REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3095/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz R. B. i H., P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica L. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1328/19-2 od 2. travnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-827/17-95 od 25. siječnja 2019., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1328/19-2 od 2. travnja 2019. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-827/17-95 od 25. siječnja 2019. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik isplati iznos od 349.650,00 kuna sa zateznom kamatom od 13. veljače 2007. do isplate te da joj naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Pod točkom II. izreke naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 126.131,50 kuna, u roku 15 dana.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-1328/19-2 od 2. travnja 2019. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i pod točkom II. izreke za parnični trošak u iznosu od 99.631,50 kuna, a rješenjem je djelomično uvažio žalbu tužiteljice u dijelu koji se odnosi na parnični trošak te je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 26.500,00 kuna, a odbio je i zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske postupiti u smislu čl. 394. i čl. 395. ZPP.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima, obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su u suglasju s prikupljenom procesnom građom, ocijenjenim u skladu s čl. 8. ZPP.
7.1. Budući da je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, drugostupanjski sud prema ovlaštenju iz čl. 375. st. 5. ZPP nije bio dužan posebno obrazlagati svoju presudu, slijedom čega se u reviziji neutemeljeno prigovara da je pobijana drugostupanjska presuda nedostatno obrazložena i da je stoga također (kao i prvostupanjska presuda) zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prema tome, niti pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7.2. Prema tome, nije osnovan revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. s. 2. toč. 11. ZPP, kao ni relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 375. ZPP opisno istaknut u reviziji.
8. U reviziji se iznosi tvrdnja da službene bilješke koje su sačinili djelatnici policije prilikom očevida prometne nesreće ne mogu biti valjani dokaz u parničnom postupku u smislu odredbi ZPP.
9. Suprotno tvrdnji tužiteljice, kao dokaz u parničnom postupku može poslužiti sve ono iz čega se može crpiti saznanje o relevantnim činjenicama (Rev-1977/15 od 28. veljače 2017.) pa tako i službena bilješka policije koju je sud ocijenio u ukupnosti i s ostalim izvedenim dokazima i dao valjano obrazloženje zbog čega je poklonio vjeru iskazu svjedoka zabilježenu u službenoj bilješci policije, a nije iskazima svjedoka danim u postupku pred sudom.
9.1. Osim toga, ocjena dokaza pridržana je za sud u smislu čl. 8. ZPP.
10. Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revidentica.
11. U dijelu revizijskih navoda kojima tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužiteljice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.
12. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete na vozilu oštećenom u prometnoj nesreći.
13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužiteljica vlasnica vozila koje je oštećeno u prometnoj nesreći 24. svibnja 2006. kada je vozač tog vozila uslijed neprilagođene brzine kretanja stanju i uvjetima na kolniku (kolnik mokar od kiše, blagi uspon) izgubio kontrolu nad vozilom i izletio izvan kolnika,
- da je vozač vozila tužiteljice na temelju rješenja Prekršajnog suda u Gospiću poslovni broj: P-979/06 od 24. kolovoza 2006. oglašen krivim za izazivanje prometne nesreće uslijed neprilagođene brzine kretanja stanju i uvjetima na kolniku izgubivši kontrolu nad vozilom kojom prilikom je izletio desno van kolnika i zadnjim dijelom vozila udario u metalnu zaštitnu ogradu,
- da su svjedoci iz vozila osiguranika tuženika različito iskazivali na sudu u odnosu na iskaze dane policiji na očevidu o čemu su sastavljene službene bilješke policije (o tome tko je vozač vozila osiguranika tuženika, o tome je li vozilo osiguranika tuženika okrznulo vozilo tužiteljice),
- da prometni vještak, iako nije mogao isključiti mogućnost nastanka prometne nesreće na način kako ga opisuju svjedoci nesreće, nije mogao bez poznavanja boje vozila osiguranika tuženika odgovoriti na pitanje je li na vozilu tužiteljice ostao trag vozila tuženika jer se na oštećenju lijevog blatobrana vozila tužiteljice vidi trag crvene boje, a ispod trag sive boje koja bi mogla biti temeljna boja samog blatobrana i koja nije mogla nastati u kontaktu s metalnom ogradom jer je ona tamnije sive boje,
- da iz dokaza u spisu ne proizlazi da je do zanošenja vozila tužiteljice došlo jer da je vozilo osiguranika tuženika prilikom pretjecanja vozila tužiteljice i vraćanja u desnu traku okrznulo vozilo tužiteljice.
14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 1072. st. 1. u vezi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 - dalje: ZOO) zaključivši da je vozač vozila tužiteljice isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće.
15. Revident pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što smatra da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 1072. st. 2. ZOO o obostranoj krivnji vozača vozila ako već nije prihvatio zaključak da je došlo do okrznuća vozila.
16. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je vozač vozila tužiteljice isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće i oštećenje njenog vozila jer je do nesreće došlo zbog neprilagođene brzine kretanja uvjetima i stanju na kolniku zbog čega je oglašen krivim u prekršajnom postupku pri čemu u parničnom postupku nije utvrđena odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja odnosno takvo postupanje osiguranika tuženika koje bi ukazivalo na njegovu (su)odgovornost za nastanak štetnog događaja.
17. U takvoj situaciji pravilno su nižestupanjski sudovi i po ocjeni ovog suda primijenili materijalno pravo iz čl. 1072. st. 1. ZOO te nema mjesta primjeni čl. 1072. st. 2. ZOO s obzirom na to da nije utvrđena obostrana krivnja vozača motornih vozila.
18. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
