R. H.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 395/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. a. Z., Z., OIB… , protiv tuženika B. J. iz Z., OIB… , radi naknade štete, odlučujući o reviziji B. J. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7656/2015-2 od 26. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskom suda u Zagrebu poslovni broj P-8589/2006 od 3. lipnja 2015., u sjednici održanoj 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika B. J. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7656/2015-2 od 26. rujna 2017. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev protiv tog tuženika, se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-8589/2006 od 3. lipnja 2015. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se 1. tuženiku B... d.o.o. iz Z., i 2. tuženiku B. J. iz Z., direktoru tvrtke B… d.o.o., da tužitelju F. a. Z. naknadi štetu u iznosu od 415.573,99 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 4. travnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj važećim Uredbama o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05), sve u roku 15 dana.“

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-7656/2015-2 od 26. rujna 2017. preinačio je prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženicima naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 415.573,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 4. travnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi preciziranoj u toč. 1. ovog obrazloženja.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete u visini novčanog iznosa kojeg je tužitelj isplatio M. Z. u ovršnom postupku vođenom protiv F. kao ovršenika radi namirenja tražbine ovrhovoditelja M. Z. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10220/02 od 30. siječnja 2004.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik B. J. je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), kojom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitan, jer to nije dopušten revizijski razlog po odredbi čl. 385. st. 1. ZPP.

8. Tuženik je u reviziji naveo da je u donošenju pobijane presude počinjeno više bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to:

- bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP za koju II- tuženik tvrdi da je počinjena time što je obrazloženje presude proturječno u odnosu na navode o postojanju adekvatne uzročne veze između radnje II-tuženika i štete, kao i da je pogrešno utvrđena solidarna odgovornost I i II tuženika za nastalu štetu.

-bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 1. u vezi s čl. 212. st. 1. toč, 4. ZPP, jer je nastupio prekid postupka u odnosu na I-tuženika, pa da nije bilo mjesta donošenju presude.

9. Suprotno tvrdnju revidenta u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje presude sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama glede uzročne veze između štetne radnje revidenta i nastale štete tužitelju.

9.1. U obrazloženju je navedeno:

„Naime, neprijeporno je da je obračunski ček broj 0030083 na iznos od 230.000,00 kuna u korist M. Z. iz Z. predan tužitelju 1. kolovoza 2001. i da je istoga dana drugo tuženik uništio taj ček u prostorijama tužitelja. Nastavno naprijed citiranim zakonskim odredbama Zakona o platnom prometu u zemlji i Zakona o čeku, stav je ovoga suda da je tužitelj, kao trasat, bio onemogućen istoga dana po zaprimanju prijepornog obračunskog čeka isplati određeni iznos novca od 230.000,00 kuna korisniku čeka, remitentu.

Naime, trasant je na dan predaje čeka, istoga dana po svojoj odgovornoj osobi uništio prijeporni obračunski ček broj 0030083, zbog čega je tužitelju nastala šteta uništenjem vrijednosnog papira, budući je ček po svojoj pravnoj prirodi platežno sredstvo. Dakle, upravo je tuženik B. J. kao odgovorna osoba prvo tuženika, svojom krivnjom i protupravnim postupanjem uništio prijeporni ček kao platežno sredstvo i time direktno prouzročio tužitelju nastanak štete, na način da je vrijednost toga čeka M. Z. kao korisnik čeka (remitent) naplatio od tužitelja (trasata). Slijedom navedenog, suprotno stavu suda prvog stupnja, tuženici su odgovorni za štetu tužitelju, budući je drugo tuženik, kao odgovorna osoba prvo tuženika počinio protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta tužitelju koji osnovano, kao oštećenik traži popravak štete. U konkretnom slučaju postoji direktna uzročna posljedična sveza između štetne radnje (uništenje čeka) i štete kao posljedice (isplata vrijednosti čeka trasanta, tužitelja M. Z., remitentu).“

9.2. Nadalje, pogrešan je navod tuženika B. J. da bi presudom bilo naloženo I i II tuženiku solidarno naknaditi tužitelju štetu, jer je izrekom presude naloženo I i II tuženiku naknaditi štetu, bez navoda o solidarnosti dužnika. Stoga je svakom od tuženika naloženo isplatiti po pola navedenog iznosa.

10. Nije ostvaren ni revizijski navod o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 1. u vezi s čl. 212. st. 1. toč, 4. ZPP, za koju tuženik B. J. drži da je počinjena time što je nastupio prekid parničnog postupka u odnosu na I-tuženika, pa da nije bilo mjesta donošenju presude niti protiv II-tuženika. Naime u odnosu na II- tuženika nije nastupio prekid postupka, a tuženici nisu jedinstveni suparničari, pa je sud mogao nastaviti parnični postupak protiv II-tuženika. Svaki od tuženika ima svoju procesnu stranačku poziciju koja ne ovisi o drugom tuženiku. Okolnost što eventualno nije bilo mjesta nastavku postupka i donošenju presude u odnosu na I- tuženika ne utječe niti je mogla utjecati na zakonitost pobijane presude u odnosu na II-tuženika. Napominje se da II-tuženik nema pravni interes pobijati presudu u dijelu kojim je naloženo I-tuženiku zajedno s II-tuženikom naknaditi štetu tužitelju, jer se iznos koji je dosuđen tužitelju dijeli na dva tuženika.

11. Suprotno tvrdnji u reviziji, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

12. Predmet spora je, kao je uvodno navedeno, naknada štete koju tužiteljica trpi naplatom iznosa od 415.573,99 kuna sa zakonskom zateznom kamatom M. Z. u ovršnom postupku vođenom protiv F. kao ovršenika radi namirenja tražbine ovrhovoditelja M. Z. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10220/02 od 30. siječnja 2004. Šteta je nastala jer je uništen ček kojeg je izdao II-tuženik, a kojeg je nas šalteru F., na dan dospijeća čeka, uništio drugotuženik.

12.1. Sporna je pravilna primjena odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ((Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), koji se primjenjuje u ovom postupku temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11),i s tim u vezi postojanje adekvatne uzročne veze između radnje II-tuženika (otimanje i uništenje čeka kojeg mu je predočila službenica F.) i štete koju F. trpi jer je od nje u sudskom postupku naplaćen iznos kojeg bi korisnik čeka mogao naplatiti od I-tuženika da ček nije uništen.

13. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude u odnosu na sporna pravna pitanja prihvaća i ovaj sud.

14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

15. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

16. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

17. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil