REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2331/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ć., OIB: …, iz M., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u P., protiv tuženika Ž. S., OIB: …, iz P., kojeg zastupa punomoćnica Lj. K. S., odvjetnica u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-453/2018-2 od 8. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-158/2016-21 od 24. studenoga 2017., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-453/2018-2 od 8. ožujka 2018. te se predmet u tom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku tužiteljici isplatiti „26.000,00 EUR- u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 1. srpnja 2014., a što predstavlja iznos od 196.560,00 kn“ s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke); odbijen je zahtjev za isplatu ugovorene kamate za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 1. srpnja 2014. (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 15.537,50 kn (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -proč. tekst, i 25/13-dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava njenu osnovanost i predlaže istu odbiti.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu (kupoprodajne cijene) u ispunjenju obveze tuženika kao kupca, a koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo
- da su stranke dana 24. travnja 2012. sklopile kupoprodajni ugovor predmetom kojeg je bila 1/5 dijela kčbr. 2198/6 kuća i dvor u selu sa 24 čhv, upisane u z.k.ul. broj 6255 k.o. P. za ugovorenu kupovninu u iznosu od 32.000,00 EUR;
- da je tuženik tužiteljici isplatio kaparu u iznosu od 6.000,00 EUR, a ostatak kupoprodajne cijene do 32.000,00 EUR da se obvezao isplatiti tužiteljici do 1. srpnja 2014., a koju obvezu do danas nije ispunio.
7. Prvostupanjski sud je, prethodno utvrdivši
- da je tužiteljica u pogledu nekretnine koja je predmet spornog ugovora (1/5 dijela kč.br. 2198/6) bila 4. prosinca 2007. sklopila kupoprodajni ugovor sa suprugom tuženika V. S., na temelju kojeg ugovora je potonja i upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnica;
- da se u istom ugovoru navodi da je ugovor sklopljen isključivo u svrhu podnošenja zahtjeva i ishođenja dopune lokacijske dozvole i uporabne dozvole na čkbr. 2198/6 te da se V. S. obvezuje nakon etažiranja vratiti A. Ć. nekretninu koja odgovara suvlasničkom dijelu;
- da je tuženik na temelju ugovora od 27. studenoga 2007., sklopljenog s T. K., već uknjižen kao suvlasnik u 4/5 dijela iste nekretnine;
- da je tijekom 2012. tužiteljica namjeravala svoj suvlasnički dio nekretnine koji u naravi odgovara lokalu u kojem se obavlja optičarska djelatnost prodati gospođi V. za cijenu od 32.000,00 EUR;
- da je tuženik ponudio tužiteljici da on za isti iznos kupi tu nekretninu, nakon čega je uslijedilo sklapanje ugovora od 24. travnja 2012.,
zaključuje da je ugovor od 4. prosinca 2007. bio prividan, odnosno da je posljedica prijevarne radnje tuženika, slijedom čega da tuženik odgovara tužiteljici za štetu u visini razlike kupoprodajne cijene iz ugovora od 24. travnja 2012. te prihvaća tužbeni zahtjev.
8. Drugostupanjski sud ocijenio je da navedeni zaključci prvostupanjskog suda o postojanju odštetne odgovornosti tuženika nisu prihvatljivi. Međutim, prihvativši zaključak prvostupanjskog suda o prividnosti kupoprodajnog ugovora od 4. prosinca 2007., zaključuje, da unatoč činjenici što je supruga tužitelja na temelju tog prividnog ugovora i dalje u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica, tužiteljica mogla slobodno ugovorom od 24. travnja 2012. raspolagati istom nekretninom. Stoga da je ugovor valjan i proizvodi učinke te je tuženik dužan u ispunjenju svoje ugovorne obveze isplatiti tužiteljici kunsku protuvrijednost iznosa od 26.000,00 EUR prema tečaju na dan 1. srpnja 2014.
9. Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (čl. 376. st. 1. ZOO). Vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasništva usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije (čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 - dalje: ZV).
10. Osnovana je tvrdnja revidenta da je pobijanom drugostupanjskom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju revident sadržajno ukazuje, jer presuda o činjenicama odlučnim za primjenu naprijed navedenog materijalnog prava ima nejasne, nedostatne i proturječne razloge zbog kojih nedostataka se ne može ispitati. Naime, iz razloga presude, kojima se ocjenjuje neodlučnom okolnost da je predmet kupoprodaje uknjižen na drugu osobu, ne može se razabrati zbog čega se smatra osnovanim zahtjev za ispunjenje ugovorne obveze kupca (isplatom kupovnine), kad iz utvrđenih činjenica, bez dodatnih radnji tužiteljice – prijenosa nekretnine na njeno ime i vlasništvo, jasno proizlazi nemogućnost ispunjenja njene obveze kao prodavatelja (predaja stvari u vlasništvo).
11. Budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
12. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.