REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1090/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. M. iz K., OIB: … radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4230/2015-2 od 7. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-992/12- 26 od 23. siječnja 2015., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženi M. P. iz K., nedostojan za nasljeđivanje pa nema nasljedna prava iza pokojnog ostavitelja M. N. iz Z., prije K., što je dužan priznati te tužitelju naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.,tekst, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedostojnosti za nasljeđivanje, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik više puta prijetio smrću njihovom pokojnom ocu (ostavitelju) te da je roditelje izbacio iz njihove kuće u Komiži zbog čega su do kraja života bili prisiljeni smjestiti se kod tužitelja u Zagrebu.

7. Prvostupanjski sud je zaključio da razlozi na kojima tužitelj temelji tvrdnju da tuženik nije dostojan naslijediti njihovog pokojnog oca N. M. nisu razlozi koje imaju u vidu odredbe čl. 125. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15- dalje: ZN). Zaključak prvostupanjskog suda prihvatio je drugostupanjski sud.

8. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP-a).

9. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

10. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi drugostupanjske presude nedostatni. Ovo stoga što da drugostupanjski sud ne spominje u obrazloženju presude dokaze koje je izveo i ocijenio prvostupanjski sud, niti spominje činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, na koje da je, doduše, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda, u obrazloženju koje je drugostupanjski sud koristio ovlaštenje iz čl. 375. st. 5. ZPP-a i pozvao se na obrazloženje prvostupanjske presude u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 125. toč. 4. ZN-a, jer da su sudovi preusko tumačili pojam „teže ogrešenje“ o zakonsku obvezu uzdržavanja.

14. Prema odredbi čl. 125. ZN-a nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke:

1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;

3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku;

4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

15. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da je ostavitelj imao mirovinu i da mu egzistencija nije bila ozbiljno ugrožena. Suprotno tvrdnji tužitelja, na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zaključili da nisu ostvarene pretpostavke za nedostojnost za nasljeđivanje iz čl. 125. toč. 4. ZN-a. Jednako tako pravilno su zaključili sudovi da ni okolnosti na kojima je tužitelj u tužbi temeljio tvrdnju o nedostojnosti za nasljeđivanje (prijetnja smrću i (neuspješno) prisiljavanje ostavitelja da sačini oporuku u korist tuženika ne predstavljaju razloge nedostojnosti za nasljeđivanje.

16. Kako to pravilno navode nižestupanjski sudovi razlozi koji nasljednika čine nedostojnim za nasljeđivanje taksativno su određeni u čl. 125. ZN-a, a tužitelj nije dokazao postojanje ni jednog od tih taksativno navedenih razloga.

17. Nedolično ponašanje tuženika koje opisuje tužitelj u tužbi predstavljalo bi povredu zakonskih i moralnih obveza koje proizlaze iz tuženikovog obiteljskog odnosa s ostaviteljem, čime bi se on teže ogriješio prema ostavitelju. Takvo ponašanje razlog je za isključenje iz nasljedstva u smislu čl. 85. st. 1. toč. 1. ZN-a, koje ovisi o oporučnoj volji ostavitelja, koja konkretno nije izražena, a ne predstavlja razlog za nedostojnost za nasljeđivanje.

18. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.