Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Gž-4799/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Kunić Stipčić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š., OIB: …, iz Z.1 , zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & Partneri j.t.d. u Z.1 , protiv tužene Općine V., OIB: …, V., zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & Partneri d.o.o. u Z.2 , radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-610/15-16 od 28. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-610/15-16 od 28. listopada 2019.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Općini V., V. predati u posjed tužitelju J. Š. s prebivalištem u Z., osobni identifikacijski broj (OIB): …, nekretninu opisanu kao zk.č.br. 8359, upisanu u zk.ul.br. 13828, k.o. V. Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, u naravi pašnjak B. površine 207 m2, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Općini V., V. o vlastitom trošku ukloniti građevinu izgrađenu na nekretnini opisanoj kao zk.č.br. 8359, upisanoj u zk. ul. br. 13828, k.o. V., Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, u naravi pašnjak B. površine 207 m2, u suprotnom će tužitelj sam ukloniti predmetnu građevinu o trošku tuženika, a sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Općini V., V. isplatiti tužitelju J. Š. s prebivalištem u Z., osobni identifikacijski broj (OIB); … na ime naknade za korištenje zemljišta, počevši od siječnja 2013. godine pa ubuduće sve dok za isto budu ostvareni uvjeti, godišnji iznos od 14.900,00 kn (slovima: četrnaest tisuća devetsto kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku kako slijedi:

- na iznos od 14.900,00 kuna od dana 16.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 14.900,00 kuna od dana 16.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 14.900,00 kuna od dana 16.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 14.900,00 kuna od dana 16.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 14.900,00 kuna od dana 16.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 14.900,00 kuna od dana 16.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 14.900,00 kuna od dana 16.01.2019. godine pa do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB- a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 3 (slovima: tri) postotna poena (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima).“

Točkom 2. izreke, naloženo je tužitelju da tuženici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 26.700,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 26.700,00 kn, a do zatraženog iznosa od 35.809,50 kn odbija tuženica sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

2. Rješenjem istog suda, dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od dana 3. travnja 2019. godine.

3. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti pvrostupanjskom sudu na ponovno odlčuivanje.

4. Na žalbu tužitelja, tuženik je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-- u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine zk.čbr. 8359, upisane u zk. ul. br. 13828 k.o. V., u površini od 207 m2, uklanjanje građevine izgrađene na spornoj nekretnine, te plaćanje mjesečne zakupnine za korištenje sporne nekretnine u razdoblju od 2013. do 2019.

8. U ovom predmetu nije sporno da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo tužitelja, da je pretežiti dio nekrentine asfaltiran te u naravi predstavlja cestu, te se na istoj nekretnini nalaze postavljene tri klupe. Nadalje, u žalbenoj fazi postupka nije više sporna pasivna legitimacija, obzirom je tijekom postupka prvosutpanjski sud jasno utvrdio da su društvo C. H. d.d. i društvo V. o. d.o.o. po nalogu tuženice, kao investitora vršili pojačano održavanje i asfalitranje ceste koja je prošla uz plažu odmah pored nekretnine tužitelja. Kako je tijekom posutpka, utvrđeno da je nekretnina tužitelja asfaltirana istovremeno kad i cesta uz plažu B. (u razdoblju od veljače do srpnja 2010.), to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je asfalitiranje predmetne nekrtnine vršeno po nalogu tuženika.

9. Prvosutpanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima; da su u predmetnom postupku provedena tri građevinska vještačenja po vještaku Č., vještaku M. i vještaku K.; da je tužitelj imao primjedbe na nalaz vještaka Č., pa kad prigovori nisu otklonjeni, sud je temeljem odredbe čl. 261. st. 1. ZPP, a nakon usmenog saslušanja vještaka, prihvatio prijedlog tužitelja i odrednio novo vještačenje; vještačkom nalazu vještaka M., tužitelj je također prigovorio, pa kad prigovri nisu bili otklonjeni usmenim saslušanjem vještaka, sud je prihvatio prijedlog tužitelja te proveo novo vještačenje po vještaku K.; da iz nalaza i mišljenja vještaka K., koji nalaz je prvosutpanjski sud prihvatio, a niti stranke mu nisu prigovarale u dijelu koji je bitan za status nekretnine, proizlazi da sporna čestica predstavlja površinu kojom se jednim dijelom proteže javno prometna pvršina, dok se na preostalom dijelu, kojeg presjeca asfaltna prometnica, nalaze dva neograđena, uređena prostora s postavljenim klupanma za sjedenje i završno prekivreni šljunkom; da je dio predmetne čestice u naravi prometna površina i koristi se u javnoj uporabi, te da je površina javne namjene; da vještak navodi kako je predmetna nekretnine u privatnom vlasništvu koja je privedena javnoj namjeni u skladu s Prostornim planom; da odredba čl. 49. Zakona o procjeni nekretnina, propisuje da se za površine u privatnom vlasništvu koje se privode javnoj namjeni u skladu s prostornim planom, tržišna vrijednost utvrđuje na temlju odredbi Zakona o procjeni nekretnine, no zadatak vještaka je bio utvrditi visinu naknade za korištenje nekretnine a ne za procjenu tržišne vrijednosti iste; da se prometna površina nalazi dijelom na predmetnoj čestici zemlji, te istu dijeli na dva dijela, te da predmetna cesta udovoljava uvjetima javne prometnice, a ostala površina predmetne čestice je neograđena, prekrivena šljunkom s postavljene tri klupe za sjedenje i jednim prometnim znak; da površina predmetne čestice koja predstavlja javnu prometnicu, površinom iznosi cca 97 m2 (cca 47 m2 kolnik i cca 50 m2 nogostupa), a površina s postavljenim klupama za sjedenje iznosi cca 110 m2; da je visinu naknade za korištenje predmetne nekretnine za cijelu kalendarsku godinu, vještak utvrdio u iznosu od 13.900,00 kn, a naknadu za služnost puta u iznosu od 1.000,00 kn; da su društvo C. H. d.d., te firma V. o. d.o.o. po nalogu tuženice, kao investitiora vršile održavanje i asfalitranje ceste koja se proteže uz plažu odmah podred nekretnine tužitelja, a kako je vještak utvrdio da se asfalitranje na nekrentini tužitelja vršilo istovremeno kad i cesta uz plažu B., a navedeno proizlazi i iz iskaza samog tužitelja, to sud zaključuje kako je asfaltiranje sporne ceste na nekretnini tužitelja vršeno u razdoblju od veljače do srpnja 2010., te da je isto vršeno po nalogu tuženika; da temeljem odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19- dalje ZC), ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakon koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, postaju nerazvrstane ceste; da je s tim u vezi tužitelju prestalo pravo vlasništva nad spornom nekretninom, budući tužitelj više nema pravo faktičnog raspolaganja s niti jednim dijelom predmetne nekretnine, neovisno o tome što je i dalje upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, obzirom je sporna nekretnina tužitelja postala javna prometna površina koja se sastojii od kolnika i nogostupa, dok je u preostalnom dijelu javna pvršina koja služi većem broju ljudi jer su na njoj postavljene tri klupe za sjedenje

10. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica prvostupanjski sud zaključuje kako je predmetna nekretnina stupanjem na snagu Zakona o cestama postala nerazvrstana cesta – javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinica lokalne samopurave na čijem se području nalazi, neovisno o upisu tužitelja u zemljišnu knjigu. S tim u vezi tužitelj više ne može osnovano tražiti predaju u posjed predmetne nekretnine jer to pravo sukladno odredbi čl. 162. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08 - dalje ZV) pripada isključivo vlasniku – neposjedniku. Jednako tako, nema pravo niti tražiti da se uklone građevine sa nekretnine, jer zaštitu od uzneimriavanja iz odredbe čl. 167. st. 1. ZV može tražiti samo vlasnik. Sud odbija i tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje mjesečnu naknadu za korištenje zemljišta u iznosu od 14.900,00 kn, smatarajući da ta naknada pripada samo vlasniku nekretnine. U konkretnom slučaju tužitelju pripada naknada za faktično izvlaštenje, koja se određuje na način da se procjeni tržišna vrijednost nekretnine u trenutku izvlaštenja. Međutim, kako tužitelj tu naknadu nije tražio, to mu istu sud, a imajući u vidu odredbu čl. 2. ZPP niti nije mogao dosuditi.

11. Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnju da je predmetna nekretnina protupravno i bez znanja tužitelja postala površina javne namjene-nerazvrstana cesta, da nije utvrđeno na koji način je nekretnina prenamijenjena u nerazvrstanu cestu, da za izvlaštenje trebaju biti ispunjene određene pretpostavke, te da temeljem Zakona o izvlaštenju korisnik izvlašatenje stječe pravo na posjed pravomoćnošću akta, ali tek nakon što isplati naknadu prijašnjem vlasniku, da je jedini i isključivi vlasnik predmetne nekrenine tužitelj koji je upisan u zemljišnu knjigu. Nadalje, tužitelj navodi kako prvosutpanjski sud nije uzeo u obzir ni činjenicu da se je tužitelj prije pokretanja ovog postupka obraćao tuženiku radi isplate tržišne vrijednosti predmetne nekrentine te da se je tuženik na navedene dopise tužitelja oglušio.

12. Pobijana odluka je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

13. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu odredbe čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

14. Vezano za žalbene navode tužitelja valja navesti da je u ovom predmetu, nesporno utvrđeno kako dijelom nekretnine tužitelja prolazi nerazvrstana cesta, te na status nekretnine ne utjeće niti činjenica da je u zemljšnoj knjizi kao vlasnik upisan tužitelj. Naime, za pravni status nerazvrstane ceste nije bitno je li nekrentina upisana kao vlasništvo fizičke osobe ili neke pravne osobe.

15. Prema odredbi čl. 98. st. 1. ZC nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, a koje prema st. 2. i 3. tog članka odlukom određuje ministar, a koja odluke se objavljuje u Narodnim novinama.

16. Prema odredbi čl. 100. ZC nerazvrstanu cestu čine cestovna građeivna, nogustup, biciklističke staze, te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljštu (zelene površine, ugibališta, parkirališta); građevna čestica odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljšnog pojasa, te površina zemljišta na kojem su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima; zemljišni pojas s objiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste; prometna signalizacija i oprema za upravljanje i nadzor prometa; javna rasvjeta i oprema.

16.1. S tim u vezi, neosnovan je žalbeni navod da nije cijela nekretnina prenamijenjena u nerazvrstanu cestu, obzirom iz naveden odredbe jasno proizlazi da nerazvrstanu cestu čine cestovna građeivna, nogostup, biciklističke staze, te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljštu, a ne samo asfaltirani dio nekretnine. S tim u vezi, pravilan je zaključak prvosutpanjskog suda da je sporna nekretnina tužitelja postala javna prometna površina koja se sastojii od kolnika i nogostupa, dok je u preostalnom dijelu javna pvršina koja služi većem broju ljudi jer su na njoj postavljene tri klupe za sjedenje.

17. Prema odredbi čl. 101. st. 1. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne sasmouprave na čijem se području nalazi. S tim u vezi nekretnina koja se u naravi korsiti kao nerazvrstana cesta po sili zakona postaje opće dobro u općoj uporabi i vlasništvo jedinica lokalne samouprave.

18. Imajući u vidu činjenčna utvrđenja prvosutpanjskog suda, kao i citirane odredbe ZC, za zaključiti je da nekretninom tužitelja prolazi nerazvrstana cesta, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

19. Nadalje je za zaključiti da nije proveden postupak izvlaštenja nekretnine tužitelja, niti mu je isplaćena naknada. Tužitelj ima pravo na naknadu tržišne vrijdnosti za oduzeto zemljište. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj ovlaštenik prava na naknadu, te mu to pravo pripada temeljem Ustava Republike Hrvatske. Međutim, tužitelj u ovom postupku nije tražio naknadu za izvlaštenu nekretninu, nego je tražio naknadu za korištenje zemljišta, koje pravo temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) pripada samo vlasniku predmetne nekretnine.

20. Suprotno žalbenim navodima, sud ne može tužitelju dosuditi nešto što nije tražio. Naime, tužitelj je i u tužbi tražio predaju u posjed predmetne nekrenine, uklanjanje građevina izgrađenih na predmenoj nekrentini te naknadu za korištenje zemljišta, samo je u tužbi tražio iznos od 4.140,00 kn mjesečno, a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje iznos od 14.900,00 kn godišnje.

21. Osim toga, i zadatak vještaka K., bio je utvrditi visinu naknade za korištenje predmetne nekretnine za cijelu kalendarsku godinu, a ne naknadu za izvlaštenu nekretninu. Tužitelj je svojim podneskom od 29. listopada 2018. predložio sudu da naloži vještaku, da pored zadataka koji je sud dao vještaku u svom rješenju od 19. listopada 2018., da se vještak očituje i utvrdi starost i kvalitetu asfalta postavljenog na nekretnini tužitelja i asfalta postavljenog na cesti uz plažu B., neposredno uz nekretninu tužitelja, te da utvrdi jesu li klupe postvljene na nekretnini tužitelja postavljene istom tehnikom kao i klupe postavljene na platži B., odnosno, jesu li pričvršćene turbo vijkom. Dakle, tužitelj nije tražio utvrđenje tržišne vrijednosti nekretnine, stoga mu sud nije niti mogao dosuditi naknadu za izvlaštenje, na koju bi svakako imao pravo.

22. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita. Naime, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijlanog prava u odluci o troškovma posutpka, te glede visine troškova koji su odmjereni, prvostupanjska presuda nije ispitivana.

23. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.