REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2318/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. V. iz Z., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., ... , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2584/2021-2 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9156/2019-26 od 15. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2584/2021-2 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9156/2019-26 od 15. lipnja 2021., postavljajući pet pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
"1.Obzirom da se na Ugovor o kreditu koji je sklopljen 19.4.2006 godine ne primjenjuje Direktiva 93/13, jer se ista primjenjuje samo na ugovore koji su zaključeni nakon datuma pristupanja dotične države članice, je li u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je dopuštena revizija, sve jer su prvostupanjska i drugostupanjska presuda temeljene na Direktivi 93/13?
2. Da li je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kao tužba treće osobe koja nije sudionik obveznog odnosa radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da li se ista računa od dana donošenja / pravomoćnosti prvostupanjske, odnosno od kada se računa početak zastarnog roka kod potraživanja temeljem zahtjeva za isplatu temeljem ništetne pravne osnove?
3. Može li se tužitelj pozivati na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o parničkom postupku kao potrošač imajući bez da taj svoj status dokaže te bez dokaza preuzimati benefite tog statusa bez potrebe dokazivanja istog ukoliko je prigovoreno tom statusu?
4. Da li je dopušteno, zbog ništetnog načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke, primijeniti drugu vrstu kamatne stope i to fiksnu kamatnu stopu za kredite u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ako ugovaranje promjenjive kamatne stope (kao vrste kamatne stope) nije ništetno?
5. Da li sud može meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu u parnici radi stjecanja bez osnove u smislu odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku koja je bila na snazi kada je tužba podnesena i prije stupanja izmjena Zakona o parničnom postupku od dana 1.9.2019.?
Kao razloge zbog kojih prva dva pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama. U odnosu na treće i peto postavljena pitanja predlagatelj nije naveo niti jednu odluku kao razlog važnosti dok se u četvrtom pitanju poziva na ukidnu drugostupanjsku odluku (Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-604/2021).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl.387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije.
4.2. Osporena presuda je, u odnosu na prva dva postavljena pitanja, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., kao i Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu niti je riječ o pitanjima u odnosu na koja potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
4.3. U vezi treće i peto postavljenog pitanja revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, unatoč postavljenom pravnom pitanju, nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih je postavljeno pitanje važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.4. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje kao razlog važnosti predlagatelj navodi ukidnu drugostupanjsku odluku, pa time tuženik nije ukazao na različitu sudsku praksu, jer odluka na koju se poziva nije pravomoćna odluka kojom se postupak završava. Stoga takva odluka nema značaj različitog pravnog shvaćanja na razini drugostupanjskog suda, a time ni potrebe za usuglašavanjem sudske prakse, a radi osiguranja jedinstvene primjene prava.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
