REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj:12 Gž -111/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Berislava Devčića, kao predsjednika vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Ede Švigira kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. S. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. V. S. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Lj. P. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. & V., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda Zagrebu, poslovni broj: 51 Pn-1000/2018-14, od 13. prosinca 2021., dana 14. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja V. S. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu, poslovni broj: 51 Pn-1000/2018-14, od 13. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda Zagrebu, poslovni broj: 51 Pn- 1000/2018-14, od 13. prosinca 2021., presuđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik I. V. S., iz Z.-S., dužan je o svom trošku, a temeljem čl. 1099. ZOO-a po pravomoćnosti ove presude, istu objaviti u roku od 15 dana od dostave u pisanom izdanju "J. l.", u središnjem dnevniku N. TV, kao i dostaviti presudu predsjedniku Sabora Republike Hrvatske radi obavještavanja svih zastupnika pred kojima je tuženik na sjednici Sabora Republike Hrvatske održanoj 08. veljače 2017. godine izgovorio objede na štetu tužitelja akademika V. S. iz Z.

2. Nalaže se tuženiku I. V. S., iz Z.-S., da tužitelju akademiku V. S. iz Z., temeljem čl. 1100 ZOO-a isplati na ime popravljanja prouzročene i nanesene neimovinske štete zbog teško povrijeđenog prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, iznos od 149.800,00 (slovima: stočetrdesetdevettisućaosamstotina) kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 16.250,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, tužitelj vidi u tome što je presuda nerazumljiva, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno stoga što su razlozi o odlučnim činjenicama nerazumljivi i što postoji proturječnost u razlozima koji se u presudi navode o sadržaju isprava priloženih u spis i samih tih isprava.

2.2. U sadržaju žalbe dodatno se pojašnjavaju razlozi vezani uz proturječne navode prvostupanjskog suda vezano uz prigovor pasivne legitimacije glede članka u Jutarnjem listu, te uz propust suda da u obrazloženju presude izloži sve činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile i da ocijeni te činjenice i dokaze.

2.3. Tužitelj smatra i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer se pogrešno pošlo od pretpostavke da bi se radilo o tzv. “medijskom sporu”, odnosno da je šteta tužitelju počinjena objavom u medijima, iako se radi o tome da je tuženik povrijedio pravo osobnosti tužitelja osobno, sukladno odredbi članka 19. Zakon o obveznim odnosima šireći neistine o tužitelju nazivajući ga različitim pogrdnim i difamirajućim nazivima čime je prouzročio neimovinsku štetu tužitelju u pogledu duševnih boli koje tužitelj trpio kao liječnik i znanstvenik.

2.4. Vezano uz primjenu materijalnog prava, u žalbi se smatra da se prvostupanjski sud pogrešno naveo da je tužitelj samo paušalno u tužbi naveo da su mu povrijeđeni ugled, čast i dostojanstvo te duševni mir, ali je propustio navesti da je podneskom od 14. lipnja 2018. godine predloženo provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke radi utvrđenja prouzročene neimovinske štete u pogledu nanesenih duševnih boli a pri tome nije dao valjane razloge za neprovođenje predloženog vještačenja, pa stoga materijalno pravo nje moglo biti pravilno primijenjeno.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Činjenična osnova tužbenog zahtjeva temelji se na navodima tužitelja da je tuženik koristeći poziciju saborskog zastupnika kao i članstvo u istražnom povjerenstvu za Zavod u Saboru Republike Hrvatske svojim istupima u medijima prikazivao tužitelja kao osobu koja ja odgovorna za propast Zavoda, jer se bavio malverzacijama i manipulirao novcem Zavoda d.d. na štetu društva, a za vlastitu korist, čime mu je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu ugleda, časti i dostojanstva.

8. U postupku su sporni pasivna legitimacija, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Što se tiče prigovora pasivne legitimacije, djelomično je u pravu prvostupanjski sud kada se poziva na odredbu članka 21. stavak 1. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13; dalje u tekstu ZOM), u odnosu na nastalu štetu objavom informacije u J. l. pod naslovom "HDZ i SDP podržali Živi zid: uskoro povjerenstvo za problem Imunološkog" od 09.02.2017., međutim, u pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o tzv. “medijskom sporu”, već o tome da li je tuženik povrijedio pravo osobnosti tužitelja sukladno odredbi članka 19. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 79/15 i 29/18; dalje: ZOO), šireći neistine o tužitelju, što znači da je bitno utvrditi istinitost navoda i da li se radi o takvim neistinama kojima bi tuženik nanio štetu tužitelju u smislu povrede prava osobnosti.

10. Ključni navodi tužitelja koji se odnose na istupe tuženika su:

- članak J. l. "HDZ i SDP podržali Živi zid: uskoro povjerenstvo za problem Imunološkog" od 9. veljače 2017, kojim je prenesena informacija o osnivanju saborskog istražnog povjerenstva o Zavodu, a ne o intervjuu tuženika, u kojem se u kontekstu odgovornosti za propast Zavoda spominje i tužitelj.

- istupanje tuženika u Saboru Republike Hrvatske od 8. veljače 2017. sadržano u stenogramu sa sjednice, iz kojeg je vidljivo da je tuženik nastupio kao predstavnik predlagatelja i u svom uvodnom govoru obrazlagao je razloge zbog čega je nužno osnovati navedeno Istražno povjerenstvo. U kontekstu izlaganja tuženik je navodio događaje koji su doveli do propasti Zavoda, te da je cilj traženje odgovornosti, uz kronološko navođenje direktora Zavoda, među kojim i tužitelja, koji su u određenom periodu bili na čelu te institucije i navođenje za svakog direktora što je bilo problematično u njegovom periodu upravljanja Zavodom. Pregledom stenograma nije nađeno da bi tuženik izričito naveo da je tužitelj "grobar Zavoda".

- navodi tuženika u središnjem Dnevniku N. TV od 8. rujna 2017. gdje je u svojstvu predsjednika Povjerenstva za Zavod, odgovarao novinarki S. T. K. na upit što su utvrdili tko je kriv za propast Imunološkog nakon 6 mjeseci i 26 ispitanih svjedoka. Preslušavanjem snimke utvrđeno je da je tuženik odgovorio da je za propast Imunološkog krivo državno odvjetništvo, PU zagrebačka, direktori koji su trošili novac za projekte koji su poslije propali, uz navod da su bile razne malverzacije i svaki direktor je odgovoran za svoje razdoblje, da su krive vlade i politike u posljednjih 30- tak godina. Tom prilikom je konkretno naveo da je 2000. protiv tužitelja bila kaznena prijava za više kaznenih djela, da je ista proslijeđena Policijskoj upravi zagrebačkoj, da ona 6 godina nije ništa napravila i da je nastupila zastara.

11. U postupku je proveden i dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja.

11.1. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je za ravnatelja Zavoda izabran 1992. i da je na mjestu direktora bio do 1997. Opisivao je poteškoće u radu u ratnim uvjetima i smatra da je zavod poslovao uspješno, a da je o poteškoćama u radu izvještavao nadležne koji nisu reagirali, a najviše ga je pogodilo što je proglašen grobarom Zavoda, zbog čega su mu povrijeđeni ugled, čast, dostojanstvo i duševni mir.

11.2. Tuženik je u bitnom iskazao da se s tuženikom bavio kao predsjednik povjerenstva za Zavod i da je smatrao da je njegova dužnost obavijestiti javnost o zaključcima do kojih su došli radom Istražnog povjerenstva. Navodi da je predmet njegovog interesa bio utvrditi i rasvijetliti razloge propasti Zavoda kao tvrtke od nacionalnog značaja, a ne tužitelj osobno.

12. Vezano za izjave i navode tužitelja iz činjeničnog supstrata tužbe, a koje se dovode u kontekst narušavanja časti i ugleda tužitelja, drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se iz priloženih stenograma ne može zaključiti da bi se kvalifikacije kao "nacionalna izdaja" i "veleizdaja" odnosile na tužitelja osobno, već se odnose na svakog onoga za koga se istragom utvrdi da je odgovoran za propast Zavoda.

12.1. U odnosu na navode tuženika da je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog postojanja osnovane sumnje o krivičnim djelima kojima je nanesena šteta Zavodu, uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KIO-I-79/06 od 12.01.2009. utvrđeno je da je temeljem članka 200. ZKP-a obustavljena istraga protiv I. okrivljenika V. S. i II. okrivljenika G. S., pokrenuta rješenjem istražnog suca broj KIO-I-79/06 od 04. rujna 2006. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 1. i 2. KZ-a, a koje rješenje je postalo pravomoćno 15.siječnja 2009.

12.2. Iz navedenog proizlazi da je protiv tužitelja bio pokrenut kazneni postupak koji je pravomoćno obustavljen, a na osnovu priloženih stenograma i snimke s USB stick- a, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik citirao izvješće Državne revizije pretvorbe i privatizacije i da pritom nije iznosio svoje mišljenje ili vrijednosni sud o tužitelju koji bi predstavljao klevetanje ili omalovažavanje tužitelja.

13. Pravni okvir ovoga spora pravilno je prvostupanjski sud vezao ne samo uz primjenu odredbi Zakon o obveznim odnosima, nego i uz odredbe Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, pročišćeni tekst; dalje u tekstu Ustav RH), i to:

- odredbu članka 35. Ustava Republike Hrvatske kojom je propisano da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

- odredbu članka 38. stavak 1. Ustava RH kojom je propisano da se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli.

- odredbu članka 76. stavak 1. Ustava RH kojom je propisano da zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.

14. Što se tiče konkretnog slučaja drugostupanjski sud smatra da su rezultati Istražnog povjerenstva koji su trebali utvrditi razloge koji su doveli do propasti Zavoda bili aktualna tema u Republici Hrvatskoj pa je rad Istražnog povjerenstva na tu temu doveo do pojačanog interesa u javnosti. U tom smislu je i jedna od obveza tuženika pao predsjednika Istražnog povjerenstva bila izvijestiti javnost o rezultatima svog rada. U tom kontekstu pojedine izjave i konstatacije koje su izrečene predstavljaju vokabular koji nije uobičajen u akademskoj zajednici i koji se koristi kako bi se pojačao dojam vlastitih riječi i može biti uvredljiv, ali treba imati u vidu da osnovne postavke iz navoda tuženika proizlaze iz istinitih činjenica. To se prije svega odnosi na činjenicu da je došlo do propasti Zavoda kao posljedica radnji i događanja unazad dužeg vremenskog razdoblja i da je protiv tužitelja bio pokrenut kazneni postupak. Uz navedeno iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi u nastupima tuženika cilj bio osobna difamacija tužitelja, niti sadržaj izjava predstavlja uvredljive ili klevetničke sadržaje usmjerene osobno na tužitelja, pa drugostupanjski sud smatra da i tužitelj, kao javna osoba koja je bila ravnatelj Zavoda mora biti spremna na javnu kritiku svog djelovanja i da je interes javnosti da čuje reakcije drugih javnih osoba na njezino djelovanje.

15. Zbog navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne postoje pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu sukladno članku 19. u svezi s člankom 1100. ZOO-a, i shodno tome tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

16. Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima postupka, o kojima je prvostupanjski sud odlučio temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12 - dalje u tekstu: Tarifa).

16.1. Tuženiku je trošak pravilno dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 20.09.2018. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta 13.03.2019.,

08.02.2021. i 15.11.2021. u iznosu od po 250 bodova svako, trošak pristupa na ročište 16.10.2019. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42 Tarife), iznosi ukupno 16.250,00 kuna.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbio je kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrdio je u cijelosti.

U Požegi 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Berislav Devčić