REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 425/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. o. k. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. O., I. P. i F. O. u Z., protiv tuženika J. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3781/16-3 od 13. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv- 7612/12 od 15. travnja 2016., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3781/16-3 od 13. travnja 2018. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-7612/12 od 15. travnja 2016., te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. br. Ovrv-429/12 od 22. veljače 2012. kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 131.158,99 kn, uvećanu za zatezne kamate tekućom od 30. studenoga 2011. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, te da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.500,06 kn, također sa zateznom kamatom, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 20.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2016. do isplate, po stopi pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog toga što odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ali pred drugo vijeće prvostupanjskog suda.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

„Kada temeljem provedenog prekršajnog postupka, prometnog vještačenja, saslušanih svjedoka i sudionika nije dokazana krivnja niti jednoga od sudionika prometne nezgode tj. nije dokazano da bi itko od njih prošao kroz crveno svjetlo na semaforu, te su ujedno oba sudionika prekršajno oslobođena, da li tada vlasnici odgovaraju na jednake dijelove?“

8. Kao razlog važnosti tužitelj ukazuje da je shvaćanje zauzeto u pobijano odluci suprotno shvaćanju revizijskog suda u predmetu Rev-2663/93 od 20. rujna 1994.

9. Prema shvaćanju revizijskog suda postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud smatra da, kako provedenim dokazima nije bilo moguće utvrditi koja su svjetla bila upaljena na semaforima, da se isto nije moglo utvrditi niti u prekršajnom postupku, kao niti iskazima svjedoka i provedenim vještačenjem, da tužitelj nije dokazao spornu činjenicu počinjenja protupravne štetne radnje tj. krivnju osiguranika tuženika odnosno da je osiguranik tuženika na crveno svjetlo ušao u raskršće, a na čemu bi se temeljila odgovornost tuženika za štetu. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda prema odredbama čl. 1072. st 1. do 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) na jednake dijelove sudionici prometnih nesreća odgovaraju samo kada niti jedan od njih nije kriv, a u konkretnom slučaju je nesporno jedan od sudionika prometne nezgode mora proći kroz crveno svjetlo.

Navedeno pravno shvaćanje pravilnim prihvaća i drugostupanjski sud, pri čemu se oba suda pozivaju i na odredbu čl. 221.a ZPP, smatrajući da tužitelj nije dokazao da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

11. Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti pravilnim. Naime, u procesnoj situaciji kada se provedenim dokazima – saslušanjem svjedoka, vještačenjem nije moglo utvrditi kojem je od sudionika prometne nezgode bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, odnosno kada se nije moglo utvrditi niti obostrana krivnja, niti nepostojanje krivnje oba sudionika prometne nezgode, odredbu čl. 1072. st. 3. ZOO treba primijeniti u slučaju kada nije utvrđena krivnja niti jednog od sudionika prometne nezgode, pa slijedom toga sudionici prometne nezgode odgovaraju za nastalu štetu na jednake dijelove.

12. Pri tome nižestupanjski sudovi pogrešno tvrde da tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je osiguranik tuženika kriv za predmetnu prometnu nezgodu. Suprotno tome tvrdnja je tužitelj da se niti u prekršajnom postupku, gdje su sudionici prometne nezgode oslobođeni odgovornost za prekršaj, niti provedenim dokazima u ovom postupku nije moglo utvrditi da bi bilo koji od sudionika prometne nezgode bio kriv za istu, pa slijedom toga nema krivnje niti jednog od sudionika prometne nezgode, niti bilo kojem od sudionika dokazana krivnja, slijedom čega sudionici prometne nezgode odgovaraju na jednake dijelove. Identično pravno shvaćanje izraženo je odlukama ovoga suda br. Rev-2663/93, Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-1570/09 i dr. 13. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske presude temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će voditi računa o izraženom pravnom shvaćanju revizijskog suda, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, kao i o svim prigovorima tuženika.

15. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.