Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-534/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marine Kunić Stipčić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB: …, iz M., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u R., protiv tuženika H.-O. d. s. d.o.o., OIB: …, Z., radi zaštite vlasnika od bespravnog uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-984/15-43 od 3. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-984/15-43 od 3. prosinca 2018.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi;

"Nalaže se tuženiku E. R., R., OIB: …, da prestane bespravno uznemiravati tužitelja D. P., M., OIB: …, u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede nekretnine koja je u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. br. 1971., uložak br. 352, katastarske općine M., na način da o svom trošku premjesti trafostanicu TS 20/0,4 KV M. i dio priključnog dalekovoda, na drugo odgovarajuće mjesto koje je udaljeno za minimalno 100 m od stambenog objekta tužitelja, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete, isplati ukupan iznos od 50.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, koja teče od presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče od dana 15.06.2015. godine pa do isplate, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, koja teče od presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."

Točkom 2. izreke naloženo je naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 10.875,00 kn (deset tisuća osamsto sedamdeset pet kuna), u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predlaže preinačiti i rješenje o troškovima postupka sadržano u pobijanoj presudi i obvezati tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju kako je to navedeno u troškovniku tužitelja.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži od tužitelja da prestane s bespravnim uznemiravanjem tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava, na način da o svom trošku premjesti trafostanicu TS 20/0,4 KV M. i dio priključnog dalekovoda, na drugo odgovarajuće mjesto, te isplatu iznosa od 50.000,00 kn s osnova neimovinske štete.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima; da je prednik tužitelja svojom izjavom od 28. siječnja 1977. (list 45 spisa) odobrio trajno korištenje zemljišta za izgradnju trafostanice na česticama u vlasništvu prednika tužitelja, a sada tužitelja; da mu je za trajno korištenje tih nekretnina isplaćen iznos od 600 dinara; da iz nalaza i mišljenja vještaka I. O. (vještaka u V. O. d.o.o.) je utvrđeno da je izgrađena trafostanica TS 20/0,4 KV M. i zračni priključni vod na nekretnini tužitelja, te da isti ne predstavljaju opasnost za život i zdravlje tužitelja i njegove obitelji u smislu zračenja; da nema opasnosti za imovinu tužitelja za drevne građevine označe kčbr. 1. i 3. na skici lica mjesta mjerničkog vještaka u slučaju udara groma i eventualnog nastanka požara i eksplozije, a to iz razloga jer trafostanica ima izvedeno uzemljenje izračunato prema projektu i stoga bi se grom brzo uzemljio; da bi jedina opasnost za ljude u blizini trafostanice i visokonaponskih vodova bila ljeti radi pucanja izolatora koji prolaze obližnjim putem, no navedeno je uobičajeno i sa svim drugim trafostanicama i visokonaponskim vodovima u Hrvatskoj jer svi predstavljaju opasnost za ljude obzirom da visokonaponski vodovi i u drugim dijelovima Hrvatske prolaze uz ceste, putove, preko ceste i putova, a štete su gotovo zanemarive; da se opasnost od pucanja izolatora može prevenirati na način da se stave jači izolatori od propisanih; da je predmetna trafostanica izgrađena izvan mjesta utvrđenog glavnim projektom i građevinskom dozvolom, na kč. br. 1971 k.o. M., ali uz suglasnost prednika tužitelja; da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka O., koji je prigovore tužitelja otklonio svojim očitovanjem na ročištu dana 23. listopada 2018. (prigovor da je u međuvremenu obnovljena kuća tužitelja koja u trenutku uviđaja nije bila pogodna za stanovanje, te postoji li opasnost zračenja ako se spavaća soba nalazi do trafostanice); da je vještak naveo da nema saznanja je li kuća uređena samo izvana ili i iznutra te da je već prilikom uviđaja, dok kuća još nije bila obnovljena naveo da ukoliko se do trafostanice nalazi dnevna soba, ne postoji opasnost za ljude, a ako se do trafostanice nalazi spavaća soba bilo bi potrebno izmjeriti udaljenost osobe koja spava u toj sobi i trafostanice; da predmetna trafostanica i vodovi ne predstavljaju opasnost za život i zdravlje tužitelja i njegove obitelji i imovine, jer kroz vrijeme od 40 godina, koliko je prošlo od postavljanja trafostanice i priključnih vodova nitko nije ozlijeđen, nikakva imovinska šteta nije nastala zbog rada i lokacije predmetne trafostanice i vodova; da je izvršen tehnički prijam radova i da je izdana uporabna dozvola; da se radi o trafostanici koja ne predstavlja značajni izvor elektromagnetskih polja prema Pravilniku o zaštiti elektromagnetskih polja koji je bio na snazi u vrijeme gradnje trafostanice; da je pravomoćnom presudom Poslovni broj P-84/16 od 14. studenog 2016. utvrđeno postojanje služnosti u korist tuženika na teret kč. br. 1971 k.o. M., koja je u vlasništvu tužitelja; da je tužitelj zatražio psihijatrijsku pomoć dva mjeseca prije pokretanja predmetne tužbe, a prije toga u predmetnoj kući je živo 26 godina; da tužitelj živi u kući koja je udaljena od trafostanice najmanje 20,85 m; da je trafostanica dobila urednu uporabnu dozvolu, a prednik tužitelja i njegova supruga nisu nikad zatražili liječniku pomoć ili zahtijevali uklanjanje trafostanice i vodova koji su izgrađeni na njihovoj nekretnini; da tijekom postupka tužitelj nije dokazao da mu je počinjena neimovinska šteta, obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. G. A. proizlazi da je tužitelj samo jednom zbog straha potražio stručnu pomoć liječnika psihijatra (i to neposredno prije podnošenja ove tužbe, dana 17. lipnja 2015.) te da je tužitelj zbog činjenice da se u dvorištu nalaze trafostanica i visokonaponski vodovi razvio simptome blagog straha, te da će taj blagi strah postojati i u budućnosti osobito u situacijama koje pojačavaju tužiteljevo razmišljanje o potencijalnim opasnostima, no taj strah nije ostavio trajne posljedice.

7. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja, pozivajući se na odredbu čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO), te zaključuje kako tužitelj nije dokazao da izgrađena trafostanica TS 20/0,4 KV M. i zračni priključni vod predstavljaju opasnost za život i zdravlje tužitelja i njegove obitelji u smislu zračenja, da nema značajne opasnosti za njegovu imovinu u slučaju groma i eventualnog nastanka požara i eksplozije, obzirom predmetna trafostanica ima izvedeno uzemljenje izračunato prema projektu i stoga bi se grom brzo uzemljio i ne bi bilo štete na građevini. Nadalje, sud zaključuje kako je jedina opasnost za ljude u blizini trafostanice i visokonaponskih vodova bi bila ljeti, u slučaju pucanja izolatora, koji prolazi obližnjim putem, no navedeno je uobičajeno za sve trafostanice i visokonaponske vodove u Republici Hrvatskoj, jer svi prolaze uz cestu i putove i prelaze preko cesta i putova, te je utvrđeno da to predstavlja gotovo zanemarivu štetu. Navedemo je moguće prevenirati postavljanjem jačih izolatora.

8. Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnju da je trafostanica TS 20/0,4 KV M., sa pripadajućim dalekovodom izgrađena nezakonito i bespravno, da na trafostanici postoje natpisi "Visoki napon", "Oprez" i "Opasno po život", te da nije jasno ako je trafostanica bezopasna zašto na njoj postoje ovakva upozorenja. Nadalje, žalitelj navodi kako je utvrđeno da postoji mogućnost eksplozija izolatora, te da postoji niz znanstvenih istraživanja koja govore u prilog štetnog zračenja trafostanice, te da se kod tužitelja javlja strah i stres obzirom se radi o realnoj opasnosti zbog blizine tuženikovih objekata. Žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud protivno važećim zakonskim regulativama odbio tužbeni zahtjev, ne osvrćući se na vještačke nalaze i valjane navode tužitelja i dostavljenu sudsku praksu.

9. Pobijana odluka je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupak, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Na žalbene navode tužitelja, valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

12. Sud prvog stupnja ocijenio je provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Okolnosti na koje se poziva tužitelj u svojoj žalbi, a koji se svode na njegovu ocjenu nalaza vještak O. i vještaka A., nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima prihvatio nalaze vještaka, kao i usmeno očitovanje vještaka O., te uzevši u obzirom iskaz samog tužitelja i priloženu dokumentaciju pravilno utvrdio da je zahtjev tužitelja da premještanje trafostanice i priključnog voda, te nalaganje prestanka bespravnog uznemiravanja, neosnovan.

13. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka O. koji je jasno i stručno odgovorio na postavljeni zadatak, te je slijedom toga pravilno odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja obzirom nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

14. Na daljnje žalbene navode kojima tužitelj ustraje kod svojih tvrdnji da je predmetna trafostanica sa pripadajućim dijelom dalekovoda izgrađena bespravno, valja navesti da tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je prvotno, predmetna trafostanica trebala biti postavljena na kč. br. 1980, k.o. M. Komisija za tehnički pregled objekta trafostanice, pregledom izvedenih radova na objektu utvrdila je da je isti postavljen na kč. br. 1971 k.o. M., te da za tako izvedeni objekt može izdati dozvolu za upotrebu. Pritom je potrebno ponovno naglasiti da je prije izgradnje trafostanice sa pripadajućim dalekovodom, prednik tužitelja dao suglasnost za izgradnju na predmetnoj čestici. Jednako tako, valja navesti da je pravomoćnom presudom Poslovni broj P-84/16 utvrđeno postojanje stvarne služnosti u korist tuženika teret kč. br. 1971, upisane u zk. ul. 352 k.o. M., sada u vlasništvu tužitelja, za postavljeni elektroenergetski objekt sa priključnim dalekovodom, kao i služnost puta i to staze i kolnika radi nesmetanog pregleda, održavanja i korištenja označenog elektroenergetskog objekta.

15. Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoju odluke dao jasne razloge koji se odnose na opasnost od trafostanice i štetna zračenja, kao i mogućnost eksplozije izolatora o čemu se je jasno i nedvosmisleno očitovao i vještak O.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije bilo osnove dosuditi tužitelju naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha, obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka dr. A. proizlazi da je tužitelj zbog trafostanice i visokonaponskih vodova u dvorištu razvio simptome blagog straha, te da će isti postojati i u budućnosti, osobito kad razmišlja o potencijalnim opasnostima. S tim u vezi pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se radi o strahu slabog intenziteta koji ne opravdava dosuđenje naknade.

17. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (č. 154. st. 1. ZPP), tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.