REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2181/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V., OIB: ..., iz U., kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1615/2021-2 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2228/2019-14 od 29. listopada 2021., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1615/2021-2 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2228/2019-14 od 29. listopada 2021.

2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije osporava dopuštenost istog te predlaže revizijskom sudu odbaciti isti kao nedopušten. Potražuje trošak odgovora na prijedlog.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja tri pravna pitanja – 1. predstavlja li potraživanje naknade štete zbog izgubljene dobiti kao razlika zaštićene i tržišne najamnine povremeno potraživanje te zastarijeva li samo pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine; 2. određivanje visine razlike najamnine; 3. pravo na istu ukoliko je vlasništvo stana stečeno nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova – koja smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pritom se obrazlažući razloge važnosti prvog pitanja poziva na revizijske odluke poslovni broj Revr- 286/2011 od 19. studenoga 2013., Revr-188/04 od 30. ožujka 2005., Rev-1001/2010 od 12. veljače 2013., Rev-1423/2016 od 27. kolovoza 2019. i Rev-45/10 od 7. travnja 2010.; drugog pitanja – na odluke Europskog suda za ljudska prava Skelin-Hrvoj i Đuričić protiv Republike Hrvatske i Statileo protiv Republike Hrvatske u kojima je navedeno da su države stranke Konvencije ovlaštene sniziti najamninu do razine ispod tržišne; te trećeg pitanja – na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1036/20 od 3. kolovoza 2021., Gž-4193/18 od 17. rujna 2019., Gž-1147/19 od 16. srpnja 2020., Gž-3681/21 od 24. siječnja 2022. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-655/18 od 12. studenoga 2020.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. U odnosu na prvo pitanje valja reći da je shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci – da naknada štete zbog izgubljene zarade kao razlika između tržišne i zaštićene najamnine nije povremeno potraživanje – ne odstupa od shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo u odlukama poslovni broj Rev-x-388/2016-2 od 21. travnja 2021., Rev- 2920/2018-2 od 26. studenoga 2019. i dr. (tako i Revd-3630/2021 od 14. prosinca 2021.).

4.2. Nadalje, u pogledu drugog i trećeg pitanja naznačenog u reviziji valja reći da je riječ o pitanjima glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo u odluci poslovni broj Rev-2364/16 od 19. prosinca 2018., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu jer nije došlo do promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Europskog suda za ljudska prava (tako i Revd-5423/21 od 11. siječnja 2022., Revd-1164/22 od 22. ožujka 2022.).

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u st. I. izreke.

6. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP; st. II. izreke).

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.