Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Pr-1060/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, na prijedlog više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužiteljice M.A.Š. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćniku G.J., odvjetniku iz OD M. i J. j.t.d. u O., protiv tužene bolnice, OIB: …, , zastupane po punomoćnici N.M., zaposlenici tužene, radi isplate iznosa od 22.328,10 kn, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 20. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženice, 14. lipnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj bolnici, OIB: …, da tužiteljici M.A.Š. iz V., OIB: …, isplati ukupan bruto iznos od 22.328,10 kuna (slovima: dvadeset dvije tisuće tri stotine dvadeset osam kuna i deset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 494,09 kn od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 789,46 kn od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 741,13 kn od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 958,00 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 761,63 kn od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 1.065,28 kn od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 563,90 kn od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 1.075,90 kn od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 1.020,97 kn od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 801,84 kn od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 939,66 kn od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 894,92 kn od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 648,75 kn od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 583,17 kn od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1.342,98 kn od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 687,92 kn od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 868,94 kn od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 1.304,03 kn od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 1.041,80 kn od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 1.141,02 kn od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 1.144,88 kn od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 974,66 kn od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 1.227,93 kn od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 1.255,84 kn od 16. travnja 2020. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u visini od 8.875,00 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 23. lipnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženice radi isplate. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženice te da je u vremenskom periodu od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. godine radila na radnom mjestu doktora medicine, liječnika na specijalizaciji, te da joj je rad organiziran na način da učestalo obavlja i prekovremeni rad.

2. U tužbi se, nadalje, navode propisi kojima je u predmetnom razdoblju bila regulirana plaća tužiteljice, tj. odredbe kolektivnih ugovora koji su u utuženom periodu bili na snazi te Zakona o radu i dodataka kolektivnim ugovorima.

3. Tužiteljica navodi da u vremenskom periodu od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. iako je kao liječnica radila u otežanim uvjetima rada te bi joj sukladno pozitivnim propisima pripadalo pravo na povećanu plaću (za 16%, odnosno od 1. rujna 2019. za 19%), da joj je tuženica dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada plaćala samo za sate koje je obavljala za vrijeme redovnog rada, dok, iako je cijele vrijeme obavljala poslove liječnika, dodatak na plaću za posebne uvjete rada joj nije isplaćen za vrijeme prekovremenoga rada. Nadalje, tužiteljica tvrdi da joj na isti način, iako je neprekidno radila u utuženom periodu na radnome mjestu doktora medicine - liječnika na specijalizaciji i neprekidno imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za predmetnu odgovornost isplaćen samo za dio odrađenih sati, i to samo za sate redovnoga rada, no ne i za prekovremeni rad. Tužiteljica tvrdi i da je zbog takvog pogrešnog obračuna plaće gdje joj navedeni dodatci nisu isplaćeni za sve, već samo dio odrađenih sati rada, pogrešno obračunata i isplaćena i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

4. Podneskom zaprimljenim u sudu 17. ožujka 2022. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev u skladu sa Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje te po osnovi razlike manje isplaćenih plaća potražuje ukupno iznos od 22.328,10 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da su od 1. travnja 2019. godine na temelju dodatka III Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 56/20) usklađeni obračuni plaće u programu Centralnoga obračuna plaće te je plaća obračunata i isplaćena temeljem važećih odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženica osporava i tumačenje odredaba članka 49., 55. i 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18) navodeći da se dodatci ne obračunavaju za svaki efektivno određeni sat od osnovne vrijednosti sata jer se ta stipulacija "efektivno odrađeni sat" spominje samo u odredbi članka 49. Kolektivnog ugovora/18 i primjenjuje se kod obračuna dodatka na rad u drugoj smjeni.

6. U odgovoru na tužbu tuženica, nadalje, ističe da se radi o pravnom pitanju te da tumačenjem odredaba Kolektivnog ugovora o dežurstvu i pripravnosti tužiteljica nema pravo na dodatak za posebne uvjete rada kada radi iznad mjesečnog fonda sati, odnosno kada radi prekovremeno, te da na takav način dodatak ima pravo prema odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora i općih propisa radnog prava isključivo za vrijeme redovnoga rada. Tuženica ističe da odredbe Kolektivnog ugovora ne sadrže odredbe o isplati dodatka na plaću uz uvećanje za prekovremeni rad i svako drugačije tumačenje je u suprotnosti sa voljom ugovornih strana. Tek je od 5. svibnja 2020. nakon zaključenja Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 56/20) definiran način obračuna dodatka na plaću u prekovremenom radu zdravstvenih radnika, u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda od 10. prosinca 2019., a koji se primjenjuje od 1. travnja 2020.

7. Nastavno, odgovorom na tužbu tuženica ističe da se plaće u javnom sektoru obračunavaju kroz registar zaposlenih u javnom sektoru putem Centralnog obračuna plaća (COP) – informacijskog sustava koji omogućuje učinkovito upravljanje proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru i predstavlja jednu od reformskih mjera i mjera fiskalne konsolidacije Vlade Republike Hrvatske. Predlaže da sud odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Nije sporno da je tužiteljica u vremenskom period od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. godine bila u radnom odnosu kod tuženice na radnom mjestu doktor medicine – liječnik specijalizant, te da je u navedenom razdoblju u primjeni bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, dalje u tekstu KU/18). Nije sporno ni da je tuženica isplatu plaće vršila putem Financijske agencije i informacijskog sustava Centralni obračun plaća, a tuženica ne spori i da dodaci za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi nisu bili isplaćeni za rad obavljen u prekovremenima satima rada.

9. Sporno je da li tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada za vrijeme prekovremenog rada i da li joj za vrijeme prekovremenog rada pripada i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te da li je zbog pogrešnog obračuna plaće tužiteljica primila i manju naknadu za vrijeme korištenja godišnjih odmora, odnosno za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

10. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u obračunske isprave za isplatu plaće (str. 6-59), Zaključak broj 169 (sa 30. sjednice Zajedničkog povjerenstava za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 12. travnja 2017., str. 72-74) dopis Ministarstva zdravlja od 11. veljače 2014. vezano uz evidenciju radnog vremena i obračun plaće u skladu s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravlja i zdravstvenog osiguranja (str. 75-77), dopis Ministarstva zdravlja od 5. rujna 2014. vezano uz način obračunavanja nakade plaće za korištenje god. odmora (str. 78), odluku o uspostavi održavanja usluge COP i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (str. 79-81), Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka (str.94-108), te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

11. Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu ZPP-a).

12. Na temelju izvedeni dokaza, utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica u utuženom vremenskom periodu bila zaposlenica tuženice na radnom mjestu doktor medicine – liječnik specijalizant,

- da je tužiteljici tuženica platila naknadu za prekovremeni rad, no ne i dodatak za posebne uvjete rada na obavljene prekovremene sate rada u visini od 12% (do 31. kolovoza 2019.), odnosno 16% (od 1. rujna 2019.) koji dodatak je isplaćen tužiteljici za obavljene redovne sate rada,

- da je tužiteljici tuženica platila naknadu za obavljeni prekovremeni rad, ali ne i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 12%, odnosno 16% za obavljene prekovremene sate rada, koji dodatak je isplaćen za redovne sate rada,

- da je tužiteljici tuženica isplatila naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, pri čemu kod obračuna plaće nije uzela u obzir iznos navedenih dodataka,

- da iz Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje proizlazi da razlika plaća zbog neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 20.377,82 kune bruto, dok razlika po osnovi naknade plaće iznosi 1.950,20 kuna bruto, a naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad 165,48 kuna bruto.

13. Predmet spora je zahtjev za isplatu novčanih iznosa u razdoblju od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 55. stavka 1. i 2. KU/18 i odredbe članka 21. Dodatka II. KU/18 (Narodne novine broj 92/19) kojim je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, s time da se tužbenim zahtjevom potražuje ovaj dodatak za vrijeme prekovremenog rada, dok je nesporno da je taj dodatak isplaćen tužiteljici za redovan rad.

14. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčanih iznosa za period od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2020. s naslova dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi temeljem odredbe članka 57. KU/18 i 23. Dodatka II. KU/18 kojime je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću, s time da se tužbenim zahtjevom potražuje ovaj dodatak samo za vrijeme prekovremenog rada, dok je nesporno da je ovaj dodatak isplaćen tužiteljici za redovan rad.

15. Predmet spora je i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad zbog pogrešnog obračuna i neisplate prednjih dodataka za vrijeme prekovremenog rada.

16. Citiranim odredbama KU/18 uređena su sporna pitanja u ovom predmetu, tj. pripada li tužiteljici pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu ili joj ta prava pripadaju i za rad obavljen u prekovremenim satima rada. Tako prema odredbi članka 45. stavka 1. KU/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, dok je odredbom članka 55. stavka 1. KU/18 propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Temeljem odredbe stavka 2. istog članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisima radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis sastavni je dio navedene ugovorne odredbe. Prema tom popisu tužiteljici kao doktoru medicine – liječniku specijalizantu pripadao bi dodatak kao zdravstvenom radniku bez specijalizacije u bolnici (u visini od 12%), odnosno nakon donošenja Dodatka II. KU/18 u visini od 16% (koji Dodatak je u primjeni od 1. rujna 2019. godine).

17. Odredbom članka 45. stavka 2. KU/18, propisano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok prema odredbi stavka 3. istog članka dodaci za osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće.

18. Prema odredbi članka 49. stavka 1. KU/18 (pod nazivom uvećanje plaće) osnovna plaća radniku uvećat će se, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, dok prema odredbi članka 57. KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i doktori medicine ostvaruju dodatak na plaću u visini od 12% od osnovne plaće, odnosno nakon donošenja Dodatka II. KU/18 u visini od 16% (koji Dodatak je u primjeni od 1. rujna 2019.).

19. Tumačeći navedene odredbe Kolektivnih ugovora, sud nalazi da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaća s osnova posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad jer su to prava koja kumuliraju, obzirom da navedeni kolektivni ugovori ne sadrže odredbe koje bi isključivale kumulaciju navedenih prava (dodataka), odnosno uvećanja.

20. Prema tome isplata dodatka za prekovremeni rad, sukladno stajalištu suda, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, budući da tužiteljica, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 55. stavka 1. KU/18 te u svojstvu doktora medicine s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu odredbe članka 57. KU/18.

21. Osim toga, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju na prava na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

22. U odnosu na način obračuna i isplate plaće tužiteljice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te ih tuženica sama ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, sud nalazi da na obveze tuženice nema nikakav utjecaj činjenica što se plaće obračunavaju putem treće osobe (FINE) te Centralnog obračuna plaće koji je jedinstven za cijeli sustav javnog zdravstva. Tuženica nije doduše potpisala, odnosno sklopila pravni posao, budući da su potpisnici Ugovora o pružanju usluga Centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013. Vlada Republike Hrvatske i Financijska agencija, no radi se o ugovoru između trećih osoba koji nije od relevantnog značaja za predmetni pravni odnos koji za stranke proizlazi iz ugovora o radu i važećih kolektivnih ugovora, a temeljem kojih je tuženica kao poslodavac imala prilikom isplate plaće tužiteljici osim uvećanja plaća za prekovremeni rad, isplatiti i dodatke (kumulativno) za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i uvećanje plaće za posebne uvjete rada.

23. Tužiteljica je podneskom od 17. ožujka 2022. postavila određeni tužbeni zahtjev u skladu sa Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje, koji Nalaz sud kao stručan (objektivan) u cijelosti prihvaća jer stranke nisu niti imale prigovora na metodologiju izračuna razlike plaća i naknada plaća niti na sam matematički izračun, iz čega slijedi da među strankama nije niti bila sporna visina tužbenog zahtjeva.

24. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11. i 78/15.- dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, jer je i plaća tužiteljice dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s odredbom članka 92. stavka 3. ZR, što između stranaka nije sporno. 25. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

26. Obzirom da je tužiteljica u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjev uspjela u cijelosti u parnici (100%), sud utvrđuje da je tuženica tužiteljici temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP- a dužna u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

27. Parnični troškovi tužiteljice prema tuženici sastoje od troška sastava tužbe (Tbr.7. toč.1. Tarife) u iznosu 1.000,00 kuna, sastava obrazloženog podneska od 14. veljače 2022. i 17. ožujka 2022. (Tbr.8. toč.1. Tarife) u iznosu 1.000,00 kuna za svaki, zastupanja na ročištu 8. veljače 2022. i 20. svibnja 2022. (Tbr.9. toč.1. Tarife) u iznosu 1.000,00 kuna za svako ročište, te trošak zastupanja na ročištu za objavu od 14. lipnja 2022. (Tbr.9. toč.3. Tarife) u iznosu od 500,00 kuna, te pripadajućeg PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 1.375,00 kuna, odnosno ukupno 6.875,00 kuna. Uz to, tužiteljici je kao potreban priznat u cijelosti trošak za obavljeno financijsko vještačenje u iznosu od 2.000,00 kuna. Stoga je tuženica dužna tužiteljici nadoknaditi parnične troškove u iznosu 8.875,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

28. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 14. lipnja 2022.

Sutkinja

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku – OD M. i J.

2. Tuženici – bolnica

3. Ministarstvo financija, Porezna uprava – nakon pravomoćnosti