REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1918/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S., OIB: ..., Ruska Federacija, S. P., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-970/16-2 od 29. siječnja 2018., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. P-342/13-40 od 30. lipnja 2016., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 528.306,85 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2013. do isplate, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 18.980,00 kn (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.060,00 kn (toč. III.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), očito greškom budući je dopuštena revizija prema vrijednosnom kriteriju, dakle revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (vrijednost pobijanog dijela presude iznosi 528.306,85 kn). Tužitelj reviziju podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana drugostupanjska presuda ukine, kao i presuda suda prvoga stupnja, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija prema vrijednosnom kriteriju, dakle revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 528.306,85 kn, zajedno sa kamatama, a koji iznos predstavlja obračunatu zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 400.000,00 kn, koji iznos je tužitelj uplatio kao jamčevinu u kaznenom postupku vođenom kod Županijskog suda u Puli, kao mjeru osiguranja.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj u kaznenom postupku kod Županijskog suda u Puli uplatio jamčevinu u iznosu od 400.000,00 kn, kao mjeru osiguranja,

- da je navedeni iznos tužitelj uplatio na žiro račun suda 16. listopada 2003.,

- da je iznos od 400.000,00 kn vraćen tužitelju uplatom na račun njegova punomoćnika 3. prosinca 2012.,

- da nema nezakonitosti u postupanju kaznenog suda, bilo prilikom određivanja jamčevine, bilo prilikom vraćanja jamstva,

- da je u kaznenom postupku kod Županijskog suda u Puli br. K-56/03 donijeta prvostupanjska presuda 19. travnja 2005. kojom je ostavljena na snazi, u postupku obnove postupka, presuda Županijskog suda u Puli br. K-38/90 od 30. svibnja 1995., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-151/05 od 8. travnja 2008.,

- da je u daljnjem postupanju Županijski sud u Puli pokušao ishoditi izvršnost presude, odnosno pokušao je dostaviti drugostupanjsku odluku tužitelju kao okrivljeniku i putem međunarodne kaznenopravne pomoći,

- da su pokušaji dostave presude tužitelju bili bezuspješni,

- da je nalogom predsjednika vijeća od 23. veljače 2012. dostava drugostupanjske presude izvršena putem oglasne ploče Županijskog suda u Puli s danom 23. veljače 2012.,

- da rješenjem Županijskog suda u Puli br. K-56/03-258 od 3. travnja 2012. odlučeno da nije dopušteno izvršenje kazne zatvora, te da je rješenjem istoga suda br. K- 56/06-270 od 9. listopada 2012. odlučeno da se ukida jamstvo i da se tužitelju ima vratiti iznos uplaćene jamčevine, te da je to rješenje postalo pravomoćno 27. studenoga 2012.,

- da je 3. prosinca 2012. putem računovodstva Županijskog suda u Puli izvršen povrat jamčevine u iznosu od 400.000,00 kn,

- da je apsolutna zastara izvršenje kazne zatvora nastupila 2003., a da je tu činjenicu sud utvrdio 2012.,

- da je tužitelj svojim ponašanjem, posebice nedostupnošću kaznenom sudu, zbog čega mu je suđeno u odsutnosti, a nakon toga je boravio na nepoznatoj adresi, uzrokovao dugotrajnost samog postupka.

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da tuženica nije u obvezi platiti tužitelju zateznu kamatu u smislu pravila obveznog prava, budući da tužitelj nema nikakva tražbinu prema tuženiku koja bi se temeljila sudskoj odluci ili odluci druge javne vlasti, niti je tuženik pao u zakašnjenje pa da bi dugovao tužitelju zateznu kamatom.

10. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilnim prihvaća i ovaj sud. Naime, neovisno o tome što je nastupila zastara izvršenja kazne zatvora 23. listopada 2003., sam tužitelj je jamčevinu platio upravo radi osiguranja svoje dostupnosti sudu, te je isti nakon uplate jamčevine pušten iz pritvora. Usprkos tome isti je i nakon toga bio nedostupan sudu, te mu se nije mogla uručiti drugostupanjska presuda.

Kod toga treba posebno naglasiti da je punomoćnik tužitelja dostavio Županijskom sudu u Puli specijalnu punomoć za zaprimanje pismena i povrat jamstva 22. studenoga 2012., te je odmah nakon toga i doneseno rješenje o vraćanju jamstva 27. studenoga 2012. Iz toga slijedi da tuženik nije niti mogao izvršiti povrat jamčevine, jer mu tužitelj nije bio dostupan, a punomoćnik je punomoć za primanje pismena i povrat jamstva dostavio tek u studenom 2012. godine.

11. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da između parničnih stranaka nije nastao obveznopravni odnosi, niti da je tuženik pao u zakašnjenje, pa da bi radi toga trebao platiti tužitelju zateznu kamatu na uplaćeni iznos jamčevine od trenutku nastupa apsolutne zastare izvršenja kazne zatvora, do stvarno izvršenog vraćanja.

12. Radi navedenog revizijski navodi tužitelja nisu osnovani, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.