REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 671/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P., OIB ... , iz R., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u V., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB ... , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-129/2021-2 od 9. lipnja 2021., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-212/2019 od 14. prosinca 2020. i tužba odbačena, u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

r i j e š i o j e :

Ukida se rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-129/2021-2 od 9. lipnja 2021. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj A. P., ... , V., OIB: ... , vlasnik nekretnine označene kao dio č.zem. 5449/1, k.o. R., površine 1982 m2, za cijelo, i to baš dijela navedene nekretnine koji je prikazan u skici mjerenja likom 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14- 15-16-17-18-19-20-21-22-23-24-25-26-27-28-29-30-40-41-42-32-33-34-35-36-37-38- 39-1, koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka Z. P. od 19.12.2018. g. i ove presude, što je tužena dužna priznati, pa se ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista u zemljišnoj knjizi nadležnog suda upisati pravo vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, uz prethodan izbris dotad upisane Republike Hrvatske.

II Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.050,00 kuna.".

1.1. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem usvojena je žalba tužene, ukinuta je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbačen i to kao nedopušten (pravilno bi bilo odbaciti tužbu). Nadalje, tim rješenjem naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak od 4.250,00 kn.

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 872/2022-2 od 1. ožujka 2022., dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Je li sud ovlašten odbaciti tužbu temeljem čl. 186.a st. 6. Zakona o parničnom postupku zbog činjenice da je tužitelj nakon provedenog geodetskog vještačenja naveo veću površinu nekretnine u odnosu na onu površinu koju je prije podnošenja tužbe naveo u prijedlogu za mirno rješenje spora postupajući po čl. 186.a st. 1. ZPP?".

3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

4. Revizija tužitelja je osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine, na priznanje toga vlasništva od strane tužene te na ovlašćenje tužitelja za upis njegova prava vlasništva uz prethodno brisanje upisa vlasništva tužene. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine stekao dosjelošću, nasljeđivanjem i građenjem.

7. Nalazeći osnovanim predmetni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud taj tužbeni zahtjev prihvaća.

8. Drugostupanjski sud pak prihvaća žalbu tužene, ukida prvostupanjsku presudu i odbacuje predmetni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i to kao nedopušten, jer da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP. Drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nije prije podnošenja tužbe proveden postupak mirnog ostvarenja prava predviđen odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP. Ovo stoga jer da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora kao predmet spora označio dio kč.br. 5449/1 k.o. R. površine cca 500 m2 (kako je odredio i početni tužbeni zahtjev), a da je nakon provedenog vještačenja u ovom parničnom postupku, preinačio tužbu te kao predmet spora (tužbeni zahtjev) označio dio iste zemljišno knjižne čestice ali u površini od 1982 m2.

9. Takvo postupanje drugostupanjskog suda je pogrešno, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanog drugostupanjskog rješenja čime je dakle u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 186.a st. 1 i st. 6. ZPP.

10. Prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

10.1. Prema odredbi čl. 186.a st. 6. ZPP sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. toga članka.

11. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće:

- tužitelj je prije podnošenja tužbe Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću podnio zahtjev za mirno rješenje spora naznačivši predmet spora (svoje zahtjev) vlasništvo dijela kč.br. 5449/1 k.o. R. u površini od cca 500 m2,

- Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću je odgovorilo na taj zahtjev tužitelja na način da je odbilo taj zahtjev jer da je isti neosnovan, radi čega nema osnova za sklapanje nagodbe,

- tužitelj je nakon toga podnio tužbu protiv tužene odredivši slijedeći tužbeni zahtjev:

"Utvrđuje se da je tužitelj A. P., ... , V., OIB: ... , vlasnik nekretnine označene kao dio č.zem. 5449/1, k.o. R., površine cca 500 m2, za cijelo, i to baš dijela navedene nekretnine koji je prikazan u skici mjerenja likom --------------------------, koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka mjernika i ove presude, a što je tužena dužna priznati, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude i prijavnog lista u zemljišnoj knjizi nadležnog suda upisati pravo vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz prethodan izbris dotad upisane Republike Hrvatske.",

- nakon provedenog vještačenja u ovom parničnom postupku tužitelj je odredio tužbeni zahtjev naveden u izreci prvostupanjske presude (koji tužbeni zahtjev je prvostupanjski sud prihvatio).

12. Svrha postupka iz čl. 186.a ZPP je izbjegavanje nepotrebnog sudskog spora ukoliko se spor može riješiti na miran način. Pravilno drugostupanjski sud zaključuje da identitet predmeta spora iz zahtjeva za mirno rješenje spora mora biti istovjetan tužbenom zahtjevu, jer se u protivnom ne ostvaruje svrha postupka iz navedenog zakonskog članka.

13. No, u konkretnom slučaju kada je tužitelj nakon provedenog vještačenja u ovom parničnom postupku promijenio predmet spora samo na način da zahtijeva vlasništvo spornog dijela (iste) predmetne nekretnine u većoj površini od površine naznačene u zahtjevu za mirno rješenje spora, te kada među strankama nije bilo nesporazuma o predmetu spora (tužena niti do zaključenja glavne rasprave, a niti u žalbi ničim ne ukazuje da bi njezin odnos prema tužitelju bio drugačiji da je tužitelj već u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo površinu koju je naveo u konačno određenom tužbenom zahtjevu, tužitelj je ostvario procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe i sa konačno određenim tužbenim zahtjevom. I u takvoj situaciji ostvarena je svrha postupka iz čl. 186.a ZPP, jer su obje stranke na isti način prepoznale predmet spora, a tužena se zahtjevu tužitelja protivila osporavajući osnovanost tog zahtjeva (a ne osporavajući samu površinu spornog dijela predmetne nekretnine). Stoga, očito je da bi tužena odnosno prije navedeno Državno odvjetništvo odbilo zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora i da je tužitelj u tom zahtjevu naveo veću površinu spornog dijela predmetne nekretnine. Dakle i u toj situaciji tužitelj bi bio primoran podnijeti tužbu tj. i u toj situaciji ne bi bio izbjegnut sudski spor.

14. Dakle, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na konkretan slučaj pokazuje se pretjerano formalistički.

15. S obzirom na izneseno, a kako je drugostupanjski sud uslijed navedenog pogrešnog pravnog shvaćanja propustio odlučiti o žalbenim navodima tužene, to je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1., u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o žalbi tužene protiv prvostupanjske presude.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.