ugovor o radu tužiteljice, koji je u to vrijeme još bio na snazi s obzirom da je tužiteljica tada bila na bolovanju za koje vrijeme bolovanja tužiteljici nije tekao otkazni rok;

- da je u skladu s tom promjenom tužiteljica s danom 1. svibnja 2006., odjavljena sa HZMO kao radnik L. d.d. i prijavljena je kao radnik E. d.o.o., o čemu da su obaviješteni svi radnici pa tako i tužiteljica dopisom od 13. lipnja 2006.;

- da se je L. d.d. prije donošenja odluke o prenošenju organizacione jedinice Divizije pića, o namjeravanoj odluci savjetovala s Radničkim vijećem koje je u svom Očitovanju od 1. veljače 2006. navelo da se ne protivi prijedlogu odluka Uprave, između kojih je određen naveden Prijedlog odluke o izdvajanju Divizije pića iz L. d.d. u povezano društvo E. d.o.o.;

- da je punomoćnik tuženika na raspravi 5. veljače 2007. istakao da su promijenjeni tvrtka i sjedište tuženika do tada L. d.d. Z. na sada D.-M. i. d.d. Z.;

- da se tužiteljica nakon porodiljnog dopusta više nije vratila raditi, već je bila na dugotrajnom bolovanju zbog bolesti kralježnice koja se po njenom iskazu kod nje pojavila još prije zasnivanja radnog odnosa kod L. d.d.;

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 9. travnja 2009. tužiteljici, kod koje je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 27. ožujka 2009.;

- da je poslove koje je obavljala tužiteljica, uz svoje, obavljao svjedok M. B., s obzirom da je tuženik racionalizirao proces rada raspoređivanjem poslova sa većeg na manji broj izvršitelja.

9. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije smatrajući da temeljem odredbe čl. 129. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 137/04 - pročišćeni tekst; dalje: ZR), poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu, preuzima s danom prenošenja, u neizmijenjenom obliku i opsegu, sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu, a to da je u konkretnom slučaju E. d.o.o.

10. Drugostupanjski sud zaključuje da, obzirom da su u smislu čl. 129. st. 1. ZR, po sili zakona preneseni svi ugovori o radu na novog poslodavca, to znači da je tužiteljica kao radnica čiji je ugovor o radu prenesen, zadržala u vezi s otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa sva prava koja je stekla kod L. d.d. kao ranijeg poslodavca do dana prijenosa ugovora o radu (sukladno čl. 129. st. 2. ZR), a jedina dužnost L. d.d., kao ranijeg poslodavca, u odnosu na radnike Divizije pića, pa tako i tužiteljicu, bila je da ih o tome pisano obavijesti pri čemu to obavještavanje radnika o prijenosu nema konstitutivni učinak, a kako je provedeno savjetovanje sa Radničkim vijećem sukladno čl. 145. ZR, to nije ništetna odluka o prijenosu.

10.1. Međutim, smatra da postoji pasivna legitimacija tuženika jer je L. d.d. otkazala Ugovor o radu tužiteljici prije statusnih promjena (odvajanja njezinog dijela u novoosnovano povezano trgovačko društvo) pa je upravo tuženik sada novog naziva/tvrtke D. d.d. Z., pasivno legitimiran, unatoč kasnijem prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca.

10.2. Izražava shvaćanje da je otkaz bio dopušten sukladno odredbi čl. 106. st. 1. alineja 1. ZR zbog gospodarskih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) jer je L. d.d. imala opravdani razlog za predmetni poslovno uvjetovani otkaz obzirom da je izdvojena organizacijska jedinica Divizija pića u kojoj je radila tužiteljica, pa je prestala potreba za obavljanjem poslova voditelja prodaje koje je poslove obavljala tužiteljica jer je iste bilo moguće obaviti preraspoređivanjem na radnika koji ih je obavljao uz svoje poslove. Budući je autonomno pravo poslodavca da proces organizacije rada uredi tako da postiže bolje poslovne rezultate, opravdan je razlog za poslovno uvjetovani otkaz, a posebice jer poslodavac tužiteljicu nije mogao zaposliti na nekim drugim poslovima, a nije mogao voditi računa o trajanju radnog odnosa i obvezama uzdržavanja koje terete radnika jer je tužiteljica bila jedini izvršitelj, i nije mogao obrazovati ili osposobiti tužiteljicu za rad na nekim drugim poslovima. Smatra da se tužiteljica neosnovano poziva na odredbu čl. 78. ZR jer tužiteljica nije radnica kod koje postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti s obzirom da iz iskaza same tužiteljice i dokumentacije u spisu proizlazi da se kod tužiteljice radi o bolesti kralježnice nastale još prije zapošljavanja kod tuženika i da ostvareno pravo na invalidsku mirovinu nije uzrokovano ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću.

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan. Naime, tužiteljica u reviziji uglavnom ukazuje da ju je poslodavac mogao dodatno obrazovati odnosno osposobiti za rad na nekim drugim poslovima ali pritom ne precizira o kojim poslovima bi se radilo. Također, smatra da je u Diviziji pića preostalo šest radnika ali pritom ne navodi na koje bi je radno mjesto poslodavac mogao zaposliti. S druge strane, upravo iz iskaza M. B. proizlazi da su postojali organizacijski i gospodarski razlozi za ukidanje tužiteljičinog radnog mjesta jer je dio preostalih poslova njenog radnog mjesta on počeo obavljati uz poslove svog radnog mjesta.

12. Bespredmetno je ustrajanje tužiteljice u navodima da su neki radnici koji su radili na određeno vrijeme kasnije sklapali s novim poslodavcem ugovore o radu na neodređeno vrijeme, ne dovodi u pitanje dopuštenost i zakonitost otkaza ugovora o radu koji je dat tužiteljici sukladno odredbi čl. 106. ZR. Ovo i stoga jer je tuženik poslovnu odluku o otkazivanju ugovora o radu iz organizacijskih i gospodarskih razloga jasno iskazao u Programu zbrinjavanja viška radnika, koji je u zakonito provedenom postupku donesen i proizveo je pravni učinak.

13. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.