REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 598/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. V. i S. L., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. V. i S. L. u S., protiv tuženika H. – H. d.d. Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-41/2021-3 od 10. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-325/15-22 od 28. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-41/2021-3 od 10. veljače 2022., odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-325/15-22 od 28. listopada 2015. sudio je:
"I. Utvrđuje se da nije zakonit i dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tužitelju P. B. iz S., S., OIB: …, dao tuženik H. - H. d.d., Z., OIB: …, Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu broj HP-02/2-000029/14 od 14. ožujka 2014., te da prema tome radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja vrati na posao.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstokuna), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
2. Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj: Gž R-41/2021-3 od 10. veljače 2022., pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, dok je pod točkom II. izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 14. ožujka 2014., da radni odnos tužitelja nije prestao kao i da se tužitelj vrati na rad kod tuženika.
9. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, je li prilikom otkazivanja poštivao sve kriterije propisane čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11 i 82/11, dalje: ZR) kao i je li postupak savjetovanja s radničkim vijećem proveden u skladu s odredbom čl. 149. st. 1. ZR.
10. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tužitelj na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme radio kod tuženika na radnom mjestu operater II, Divizija mreža na području Splitsko-dalmatinske županije,
- da je tužitelju odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2014. tuženik otkazao ugovor o radu,
- da je tužitelj 4. travnja 2014. protiv Odluke o otkazu podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao,
- da je tužitelj uvršten u Program zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013. kojeg je tuženik 3. siječnja 2014. dostavio Hrvatskom Zavodu za zapošljavanje,
- da je tuženik Glavnom radničkom vijeću dostavio Program zbrinjavanja viška radnika na postupak savjetovanja, dok je na pojedinačne ugovore o radu radnika koji su uvršteni u taj Program postupak savjetovanja proveden između tuženika i Radničkih vijeća grupa područja,
- da se radničko vijeće protivilo Programu zbrinjavanja viška radnika zbog nedostavljanja podataka vezanih za ocjenu dodatnih kriterija za radnike,
- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika proizlazi da je za radno mjesto Operater II, Divizija mreža, Splitsko-Dalmatinske županije predviđeno kao višak 60 izvršitelja (od ukupno 342 izvršitelja), a poslodavac je utvrdio da nema dovoljno poslova za sve izvršitelje uzimajući u obzir obujam poslova i raspoložive radnike,
- da iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu i iz Programa zbrinjavanja viška zaposlenika tuženik kao opravdan razlog za otkaz navodi da je smanjen broj usluga i ostvaren gubitak u poslovanju,
- da je tuženik odredio kriterije za izbor radnika za čijim će radom prestati potreba, a to su zakonski kriterij (trajanje radnog odnosa, starost, invalidnost i obveze uzdržavanja) te dodatni kriterij (učinkovitost, stručnost i kvaliteta obavljenog rada te status branitelja Domovinskog rata),
- da su radnika u pogledu učinkovitosti, stručnosti i kvalitete obavljenog rada ocjenjivale njemu nadređena A. T. te A. K..
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su zaključili da je odluka o otkazu nedopuštena te su prihvatili tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud svoju odluku o nedopuštenosti otkaza temelji na utvrđenju da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz zbog toga jer Pravilnikom o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženik nije raspodijelio po grupama područja, divizijama, sektorima i odjelima, niti je utvrdio potreban broj izvršitelja za predmetno radno mjesto (kako ukupan broj, tako i možebitni broj po grupama područja, divizijama, sektorima ili odjelima), a opis poslova za radno mjesto „operater II“ nije razgraničio po pojedinim organizacijskim jedinicama (grupama područja, divizijama, sektorima, odjelima), odnosno uskladio sa stvarnim stanjem na terenu, već je samo utvrdio općeniti opis poslova. Također tuženik nije dokazao da je zbog smanjenja količine pruženih usluga u poštanskim uredima na području Splitsko-dalmatinske županije i pada dobiti upravo u Sektoru upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja 3 došlo do prestanka potrebe za radom 60 operatera II.
11.1. U odnosu na kriterije za utvrđivanje viška radnika, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik svoju tvrdnju iz Odluke o otkazu da je uzeo u obzir kriterije iz čl. 107. st. 3. ZR nije potkrijepio niti jednim adekvatnim dokazom, a ocjenjivanje učinkovitosti i stručnosti (kao dodatnih kriterija), provedeno je na temelju subjektivne i paušalne procjene tužitelju nadređenih A. T. i A. K. pri čemu se predmetna procjena nije temeljila na ocjenama radnika iz prethodnih godina, bez mjerljivih pokazatelja i pisanog traga, što ne predstavlja pravilnu i dopuštenu primjenu dodatnog kriterija.
11.2. Zbog toga prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 107. st. 3. ZR pa je utvrdio otkaz ugovora o radu nedopuštenim, a primjenom odredbe čl. 116. st. 1. ZR naložio je vraćanje tužitelja na rad.
12. Drugostupanjski sud je, svoju odluku o nedopuštenosti odluke o otkazu utemeljio na zaključku da postupak savjetovanja s radničkim vijećem nije proveden u skladu s odredbom čl. 149. st. 1. i 2. ZR. Prema shvaćanju tog suda, tuženik se nije na pravilan način savjetovao s radničkim vijećem o Programu zbrinjavanja viška radnika jer tuženik nije unatoč traženju, radničkom vijeću dao pojašnjenje načina ocjenjivanja za svakog radnika uvrštenog u program odnosno nije dao objašnjenje u pogledu dodatnih kriterija koji se primjenjuju na svakog pojedinog radnika te nije objašnjen način ocjenjivanja na temelju kojeg su bodovani radnici jer nisu navedeni nikakvi mjerljivi kriteriji. Nadalje, navodi da tuženik nije posebno razjasnio socijalne kriterije jer je određene radnike izuzeo iz programa i u odnosu na njih je odustao od otkaza.
13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
14. U rješenju spora valja poći od toga da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.
15. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s odredbama Zakona o radu.
16. Tuženik je u ovom slučaju propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 149. ZR, jer se nije na zakonom propisan način savjetovao s radničkim vijećem (tako i u Rev 942/2020 od 26. listopada 2021., Revr-219/2017 od 6. veljače 2019. i dr.).
17. Pravilno je stoga pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude, a prema kojemu poslodavac nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem u skladu s odredbom čl. 149. ZR te bodovanje dodatnih kriterija za usporedne radnike s tužiteljem nije provedeno sukladno čl. 107. st. 3. ZR pa se stoga nisu ostvarili opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju iz odredbe čl. 107. st. 1. ZR.
18. U dijelu revizijskih navoda kojima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza kada navodi da su kriteriji u Programu zbrinjavanja viška zaposlenih jasno precizirani i u pogledu utvrđenja da je radničkom vijeću dostavio sve potrebne podatke, valja reći da prema odredbi čl. 386. st. 1. i 2. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.
19. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
